Oranje
Panonian
E, republiku sa počo da sigram davnog leta gospodnjeg dvehiljadedevet 00/100. I tamo sam prvo kupio njivo, da kažem farmu i tako je sve krenulo. Priča kaže sledeće...
Ne znam koliko vas je nekad bilo na njivi da ore? Ja sam to jedva čekao. Još kao mali sam jedva čekao klanje svinja zimi, to je bio doživljaj! Ceo komšiluk se radovao čvarcima! Uveče jedva čekaš da dođe jutro i ujutru te u pet probude, ali nema veze, radost!
E tako i sa oranjem, samo sam bio malo stariji i brčići krenuli da klijaju. Deda i ja, u pohodu da izbrazdamo crnicu. Baba nam je skuvala belu kafu ujutru, u ceger napakovala komad slanine, kulena i nekoliko glavica luka, kao i flašu soka za mene, nekoliko ladnih piva umotala u novine da se ne ugreju i 5 litarski kanister ladne vode. To smo zakačili na vrata u traktor i putovali...
Prvu pauzu smo napravili kod prodavnice i tamo smo stukli svako po onaj mali Vinjak od deci, okrepili se i nastavili put. Put, kao i svaki letnji put, nam je prodrndao bubrege pošteno, ali onda akcija... Izlazak sunca, oreš s dedom u kabini, on priča kako je kupovao kaiševe za kosilicu za seno u Kisačkoj ulici, pa je prolazio pored Piroš Čižme, pa jeo 20 ćevapa i stuko 4 pelinkovca uz flašicu Coca-Cole... I od te priče ogladnesmo, pa sam ja naložio malu vatricu od šipražja dok on obrne još krug-dva, pa da doručkujemo. Slaninicu i kulen smo malko pripekli, onako da pusti mast, pa to u lebac, a deda je svakome glavicu luka raseko na 4 njegovim džepnim nožićem (al ne do kraja, nego samo zaseko), posolio unutra i čvrsto pesnicom stiso da lukac pusti sok i upije so. Onda smo slistili tu slaninu i pojeli onaj luk ko jabuku uz to. I popili pivo. Nakon dva kruga oranja smo opet bili žedni... I tako smo bili žedni dok je bilo piva... Srećom, već smo bili i pri kraju, pa smo se zaputili na ručak kući. Druženje je bilo fantastično, ja sam saznao kako se kupaju konji i krave, koliko je servisa prešao ferguson, da se nekad voda mogla piti iz kanala i niz drugih korisnih stvari koje mi ne bi pale na pamet da pitam. A on se obradovao što sam mobilnim snimao broj obrtaja u traktoru i kako je pravu brazdu izvuko. Da se pohvali babi, mada ona baš i ne vidi tako sitno...
Bilo kako bilo, u povratku kući je deda častio u lokalnoj kafani... Tamo som stukli dva dupla vinjaka sa Coca-Colom... Onako prašnjavi, da celo selo vidi da je neko vredan, da se radi. Žalili se konobaru na račun, jer deda voli da se cenka. I otišli kod babe na ručak.
Tamo nas je dočekao lavor vode na dvorištu, na stolici, a preko naslona zakačen peškir I domaći sapun pored. Sve po propisu, supa je već mirisala, te smo požurili sa ribanjem ispod pazuha i nogu, jerbo kod babe ne sme s prljavim nogama na tepih!!! Jednom sam tu grešku napravio, a izgleda i deda, tako da smo ribali 100 na sat!
Sve u svemu, ovaj Blog bih posvetio mom dedi. Živ je fala bogu, više ne vozi traktor od kad je napravio saobraćajni prekršaj i sjebo nekog stojadina, tetka mu pocepala vozačku, a i ne može baš na noge... Ali što volem da popijem pivo sa njime. Nekom drugom prilikom ću vam napisati njegove doživljaje iz detinjstva, pošto ih znam napamet! Deda je zakon! 😉
P.S.: Onu flašu soka smo vratili babi. 😃
P.P.S.: Komentar je dobrodošao, može za misiju, a ako ništa drugo bar za trud. 🙂
Comments
prvi 😒
Drugi...(:
Uzvrati komentar; ne bilo ti zapoveđeno (:
http://www.erepublik.com/en/article/-najskuplja-fotografija--2531697/1/20
v2 s2
★★★★★★★★★★★★★★★★★★★★★
🎧 Волим 90' !!! (плејлиста 3) 🎧
http://www.erepublik.com/en/article/-90-3--2531801/1/20
★★★★★★★★★★★★★★★★★★★★★
czv
[removed]
vote
o7
o7
o7
emladji sam od tebe 1` leto http://www.erepublik.com/sr/article/-25-1-2469180/1/20
Daj deci pret, a ne pij im vinjak.
97
o7
baš lepa priča
🙂
Legendarno!
v
o/
o/
ОдговориГласај 0
SnajperistaSRB 24 SnajperistaSRB Дан 2,767, 11:56
o7 ОдговориГласај 0
Gambino_SSSS 91 Gambino_SSSS Дан 2,767, 14:01
baš lepa priča ОдговориГласај 0
Varvar11 24 Varvar11 Дан 2,767, 14:09
Пријави 🙂 ОдговориГласај 0
shiomi gadjura 111 shiomi gadjura Дан 2,767, 14:17
Legendarno! ОдговориГласај 0
Ankesenamen Ra 102 Ankesenamen Ra Дан 2,767, 14:24
v ОдговориГласај 0
eBradonja 63 eBradonja Дан 2,767, 14:27
o/ ОдговориГласај 0
mali ratnikk 79 mali ratnikk Дан 2,767, 14:34
o/
Hvala svima, drago mi je da vam se dopala priča... Istinita priča! 😉 Ajmo još koji komentar za misiju. 🙂
AXAXA Prava parodija , na aktuelna desavanja, cool o7
o7
Брате, ја иако живим у Београду малтене читав живот, детињство сам већим делом провео на селу. Село се зове, а још коју годину па ћу рећи да се звало, Кандалица, код Књажевца. Нажалост, и баба и деда су ми до сада умрли, али су ми сећања остала. И када размишљам о детињству, ја размишљам о селу. Највећи ми је догађај био када смо у сено ишли. Нисмо трактор имали, нису они при парама били, па не знам како је орати. Али скупљати сено, их! Још ако радиш негде поред потока, па потопиш онај парадајз и краставце да се ладе док ти радиш по сунцу које ти ни не смета јер радиш, ау милине! То се охлади, имаш кувана јаја која си понео, свежу салату коју је баба то јутро набрала а која је сада хладна, домаћи онај, тешки хлеб и сланина, лук. Како је тада слатко јести. Ништа лепше, еј. И једног ћу дана имати могућности да опет тако и радим, па црко макар. Јебо ти град, брате, нема ту живота. Јуриш ко будала, никад никуд не стижеш и никад немаш довољно. Греота је што нам село умире, греота. Мене су увек у друштву знали јер смо имали домаће хране и ретко смо кад шта куповали. Па та деца и ти, сада људи, никад не би ни знали шта је домаће да није било моје бабе и деде, и мислили би да је оно из Максија домаће и нормално. Ја сам тек недавно постао приморан да једем по пекарама и роштиљарама, и та храна не може да се пореди са ониме. Никад. И никако. Нити тај живот са овим.
o7
v
Baštovane, u potpunosti si u pravu... Sećanja iz detinjstva, a tek taj doručak na njivi, nikad ga slađe ne pojedeš, pa makar je piknik ne znam gde - 100x bolje na njivi!!! 😉
Hvala svima na podršci, nadam se da vam se dopalo. Nadam se da ćemo uskoro opet jednu priču "zakuvati"! 😉
07 uzvrati
o7
Лепа прича... мож' слободно да даш још коју 🙂