.. do Tokija

Day 2,509, 03:58 • Published in Serbia Serbia • by F.R.I.E.N.D

KNEŽEVA VEČERA



Slavu slavi srpski knez Lazare
u Kruševcu, mjestu skrovitome.
Svu gospodu za sofru sjedao,
svu gospodu i gospodičiće:
s desne strane starog Jug-Bogdana,
i do njega devet Jugovića;
a s lijeve Vuka Brankovića,
i ostalu svu gospodu redom;
u zastavu vojvodu Miloša,
i do njega dvije srpske vojvode:
jedno mi je Kosančić Ivane,
a drugo je Toplica Milane,
Car uzima zlatan pehar vina,
pa govori svoj gospodi srpskoj:
Kome ć` ovu čašu nazdraviti?
Ako ću je napit po starještvu,
napiću je starom Jug-Bodanu;
Ako ću je napit po gospodstvu,
napiću je Vuku Brankoviću;
ako ću je napit po milosti,
napiću je mojim devet šura,
devet šura, devet Jugovića;
ako ću je napit po ljepoti,
napiću je Kosančić Ivanu,
ako ću je napit po visini,
napiću je Toplici Milanu.
Ta, nikome je drugom napit neću,
već u zdravlje Miloš Obilića!
Zdrav Milošu, vjero i nevjero!
Prvo vjero, potonja nevjero!
Sjutra ćeš me izdat na Kosovu,
i odbjeći turskom car-Muratu!
Zdrav mi budi, i zdravicu popij,
vino popij, a na čast ti pehar!"
Skoči Miloš na noge lagane,
pak se klanja do zemljice crne:
"Vala tebe na tvojoj zdravici,
na zdravici i na daru tvome:
al` ne vala na takvoj besjedi!
Jer, tako me vjera ne ubila,
Ja nevjera nikad bio nisam,
Nit sam bio, niti ću kad biti,
nego sjutra mislim na Kosovu
za rišćansku vjeru poginuti!
Nevjera ti sjedi uz koljeno,
ispod skuta pije ladno vino -
a prokleti Vuče Brankoviću!
Sjutra jeste lijep Vidov-danak,
viđećemo na polju Kosovu
ko je vjera, ko li je nevjera!
A tako mi boga velikoga,
ja ću otić sjutra na Kosovo,
i zaklaću turskog car-Murata,
i staću mu nogom pod groce;
ako li mi Bog i sreća dade
te se zdravo u Kruševac vratim,
vezaću ga uz to bojno koplje,
kao žena kuđelj uz preslicu
nosiću ga u polje Kosovo!"