Join the new world

Dragi svi,

nakon više od 3 godine bavljenja ePolitikom, odlučio sam krenuti iz početka. Baš kao kad sam počinjao prije 3 godine i ovaj put počinjem s istim glavnim motivom – željom da aktivno sudjelujem u ePolitici i zagovaram vrijednosti za koje smatram da su važne i potrebne kako bismo kao eDruštvo mogli napredovati. Te su vrijednosti, za koje se želim boriti, doduše, u svojoj suštini ostale nepromijenjene, ali nakon trogodišnjeg iskustva i ponukan trenutnim stanjem u eHrvatskoj odlučio sam pokušati ispraviti neke pogreške koje sam u velikoj mjeri i sam učinio. Naime, svi griješimo i griješiti je ljudski, politički (po)griješiti također, ali moralne pogreške, o kojima se sve češće, češće i češće govori, naprosto su neoprostive i u želji da ih izbjegnem i ne gledam u svojoj okolini odlučio sam pronaći i osnažiti vjeru da nešto novo, drugačije i bolje ipak može i mene i moju zajednicu učiniti sretnijima.

Svjestan da će se pred ovim člankom postaviti velik zahtjev za opravdanjem onog prošlog i onog što predstoji, počet ću odmah s predstavljanjem novog ePolitičkog smjera u koji duboko vjerujem i za koji čvrsto vjerujem da je eHrvatskoj potreban, i to u obliku nove ePolitičke stranke za koju mi je drago da je nastala kao rezultat ideja nekolicine ePojedinaca koji znaju kakvu eHrvatsku žele i za nju su spremni boriti se.



SLOBODNI DEMOKRATSKI FORUM je eStranka koja se zalaže za slobodu i demokraciju, odnosno za demokratsko eDruštvo slobodnih ePojedinaca. Sam naziv uključuje dva bitna elementa, a to su sloboda i demokracija.


SLOBODA

Vrijednosni pojam, koji je s jedne strane toliko širok, a s druge strane toliko konkretan da ga je u ograničenom vremenu i predviđenom (eMedijskom) prostoru zapravo vrlo teško predstaviti, je sloboda. Ideal slobode u RL i eRepu vječni je pokretač kako individualnih tako i kolektivnih akcija, no u svoj biti predstavlja traženje odgovora na pitanje gdje smo mi u ovom velikom (e)Svijetu, koji je naš prostor, gdje su nam granice. Što smo i gdje smo u odnosu na druge? Koje druge? Na druge (e)Pojedince.

Najjednostavnije rečeno, sloboda znači, s jedne strane, nedostatak vanjskih ograničenja i, s druge strane, pravo na samoodređenje. Obje komponente slobode možemo promatrati na tri razine: pojedinac-država, pojedinci kao državljani jedne zemlje u odnosu na pojedince druge zemlje i pojedinci međusobno unutar jedne države.

To je prilično očito pogledamo li stanje u našem eSvijetu koji je obilježen vječnim borbama za taj apstraktni „prostor“, koji shvaćamo kao slobodu, između eDržava, ePojedinaca sa svojim eDržavama, odnosno vlastima u njima, te ePojedinaca međusobno unutar svake eDržave.

Postavlja se onda napokon i pitanje jesmo li mi slobodni? Tu treba razlikovati formalni sadržaj od onog faktičnog sadržaja slobode. U formalnom smislu čini se da smo svi uistinu slobodni – imamo svoja ePrava priznata u okviru eDržave, imamo pravo na samoodređenje i reguliranje odnosa s eDržavom, drugim eDržavama i ePojedincima. No, je li to uistinu tako?

Ono što prvo upada u oči sigurno je činjenica da nemamo slobodnu državu. Opet, formalno je imamo ali ne tamo gdje mi želimo, u našim originalnim regijama. Nismo slobodni u odnosu na druge narode, jer smo okupirani s njihove strane.

Što je s državom? Imamo izvršnu i zakonodavnu eVlast i imamo pravo birati je na slobodnim izborima, no jesmo li uistinu politički slobodni? Ili je ipak bliže istini da u ime nas našu političku volju izražavaju boteri, a akteri koje izaberu umjesto nas (budimo slobodni reći: nametnu nam) na tobože slobodnim izborima, koje sami sve češće nazivamo izbotima, poput najgorih despota raspuštaju državnu vojsku, nameću visoke poreze i prema građanima se ponašaju kao zla maćeha.

Što je s društvom? Svjedoci smo da smo upali u apatiju i letargiju, mislimo da ne može bolje i da ne može drugačije, a tako ne razmišlja jedan slobodan narod. Slobodan narod se ne boji loše vlasti i s njom se ne miri, već je želi promijeniti ili smijeniti. Osim toga, na prvi pogled čini se kao da svaki pojedinac ima svoje mjesto u našem eDruštvu, no opet se pitam je li uistinu tako? Ili su možda ipak od svakog pojedinca danas važniji MU-ovi? Ne biraju li MU-ovi u strankama predstavnike? Ne vode li MU-ovi međusobne izborne kampanje gdje su stranke kao organizacije pojedinaca patronizirane od strane jačih MU-ova. Neki će reći, nema veze, pa MU-ovi su isto organizacije pojedinaca. I to je točno, samo koja je njihova uloga? Njihova uloga nije u ePolitičkom životu boriti se za prava pojedinaca,već je njihova uloga skoncentrirana oko vojnog modula sa svojim partikularnim (nažalost većinski ekonomskim, točnije profiterskim) interesima, što je razumljivo i legitimno. No stranke danas nažalost nisu slobodne u svom djelovanju, već su podređene sukobima/interesima/borbama između MU-ova. A što je tek s moralom i osjećajem odgovornosti? Ne mirimo li se suviše i opasno lako s uhljebima i neodgovornošću, krađom zajedničke imovine, golda? Je li takvo društvo bez morala doista slobodno društvo?

Sve prethodno navedeno predstavlja opravdanje da sloboda postane (opet) temeljna vrijednost koju u borbi za tim idealom moramo stalno graditi i dograđivati, odnosno da sloboda postane temeljni kriterij naše ePolitike.


DEMOKRACIJA

Ukratko, u skladu s tvorbom same riječi, demokracija je vlast naroda, odnosno većine, nasuprot vlasti pojedinaca ili manjine. Zanimljivo, pojmovi autonomije i samoodređenja nastali su kad i pojam demokracije u starih Grka. I autonomija i samoodređenje dobili su svoje demokratsko značenje kad je utvrđena razlika između Grka kao autonomista, nad kojima vlast proizlazi iz slobode, autonomije i samoodređenja, naspram azijskih naroda kojima vladaju i upravljaju despoti. Nakon stare Grčke demokracija se kao politički poredak razvila do mjere u kojoj je prisutna i danas u našem eSvijetu.

Borba za slobodu pojedinaca i naroda stvarala je stalno nove demokratske vrijednosti. Nakon stare Grčke, u 18. stoljeću RL svijetom se, kao rezultat borbe za slobodu pojedinca u odnosu na državu, probudilo shvaćanje demokracije kao poretka u kojem je državna vlast jasno ograničena od pojedinca i njegovih sloboda. Tako je borba za slobodu dovela do demokratizacije (e)Države kakva je danas: podijeljena, ograničena zakonima i odgovorna pojedincima koji je biraju. Pobijedila je ideja da su svi pojedinci jednaki u slobodi, a iz toga su proizašla dva temeljna (ustavna) načela: jednakost pred zakonom i jednaka prava.

Ideal slobode i demokracija postupno su se toliko međusobno isprepleli da je razvoj demokracije postao glavno sredstvo obrane slobode, baš kao što je sloboda bila od samog početka nužan uvjet za ispravnu primjenu demokratskih „pravila igre“. I doista, danas su jedino države koje su nastale iz revolucionarnih borbi za slobodu demokratske, a jedino demokratske države štite slobodu i prava pojedinaca.

No, je li razvoju demokracije došao kraj, odnosno je li demokracija dosegnula svoj vrhunac ustroja kao politički poredak? NE – reći će oni koji žele vidjeti bolju eHrvatsku! Nakon manje-više uspješno završene faze demokratizacije (e)Države, pred nama je potreba za demokratizacijom (e)Društva. I ovoj reformi poticaj daje borba za slobodu pojedinca, no ne više kao autonomnog pojedinca u odnosu na državu, već pojedinca kao dijela društva, kao socijalno biće, koje ne treba više samo garancije svojih prava i sloboda, već i mogućnosti da se u društvu slobodno razvija. Jer dobro društvo je samo ono koje stalno stvara uvjete u kojima svaki pojedinac može slobodno razvijati svoje sposobnosti i time pridonositi napretku i dobru zajednice.

Odgovor na pitanje: “jesam li sretan/sretna u današnjem eDruštvu?“ rekao bih da predstavlja najveće opravdanje da se našim eDruštvom počnemo u krajnji čas ponovno baviti i da ga demokratiziramo tako da pokušamo pobijediti i otkloniti sve ono što u našem eDruštvu ograničava ili sprečava mogućnosti slobodnog i sretnog razvoja ePojedinca.

---

ePOJEDINAC KAO NAJVIŠA VRIJEDNOST

Kada svakom pojedincu pridružimo slobodu i stavimo ga u kontekst (e)Društva i demokratskog poretka, tada nužno pojedinac postaje centar društvenog pa tako i političkog života, odnosno barem bi tako trebalo biti. ePojedinac tada ne može biti doživljavan i vrednovan kao sredstvo ePolitičkih stranaka, MU-ova, eVlasti i općenito bilo kakvih kolektiva. Jedan poznati RL filozof prije više od 200 godina rekao je sljedeće: „u cijelom se svijetu sve što čovjek hoće i nad čime ima vlast može upotrijebiti također naprosto kao sredstvo; samo je čovjek, a s njime i svako umno biće svrha sam po sebi“.

Nešto tako samo po sebi razumljivo ipak svugdje u praksi, a čini mi se posebno u našoj eHrvatskoj, ostaje neshvaćeno i gotovo svakodnevno negirano. Ljudi se svode na glasove, votove, golde, minimalne plaće, tuljane, tigrove, crvene i crne, pa čak i onda kada se to „svođenje“ radi u ime legitimnih i uzvišenih ciljeva. I upravo zato (e)Povijest stalno potvrđuje da utopije i ideologije ma koliko plemenite i humane bile, postaju krajnje nehumane kada (e)Čovjeka koriste kao sredstvo.

Zbog toga svaka ePolitika mora polaziti od onoga što je najbolje za ePojedinca, za njegovu slobodu, njegov napredak, njegova prava i njegovo eDruštvo. I zato eStranke ne smiju biti stranke MU-ova, niti smiju biti ispred ePojedinca, jer nisu svrha samima sebi, već trebaju biti instrument zadovoljstva ePojedinca.

---

Ta tri temeljna načela – sloboda, demokracija i ePojedinac – tjeraju me da se nakon više od 3 godine bavljenja ePolitikom upustim u svoju posljednju bitku za njih. Ili sad ili nikad. Taj imperativ uspjeha vrijedi kako za mene tako i za eHrvatsku. Apatija i letargija u kojoj se nalazimo može se, čvrsto vjerujem, promijeniti samo ako napravimo odlučan zaokret i stavimo sve nas u središte ovog eŽivota. Robovanje okovima stranaka, MU-ova, države i drugih stvari čini nas neslobodnima i tjera nas na bijeg. I doista, nije li žalosno vidjeti sve veći broj naših eSugrađana kako napuštaju našu eDomovinu i uzimaju druge CS-ove? Ili je od toga još žalosnija činjenica da našoj eDržavi oni, kao ePojedinci kojima je ona dom, za njih ne mari? Ta aktualna i tužna slika naše eDomovine, koju sve manje doživljavamo svojim eDomom, iz koje eGrađani bježe, a eVlast kao da je odlučila da od svojih eGrađana više neće potjecati, možda je najživopisnije opravdanje ovog teksta...

I tako, ostao sam samo na uvodu predstavljanja ove ideje i reforme. Toliko toga ima se još za reći na ovu temu, ali to bi prevršilo svaku granicu komunikacijskog ukusa u pogledu duljine teksta pa ću zato zaključiti predstavljanje ovog 'novog puta' kratkim određenjem i još kraćim opisom koji će biti naknadno prilikom idućih komunikacija adekvatno dopunjen.

SLOBODNI DEMOKRATSKI FORUM od danas počinje sa svojim radom i određuje se prema svom shvaćanju uloge pojedinca i države kao stranka centra, liberalne eOrijentacije. Obzirom da je definiranje političke orijentacije stranaka predodređeno pravilima eRepa, dozvolite da još samo kratko dopunim orijentaciju stranke. Budući da je svaki ePojedinac temeljni kriterij djelovanja ove stranke, u tom će smislu SLOBODNI DEMOKRATSKI FORUM stajati na čvrstoj poziciji ePolitičkog centra, te prosuđivati i lijeve i desne politike na temelju kriterija slobode, demokracije, te prava i zadovoljstva ePojedinaca. I zbog toga SLOBODNI DEMOKRATSKI FORUM bit će uvijek ideološki neopterećen, ali to ne znači vrijednosno neutralan i/ili bljutav! Spomenute vrijednosti gorljivo ćemo zastupati i od njih nećemo odustajati i one neće biti predmet političke trgovine za kongres i druge slične opće raširene ultimativne političke svrhe i ciljeve. Surađivati želimo sa svima s kojima ćemo se po pitanju zajedničkih ideja moći usuglasiti.

---

I za kraj ponešto o riječi „FORUM“ u imenu... Iako je SLOBODNI DEMOKRATSKI FORUM politička eStranka, nije zamišljen da zastupa (usko) određeni dio političkog spektra kao što to čine stranke u klasičnom smislu u skladu s njihovim etimološkim značenjem („pars“/“part“). Zamišljen je da djeluje proreformski i inovativno, zastupajući razvoj slobode, demokracije te prava ePojedinaca, te da okuplja ePojedince bez obzira na međusobne razlike u vidu bilo kakvog osobnog/intimnog opredijeljenja, političke i vojne uloge njihovih roditelja i predaka iz prošlosti, te brojnih drugih različitosti, koji se, po svemu ostalom različiti, izjednačavaju u zajedničkoj borbi za slobodu, demokraciju i eDruštveni napredak.

Taj novi duh podrazumijeva i otvorenost eJavnosti u obliku koji će jačati političku inteligenciju naših građana i javni duh, koji su jamac obrane od političkog i svakog drugog oblika despotizma i društvene apatije. Taj novi oblik zamišljen je kao web forum na stranici stranke koji povezuje funkcije web stranice, foruma i chata. Na tom web forumu uvijek će biti nagradnih igara, glasovanja, forumskog odlučivanja, komentiranja, zezanja i zabave.


I zato koristim ovu priliku da pozovem sve da se pridruže ovom web i ePolitičkom forumu!
Na stranici SDF-a možete se odmah uključiti u izbor himne stranke koji je u tijeku, a čiji rezultati će biti predstavljeni prilikom budućeg predstavljanja programa stranke. Saznajte više o predloženim pjesmama na službenoj stranici, a ima i NAGRADA: svaki komentator, koji će svojim komentarom ili obrazložiti zašto smatra da neka od ponuđenih pjesama prema njegovom izboru treba postati himna stranke ili predložiti i obrazložiti svoj prijedlog koje druge neponuđene pjesme, dobit će 2 Q7 wepova – nije mnogo, ali je od srca 😉

Nakon tog prvog kruga sve ponuđene pjesme bit će stavljene na glasovanje, a rezultati i himna stranke bit će konačno objavljeni naknadno. No, sve novosti u svoje vrijeme 😉

SLOBODNI DEMOKRATSKI FORUM – stranka ePojedinaca slobodnog duha!