Vukovi na Avali 17.04. dvehiljadedesete

Day 880, 14:52 Published in Serbia Serbia by Number 11
Dobro veče poštovani čitaoci, ovaj text je malo duži nadam se da vam neće biti mnogo dosadan, jednostavno sam krenuo da pišem, na kraju sam primetio da je poduže ali mrzelo me da izbacujem jer bih sve morao da menjam.


Prohladno prolećnje jutro, 17. aprila dvehiljadedesete, smoreni vrabci skviče napolju, nekoliko pčela pokušava da prođe kroz zatvoren prozor do košnice, prvi zraci svetlosti obasjavaju dva momka, dva eKuma, koji spavaju dubokim snom. Odjednom, prvi se trže na zvuk alarma, ustade sa poda, pogleda ka drugom koji nije davao znake života, priđe i prodrma ga...
- Kume, kume, ustaj, vreme je. – reče Aexil.
- Ko, šta, gde? – promrmljah pospano, trebalo mi je nekoliko trenutaka da se setim ko je on, šta će u mojoj sobi i gde sam uopšte ja. No, dođoh polako sebi, setih se da je danas bitka za Avalu i da moramo na voz kako bi se pridružili saborcima...
Spremili smo se u tišini, i polako krenusmo na voz. Na stanici smo ugledali još jednog mladog Vuka, vidoh ga tek nekoliko puta u Jazbini, pošto je bio nov, ali znao sam da Slobodan Prljevic mu je ime. Priđosmo da se pozdravimo, reče nam da je i on krenuo u boj na Avalu. Jedva smo iskopali neku q2 hranu na trafici, sa previše margarina, i neko q2 pivo, pošto očigledno nisu prodavci čuli za Lav ili Jelen. Čuo se zvuk sirene, voz je stigao, popeli smo se i smestili u poluprazan vagon. Krenuli smo. Više nema nazad, Avalo stižemo.

U sred putovanja primili smo lošu vest, komandant drug Šumor je bio zaustavljen, od neprijateljskih oklopnih jedinica, u pokušaju da se dokopa voza za Beograd. Putovanje je vrlo brzo prošlo, već smo silazili na prepunoj beogradskoj stanici. Uspeli smo da kontaktiramo drugog komandanta, Gojka Božića, koji nam je rekao da je zarobljen od strane neprijateljskih operativaca, zvanih "Profesori", u zgradi Ekonomskog fakulteta. Pohitali smo odmah tamo da ga izbavimo iz ruku dušmana, ali Gojko ne bi bio komandant Vukova da nema određene sposobnosti. Naime, zaveo je profesore svojim specifičnim mirisom i slatkorečivošću, i u trenutku njihove nepažnje pobegao je ka šumi. Dok smo u šumi pokušali da kontaktiramo Drunkonija, pristigao je i artiljerac SeriousNenad. U međuvremenu još jedna loša vest, Drunkonija je zavela neprijateljska operativka noć pre, i otrovala ga velikim količinama vinjaka, još jedan čovek manje. Zaputili smo se ka Avali, posle nekog vremena, sreli smo drugog saborca mikele_srb u njegovom oklopnom vozilu, no problemima nikad kraja, bilo nas je previše za tenkić, pa smo ja i Aexil krenuli da uhvatimo neko civilno vozilo dok su ostali krenuli po veće količine piva i mesa.

Dobio sam nekoliko poziva, neki pripadnici jedinice već su bili na poprištu borbe, drugi su se izgubili, treći su užasno kasnili, u prilog svemu tome nije išlo da civilnog vozila nikako nije bilo na vidiku. Posle užasno dugog čekanja ugledali smo ga, šklopocija iz Drugog svetskog rata tandrkala je putem, uglavili smo se među penzionere i krenuli, Avala je bila na vidiku. Poslednja tačka za pregrupisanje je bilo neko selo Bela Reka (Beli Potok, kako god). Tamo nas je sačekao mikele, da ne bi pešačili, natovarili smo se u tenkić i pošli poslednjom deonicom puta. Konačno smo stigli.

Ogromne grupe vojnika i civila su već pristigle. Gojko kao izvrstan strateg poveo nas je ka najvišoj tačci terena kako bi imali dobar pregled i mogli da uočimo roštilj i alkohol i na vreme ga stamanimo. Nije prošlo ni par minuta uočili su nas ostali Vukovi i pohrlili ka čoporu. Bio je tu novi Vuk, harizmatični Milanezi, koji je tek izašao iz bolnice, pošto je bio ranjen u bici za Rajštag, kao i Shoneds sa ak-47 od čistog zlata, priča se za čoveka da ima više para nego NBS. Negde iz mase dotutnjali su i Milisav_bre – reinkarnacija Mlatezamlate, bio je tu i ORTODOX 4EVER koji je zavodio mlade medicinske sestrice na ratištu. Iz daleka stigao je i noisy43 u pratnji ljupke mlade dame, verovatno privatna medicniska sestra, srećnik. Čekale su se još samo Kukee i Pegica, jer bez njih nismo imali nikakve šanse da pobedimo brojčano moćnijeg neprijatelja...ah da zaboravio sam i pijanog Sever4evera koji je krstario okolo i grebao se za gold, kaže treba mu za biljni čaj. Kako da ne...

GORE: Kistru, mikele_srb, Gojko Bozic, Slobodan Prljevic, milanezi
SREDINA: ShoneDS, Sever4ever, Kukee, SeriousNenad, Pegica
DOLE: Aexil Kong, Number 11, ORTODOX 4 EVER


Sreli smo i pripadnike ostalih jedinica, svi su sa nestrpljenjem očekivali početak borbe. Uočljiv je bio nsfreak, koji je kopao po celom terenu pokušavajući da nađe neko blago, kaže dobio je mapu.

I borba je počela, Vukovi su odmah skočili na ogromne količine piva i njihovog komandanta Al de Manastirku, koga je zarobio Gojko Božić i pokušao da pobegne sa njim...


Na svakih nekoliko metara odvijala se borba, neki su tukli po Lavovima, neki po Jelenima...U daljini je pravnik uspešno vodio bitku sa vinjakom...Iznenada sve se primirilo, čekao se drugi talas, znali smo da će biti gori od prvog, roštilj...Vrlo okrutan neprijatelj, ali ne i nepobediv.


Nakon roštilja došao je na red gulaš...No, njega je trebalo još pričekati, imali smo vremena za šetnju po prirodi, hoću reći izviđanje. Pegica je okupila malu četu i krenuli smo iza neprijateljskih linija, što je bilo veoma naporno, em je pijani sever4ever nešto stalno filozofirao, em smo dobar deo puta puzili kroz neke visoke trave, i na kraju umalo da upadnem u neku provaliju kad me je neko granje pogodilo u glavu...Na sreću bila je tu Kukee koja me je povukla na sigurno. Na kraju smo se vratili da dokrajčimo taj kotlić.

[img]http://lh6.ggpht.com/_-ud3y-QapUA/S8sGhfjxHsI/AAAAAAAAAfU/WFO7RFO2XU4/s640/DSC02760.JPG[/img]
Vukovi oko kotlića.


To je bilo to, smrklo se, ljudi su polako počeli da odlaze. Ponestalo nam piva, hrane (za divno čudo, obično ostane viška, pa Serviana pokušava da nam uvali da ponesemo za kučiće i mačiće), btw Serviana nedostajala si nam, nekoliko puta sam te se setio 🙂 Ljudi su se izmorili na basketu, nije više bilo ni granja za vatre, došlo vreme za rastanak. Lepo vreme nas je poslužilo, iako su zli prognozeri iz Severne Koreje pokušali da nas spreče objavivši da će padati kiša. Kim Jong, batice moraš više da se potrudiš sledeći put.

Hvala svima koji su došli i svojim pristustvom ulepšali ovo okupljanje, nadam se da vas sledeći put vidim u još većem broju. Uživajte...
Slike:
Ovde
Ovde
http://picasaweb.google.com/111983720724533761281/100MEDIA?authkey=Gv1sRgCNPy1IWVkq6KmgE#5461146172774393666
ovde.
i Ovde

Pogledajte i ova 2 clanka:
Nindze eSrbije TO Avalu!!! 17.4.2010.
Avala juče-poluistina i neistina!!!



S poštovanjem, Number 11.