Join the new world

# 7

PROGRES predstavlja veliko terensko istraživanje uoči predstojećih izbora za eKongres. Cilj je bio utvrditi političke preferencije eGrađana koji nisu članovi političkih stranaka i otkriti na koji način će njihovi glasovi utecati na izborne rezultate.

Istraživanje je provedeno od 792. do 794. eDana metodom PM ankete na uzorku od 111 ispitanika iznad lvl. 7 (dakle, među onima koji imaju pravo glasa, ali i učlanjenja u eStranke) po svim eHrvatskim regijama (izuzev eSlovenskog Litorala, te eŠtajerske i Koruške).




Treba svakako dodati i podatak da čak 26% eGrađana su članovi neke od 23 političke stranke u eHrvatskoj.

Što se samih rezultata ispitivanja tiče, napominjem kako njihovom tumačenju valja pristupiti s određenim rezervama. Primjerice, iako bi na prvi pogled eStranke Ekipa za bolju eHrvatsku i HSP mogle biti umjereno zadovoljne budući da prema rezultatima ankete mogu očekivati da će na izborima privući nešto dodatnih glasova (pored vlastite stranačke glasačke mašinerije), te bi se s određenom dozom zabrinutosti sve eStranke mogle zagledati u podatke o ogromnom broju neodlučnih i onih birača koji apstiniraju (koji ne žele glasovati), važno je istaknuti da su otprilike dvije trećine ispitanika 'vojna lica'. Taj podatak je značajan budući da gotovo polovica eHrvatskih vojnika smatra nemoralnim uopće imati određene političke preferencije, a, ako ih i imaju, onda ih ne iskazuju putem svog biračkog prava (ali i obveze?!). No isto tako, među ispitanicima se našlo i onih „privremeno apolitičnih“, odnosno stranačkih članova „na dopustu“ zbog raznih vojnih misija i izbivanja iz eHrvatske. Tek su neki od njih tijekom anketiranja priznali to svoje svojstvo, dok postoji mogućnost da velik dio nije što znatno dovodi u sumnju ostvarene postotke eStranaka u ovom istraživanju.

Stoga ovo istraživanje, suprotno inicijalnoj svrsi nije dalo pretjerano relevantne rezultate s kvantitativnog aspekta, međutim dalo je prilično čvrst okvir za kvalitativnu analizu. Sigurno jedan od najzanimljivijih podataka je velik broj političko aktivnih eHrvata pa broj neodlučnih i apstinenata u ovoj anketi (80😵, pored već spomenutog, treba relativizirati i u odnosu na podatak da je svaki peti eGrađanin član neke političke stranke. Samo usporedbe radi, 1:100 omjer je u RL. Iako eStranke treba zabrinuti rašireno mišljenje politički pasivnih eGrađana kako se eStranke samo prepucavaju i ne rade ništa na dobrobit eHrvatske (povezujući ih sa strankama u RL), ujedno mogu biti zadovoljne specifičnom ulogom koje imaju u eRepubliku a koja je očito zaslužna za njihovu masovnost; eStranke su se, nakon eDržave kao makrozajednice, nametnule kao mikrozajednice koje nadomještaju obitelj kao osnovnu društvenu grupu pružajući članovima socijalizaciju i odgoj, materijalnu pomoć i sigurnost, socijalno-kulturnu afirmaciju pa čak i emotivno ispunjenje. eStranke su, dakle, jedan oblik velikih obitelji u eRepubliku koje članovima pružaju sigurnost i osnovu za individualni razvoj. Ta specifična uloga, čini se, potisnula je onu tipičnu, temeljnu karakteristiku svake političke stranke – ideološku artikulaciju.

I zbilja, ePolitičke stranke kao da nisu političke stranke: ne postoje borbe ideologija, nadmetanja programima, javne političke diskusije i stranački život u svom pravom smislu. Tako se ePolitičke stranke pretvaraju u humanitarne organizacije, a posljedica je drastičan pad javnog interesa za politiku koji gotovo da je u potpunosti iščezao i zbog toga što dominiraju borbe i prepucavanja između raznih frakcija iste ili slične političke orijentacije, te unutar samih političkih organizacija što na eGrađane ostavlja dojam samodostatnosti i besmislenosti ePolitičkih stranaka, neodoljivo pritom podsjećajući na situaciju u RL. Izgleda da je borba za vlast i moć jedino stabilno obilježje (e)Političkih stranaka. Međutim, po mom mišljenju možda najveći problem pitanje je političkog angažmana mladih ljudi. Naime, po prirodi stvari u eRepubliku ne nailazimo na tzv. 'staru gardu', ali principi funkcioniranja kao da su preslikani iz RL-a. Za to, bez sumnje, postoje stanoviti objektivni razlozi, o kojima ovom prilikom ne bih govorio, no takva slika zasigurno razbija iluziju o prijekoj potrebi većeg političkog aktivizma mladih i ne pridonosi pretjerano vjeri u bolje sutra u RL-u.

Zanimljivo će, stoga, biti pratiti ePolitički život i buduće okolnosti u kojima će se razvijati i koje će ga, kao i dosad, u velikoj mjeri određivati. Pri tome ne treba smetnuti s uma osnovnu funkciju politike, a to je donošenje odluka važnih za zajednicu. Opasne bi, naime, bile prilike u kojima bi prirodna ravnoteža i međuzavisnost politike, ljudi, materijalnih dobara i društvenog napretka bila narušena. I završit ću jednim Brechtovim citatom kao upozorenjem: „Tko je protiv politike, ustvari je za politiku koja se provodi nad njim."