Join the new world

Sjedeći na proplanku ispod višnjinog drveta igrao se sa crvenim oblutkom i gledao prema daljinama.
Vjetar je pomjerao probeharale grane, latice su padale svud oko njega, ali on ih nije primjećivao. Daljine su ga mamile, vukle ka sebi, šapatom ga zavodile nagovještavajući da su tamo negdje zadovoljstvo I njegova sreća.

Nesvjesno stavi crveni oblutak u džep i donese odluku.
Poći će.
Krenuće prema moru, pijesku, planinskim masivima, prostranim pašnjacima, zlatnim pustinjama.

Dugo je putovao i svaki put pri susretu sa poteškoćama nesvjesno je posezao rukom u džep i hvatao se za oblutak. Njegova toplota mu je prijala i ponekad mu se činilo da mu grije srce u hladnim noćima.

Stigao je do pješčanih obala, suncem okupanih jezera i dolina, ali i dalje nije imao mira.
Daljine su ga još uvijek vukle, nagovještaj sreće koja je tamo negdje... toliki put je prešao ali nije još naišao na nešto što bi mu bilo zanimljivo, što bi mu okupiralo pažnju, što bi ga na moment usrećilo.
Izgubio je volju a I želju, sada je bio siguran da to što traži I ne postoji. Ali išao je dalje, samo ovaj put bez ikakvog cilja. Ravnodušno.

Jednog dana, prelazeći preko potoka, pažnju mu privuče neko svjetlucanje.
Saže se, pruži ruku i iz vode izvuče savršen kristal. Uživao je posmatrajući kako se svjetlost prelama kroz njegove savršeno oblikovane strane, srce mu zaigra od sreće.
"Prelijepo", pomisli I učini mu se da se njegovo srce ispunjava toplotom.

Prešao je sve prostrane pašnjake, lutao zlatnim dinama. Povremeno je vadio kristal iz džepa i posmatrao kako se svjetlost kroz njega prelama, ali svaki put je u toj igri svjetlosti nalazio sve manje i manje zadovoljstva.
Prešao je preko planinskih masiva, lutao šumama tragajući i dalje za srećom.
U hladnim zimskim noćima posezao je rukom u džep ali je nalazio samo Kristal leden onoliko koliko je I njegovo srce bilo. Nije imao ništa što bi ga grijalo.


Prošle su godine. Jedne večeri zatekao se kako gleda u onaj oblutak I sjeti se mjesta sa kojeg je krenuo. Prošli su mjeseci dok nije stigao. Staro višnjino drvo još je bilo tu. Sjede ispod njega I zagleda se u daljinu.

Dočekao je tako zalazak sunca a onda se vinuo u nadolazeću noć.
Na kristalno jasnoj površini jezera ispod sebe, video je kako se njegova raširena krila presijavaju. Njegovo toplo srce ritmično je dobovalo ispod sjetlucave krljušti...