Trgovina glasovima, cirkus ili funkcionalno telo države?

Day 1,251, 06:19 Published in Serbia Serbia by Lunatic2903


Prethodna dva članka kategorisao sam kao vojne analize, ovaj predstavlja još jedan izlet u političke debate. Naime, čitajući prethodnih dana Strahinjićeve članke (linkovan je poslednji) i sam sam počeo da uviđam značaj nekakve formalizacije upravljanja u eSrbiji koja je, budimo realni, tradicionalno prilično neuređena. Nema to veze sa vladajućom strankom, kojoj ovog puta ne pripisujem nikakvu odgovornost, jednostavno je dug period neformalnog rada i odnosa u vlasti uslovio da danas radimo u potpuno nedefinisanim i nejasnim okvirima.

Pitanje Ustava više puta je pokretano u našoj državi i nikada nije postignut značajniji napredak po pitanju njegovog uvođenja. Ipak, rastući broj kako političkih tako i drugih uticajnih i interesnih grupacija nekako sve više pritiska i kao sve značajnije pitanje postavlja uvođenje nekakvog protokola ili Pravilnika.

Pre nego što uopšte pređem na poentu, jasno mi je da će već u ovom trenutku mnogi imati ozbiljnu zamerku, zamerku da formalizacije nisu neophodne i da su dosadne.

Ipak, ova formalizacija nije nalik na RL Ustav. eUstav, koji ovde zagovaramo, ne bi bio ništa složeniji od pravilnika kojih se pridržavaju mnoge jedinice. Praktično se radi o nekoliko pasusa teksta koji nisu utemeljeni na mehanici igre, ali bi mogli da posluže kao veštački mehanizam koji bi u red doveo uzajamni odnos političkih partija ili Vlade i Kongresa. Više o tome u nastavku.

Činjenica je da se politika mnogima ogadila, kako zbog kongresnih izbora, najvećeg rugla u igri, tako i zbog prepucavanja vlasti i opozicije (nazovimo ih tako, mada u okvirima igre zvuči nekako preozbiljno) u medijima umesto u za to predviđenom telu - Kongresu.



Upravo je Kongres tema današnjeg teksta, jer Ustav pre svega mora da osmisli neku realnu i značajnu ulogu ovom predstavničkom telu. Iako je neka zamisao da se Ustavom regulišu i odnosi na relaciji vojnih jedinica i države, deo koji se odnosi na Kongres bez sumnje ima najveći značaj. Kongres, oko koga se pravi nenormalna buka a koji u ovom trenutku nije ništa više od mehanizma za generisanje 40 medalja na mesečnom nivou, nema suštinsku ulogu u funkcionisanju države.



Smatram da je ovo jako loše, jer rešavanje nesuglasica putem Kongresa ne samo da bi poštedelo obične građane masnih prepirki u štampi, već bi se na jedan posredan način svi uključili u funkcionisanje države i za to funkcionisanje snosili svoj deo odgovornosti.

Verovatno zvuči nekako preterano usled opšteprihvaćene teze da je Kongres isto što i cirkus, ali izbori za Kongres daleko su značajniji i reprezentativniji nego predsednički. Umesto glasanja za najistaknutijeg kandidata, koji često na ime medalja, snage, pukih obećanja ili trenutnog rejtinga može odneti pobedu, 25-ti dani u mesecu su vreme izbora između celih političkih opcija - timova. Čak i iz ugla partija oni predstavljaju neporedivo veći organizacioni poduhvat, iako je zaista žalosno što se takav trud napravi kako bi se neko ubacio u telo minornog funkcionalnog značaja.

Prvi rezultat pridavanja nekakvog značaja Skupštini bio bi kandidovanje referentnijih, poznatijih i kompetentnijih igrača. Time ne samo da bi se na pravom mestu okupili kadri igrači, već bi bez dileme i buka pred izbore bila svedena na daleko "jestiviji" nivo.

Drugi značaj bio bi u tome da bi Kongres praktično igrao ulogu nadzornog organa Vlade. Evidentno je da sada ima određenih problema u njenom funkcionisanju, kao što ih je bilo i za vreme Kistrua. Za početak, građani se žale da su informacije retke ili površne. Taj odnos Vlade prema odgovornosti koje se prihvatila mogao bi biti regulisan u Kongresu.

Kao organ vlasti koji kontroliše tokove novca Kongres bi mogao da kao zahtev postavi nekakav izveštaj o radu Vlade, pa da informacije primerene javnosti objavi i u svojim novinama. Sa druge strane Vlada bi dobila sredstva za normalno obavljanje aktivnosti, a nesuglasice bi se rešavale na chatu umesto u javnosti. Nema informacija o troškovima ili strategiji? OK, Kongres blokira dotok novca. Ima korektnog odnosa? OK, Kongres pogura Vladu i plasira svoj deo informacija u svom Glasniku.

Nema hvatanja za gušu u novinama, nema utiska da su svi na nekakvim funkcijama da bi ukrali državni novac. Ko ne želi da čita kongresne ili stranačke novine nema tu dužnost, a štampa kao rukom očišćena od neslaganja dve struje manifestovanih u vidu 48-časovnih prepucavanja.



Ovde se jasno vidi značaj ulaska zrelih i odgovornih igrača u Kongres, jer će svojim (ne)delovanjem imati velikog udela i velike odgovornosti u radu države. Pričalo se ranije o nekakvom nacionalnom savetu koji će okupljati kvalitetne igrače svih orijentacija na jednom mestu. Zašto to mesto ne bi bilo Kongres?

Neću mnogo dužiti, voleo bih da se diskusija nastavi u komentarima. Nije ni bio cilj da se sve ideje nađu u ovom članku, cilj je da se malo zagovara ta ideja i da se vide reakcije čitalaca. Opet ću za kraj reći da mi je potpuno shvatljiv otpor prema procedurama i formalnostima, naročito kad nisu čvrsto utemeljene na mehanizmima koje igra pruža.

Bilo kako bilo, poput Ustava ni Vlada nije ništa više od veštačkog mehanizma koji je profunkcionisao još u Lipecovo vreme.


Pozdrav,
Lunatic2903