Susret sa mojim partizanima.

Day 1,553, 06:42 • Published in Bosnia and Herzegovina Argentina • by Josip Broz - Tito

Drugovi i drugarice i ostali mali ljudi koji žive u računarima.

Prošlo je puno vremena od kada nisam hodio ovim bosanskim vrletima, još od onda kada u hajci za mrskim neprijateljem prijeđeh eDrinu i obreh se u eZemlji pradjedova - eSrbiji.

Kada sam ponovo kročio na bosansku eZemlju, pohrliše prema meni moji partizani. Moja biba, sa suzama u očima zausti kroz stisnute zube :
"Baboooo ... dobro došao."

Dalje kroz razgovor saznah mnogo toga šta sam propustio:

"Mali je narastao, veliki partizan je sada, a Bladi ehhhh veliku muku imam."

Jeca moja biba:

"Zaljubila se u nekog iz druge proleterske, pa divani povazdan sa tim šejtanom. Ni na radne akcije se ne odaziva. Partizani me gledaju u prolazu ispod oka, ništa niko ne govori, plaše se tebe babo,al znam da im nije pravo."
Pusti to šćeri bibo, daj da se okrijepim ... jel ima one rakije još u mutvaku .... ?

Malo dalje, pokraj obližnjeg šumarka, u jedan glas proori se usklik:

"Zdravo druže stari !!! "

Bijahu to moji vrli drugovi i stari saborci : Pišoj, Fabijan, Izet, Trocki i Osvetnik. Pišoj još stidljivo upita, milujući moga najboljeg druga:

Kako si druže Ajk ?

Kraičkom oka primjetih kako se kod izeta ozari lice, a sjećanja na zajedničke šetnje po banji namjestiše mu dječački osmijeh.

Rekoh: " A Sve redovno, guzi ,piša i sere"

Tvrdo srce u junaka neizdrža i zatreperi onog trena kada ugleda drugaricu pionirku Enidu. Nije se ništa promjenila, sa onimn istim osmjehom nevine djevojčice priđe mi laganim korakom i zagrli me čvrsto prislonivši svoje grudi na moja pleća.

Pragmatično kao i uvijek, drug Fabijan prekide idilu svojim zvonkim glasom:
"Drugovi, požurimo Drugarica Selena nas čeka sa ručkom. Po mojoj želji pripravila je LJUTI SLAVONSKI ČOBANAC."

Krenusmo. Dok smo se probijali između šiblja i prtina, primjetih da nema druga Enefa. Pitam za njega,a muk i nevjerecima nagovjetiše moje crne slutnje. Saznah da se Enef otuđio, povukao se u osamu. Živi kao gorštak u planini i samo povremeno navrati u komunu po namirnice. Kažu, u nekoj je čudnoj fazi ali svi vjeruju da će se vratiti svome stadu.

Nakon okrepljujuće večere i druženja sa novim člnoavima komune, drugovima Erminom, Zaxom, mocartom i alenom, došlo je vrijeme da se ide na počinak. Ustadoh lagano i uz obrise skoro dogorjele vatre, saopštih svojim partizanima da sam ovdje na kratko i da na zadatak moram u daleku aziju.

Tišina je govorila sve. Ćutke su se moji partizani povukli u svoje kolibe, a ja sam ostao još duboko u noć sa Ajkom pokušavajući utjehu naći na dnu , od mema požutjele, šiše.

Krenuh i ja leći ,jer sutra je važan dan. Enida će me upoznati sa našom vezom u Aziji odakle krećemo u nove akcije.

Drugovi Partizani, Čuvajmo bratsvo i jedinstvo kao zenicu oka. I da, studenti su u pravu !!!