Sliku svoju ljubi

Day 1,302, 05:20 • Published in Croatia North Korea • by tehnicar23

Nedavno sam na pristojno gledanoj emisiji gledane televizijske kuce morao odgovoriti na pitanje kakav je moj tip zene. Jasno, odgovorio sam diplomatski (citaj: klasicno papucarski): "Moj tip zene je moja supruga." Moja bolja polovica nije, na moju zalost, gledala tu emisiju. ali, na zalost, moji prijatelji jesu.

"Stvarno si papak", zadovoljno je ustvrdio Zdravko i nastavio: "Moj je tip zene svaka koja nije moja." Vijece mudraca (citaj: skupina frendova u kutu lokalnog kafica) samo je slozno kimnula na njegove rijeci.
"Mudro zboris, prijatelju", nasmijao se Vlatko. "Ali za telku bi i ja reko isto. Cisto zbog mira u kuci."
"OK, a kakav je stvarno vas tip zene? Kako bi trebala izgledati i kako bi se ponasati idealna zena? Mislim, bez cenzure", zanimalo me. Narucili smo jos jednu rundu i lavina je krenula...



Svakom je novom rundom pica idealna zena postajala sve plasticnija. Ako ste zensko i slaba ste zeludca ili zivaca, nemojte dalje citati - ostat cete u uvjerenju da ste svom decku ideal ljepote i zenstvenosti i nece vas moriti nocne more. Ako ste musko, slobodno citajte dalje jer ne sumnjam da ste i sami kreirali slicnu Miss Frankestein po svom ukusu...



Oko izgleda se nismo puno svadjali. Grudi bi trebale biti cista petica, i izgledom i bojem, guza sportska, noge duge popute recenica kolumnista u nasim dnevnim listovima, kosa plava (oprostite, drage brinete, ali upozorio sam vas da ne citate dalje), oci plavo-sivo-zelene (tu se bas i nismo uspijeli dogovoriti)...
Crte lica bi trebale biti pravilne, usne poput Angelininih, nebismo se bunili ni na maleni mladez ili slatke pjegice. Sto nam je jos ostalo? Trbuh? Ravan, jasno, kao u instruktorice aerobike (netko se sjetio i glumice Jamie Presley, one balerine iz serije Jack & Jill), a nasa bi kandidatkinja trebala imati manje dlaka na tijelu nego sto ih je na glavi Djordja Novkovica. I to bi bilo glede tijela. Jednoglasno smo odbacili neke fetise poput kvrgava nosa (Mirko), vecih stopala (Vlatko), dlaka pod pazuhom (bolje da ga ne imenujem)... Uglavnom, nasa idealna zena je posve jednaka (da nekazem na dlaku) idealnim komadima o kakvim masta 90% zapadnjaka.



"Decki, imamo lice, noge, grudi, guzu, glavu idealne zene-a sto je s onim u glavi?" pitao sam drustvo. "Mora biti duhovita", ustvrdio je Zoki. "Dovoljno duhovita da prihvati salu na vlastiti racun racun."
"I nesmije zanovijetati", naglasio je Mario.



Ovu smo odluku podcrtali crveno. "Bilo bi super da se razumije u nogomet", naglas je mastao Zdravko.

Slijedio je niz zahtjeva. Slozili smo se da bi idealna zena trebala voljeti popiti pivo s nama, ali i ustati nakon druge runde i sapnuti nam u uho: „Dragi, idem ja sad doma spavati. Ti slobodno ostani s prijateljima i nemoj me buditi kad se vratis. Osim, naravno, ako budes akciju...“ Kucanske bi poslove preuzela Savrsena, naravno, preuzela iskljucivo na sebe („pa nece valjda moj muskarac, moj pastuh, baviti zenskim poslovima?!“), a bila bi i puna razumjevanjakad se iscrpljeni vratimo s posla („Da ti otvorim pivo? Samo ti sjedni vecera samo sto nije gotova.“) Mrzila bi macke, obozavala pse, za nas bi se oblacila seksi, a u drustvu bi nosila odjecu koja bi skrivala njezine neodoljive obline. Na zabavama bi se drzala nas i ne bi ocijukala s ostalim muskarcima. Voljela bi nasu majku, a njezina mama bi obozavala nas. Njezin bi otac u nama vidio sina kojeg nikad nije imao, a njezina bi sestra bila potajno zaljubljena u nas. Nas posao nikad ne bi bio upitan, jos manje kolicina love koju donosimo u kucu.



Idealna zena, dalje, nikad ne bi vozila, samo kad bi trebalo ici u nabavu, a nasim bi se vozackim sposobnostima divila – kad bismo psovali vozaca ispred sebe, psovala bi ga i ona. U aotomobil ne bi unosila plisance i ne bi imala nista protiv zastavice naseg omiljenog kluba na retrovizoru. Na ljetovanje ne bi nosila sest kofera, nego samo najpotrebnije krpice, a na plazi nas ne bi sramotila friziderom, suncobranom, lezaljkama – upravo suprotno, navijala bi glasno kad bismo igrali odbojku na pijesku ili sa zanimanjem promatrala 538 partiju bele koju igramo s prijateljima i brinula se da casa nikad nije prazna.

Prije izlaska bi se savrsena zena spremila za pet minuta i u automobilu bi strpljivo cekala da se odlucimo hocemo li nakon brijanja staviti Brion ili Pino Silvestre – na nas izbor mirisa ne bi imala prigovora, nikada. Ne bi inzistirala da idemo na svaku svadbu na koju smo pozvani, a nebi nas ubila od zanovijetanja jer ne zelimo plesati i jer cijelu noc sjedimo za stolom na onim svadbama na koje bismo otisli...
„Ajmo decki, zatvaramo“, iz mastanja nes je preuno glas konobarice. A tek smo se zagrijali...
Kad sam dosao kuci, prosetao sam psa, istusirao se i legao pokraj svoje bolje polovice. Neznam je li to zato sto mi je moja Gospodja savrsena otela poplun i ostavila me otkrivenog, ali usnuo sam strasan san... Sanjao sam da sam na jezeru upecao zlatnu ribicu.



„Pusti me, molim te, ispunit cu ti jednu zelju!“ zavapila je ribica. Trebalo mi je odmah postati sumnjivo jer zlatne ribice obicno ispunavaju tri zelje, ali...
„Dobro, pustit cu te pod jednim uvjetom: zelim da me kod kuce doceka idealna zena“, rekao sam ribici.
„A kako bi trebala izgledati ta idealna zena?“ zanimalo je ribicu – jadna, valjda joj je bilo neugodno sto moze ispuniti samo tu jednu zelju pa je to zeljela uciniti sto bolje. A mozda je samo bila pocetnica...
„Pa... trebala bi biti slicna meni“, objasnio sam ribici. „U redu, idi kuci, tvoja te idealna zena ceka!“
Bacio sam ribicu natrag u vodu i otrcao kuci. „Dragaaaa!“ zaderao sam se s vrata. Tisina. „Draga, stigao sam kuci! Ljubavi??“
Od nje ni glasa. Oglasio se mobitel, stgla je poruka: „Ljubavi, ostat cu nakon posla s prijateljicama na picu.“
Ha? I to bi trebala biti idealna?! Zavirio sam u pecnicu, ocekujuci janjeci but s mladim krumpirima. Nista. I frizider je takodjer bio prazan. Da i ja odem van s prijateljima? Ma necu, valjda ce se ona brzo vratiti. Palim televizor, na programu neka sapunica. Oci mi se sklapaju...

Odjednom, cujem kljuc u bravi. Bacim pogled na sat: 1:37 ujutro! Kvragu, zaspao sam... vidim je kroz mlijecno staklo vrata koja vode u hodnik, pokusava objesiti jaknu. Je li... ma nije valjda... pijana?!
„Zar se sad dolazi kuci?!“ bijesno viknem.
„Oprosti, hik... Ovaj, malo smo se zadrzale...“ usla je u dnevnu sobu pognute glave.
„Isuse, pa ti si se napila! A rekla si da ces brzo doci!“
„Malo smo popile.. Samo dva pi... pica...“, jezik joj se pleo. „Petra je slavila rodjendan, pa... Ne ljutis se, ljubavi?“ glava joj je jos bila pognuta. Bazdila je na alkohol.
„Mislim... da mi je slabo“, procjedila je i odjurila u kupaonicu.
Nisam mogao vjerovati – moja idealna zena bila je posve pijana i upravo je grlila zahodsku skoljku i povracala!



„Bas si se morala napit?! I skim si uopce bila vani? Tko zna s kim se vucaras!“ bjesnio sam iza nezinjih ledja.
I onda me je presjeklo: moja je idealna zena podigla glavu iz skoljke i pogledala me preko ramena. Prvi put sam jasno vidio njezino lice – to nije bilo zensko lice, to je bilo musko lice. Tocnije, moje lice! Strava i uzas!!!
„Ljubavi, nemoj se... ljutiti na mene“, molecivo me pogledalo sto-me-vec-pogledalo dok mu je iz usta curila slina. „Das mi pusu?“
Probudio sam se u znoju. Jos uvijek u soku, pogledao sam oko sebe: na podu uz krevet spavao je pas, a pokraj mene moja zena. Moj tip zene. Moja idealna zene. Definitivno.