Samo zajedno

Day 1,845, 08:56 • Published in Croatia Croatia • by SamoHajduk 101

Po čemu se ljudi razlikuju? Čemu ljudi služe? Očito da unište sve što dotaknu. Što je zapravo smiješno s obzirom da sve što imamo zapravo smo i sami stvorili s tim istim rukama kojima sve i uništavamo. Ah, ironije li..

Ah, ljudi li.. Ah, vrijeme nam curi.. Vrijeme nam curi da poduzmemo nešto što će nas vratiti u pravi život, što će nam dati novi pogled na sve oko nas. Jer nije život sve što vidiš, nije život sve što osjetiš jer mi trenutno živimo samo običan život pun užurbanih puteva i ljudi, pun sebičnih postupaka i pun lažnih prijateljstava. Živimo u atmosferi koja nas tjera da završavamo ovaj svoj put prije vremena, koja nas tjera da guramo sve ljude ispod sebe i gazimo ih samo da bi došli do svojih ciljeva, do svojih ciljeva koji su se pretvorili u obične materijalne stvari. Živimo u svijetu punom krajnosti, punom razlika, punom nepravde i laži.

Zašto uništavamo igru koja nas sve spaja i veseli, zašto da se logiramo sa grčem i pitamo koliko još? Dosta mi je patetike i glume pojedinih grupacija, ne obazirem se na druge koračam svojim putem. U SKeH sam se našao sa par ljudi koji imaju slična razmišljanja i žele uživati u igri. Očito je svima da su neke promjene potrebne. Trudimo se u suradnji sa pojedinim strankama i MU-ima da svoje stečeno znanje prenesemo mladima i novima. Jedino tako možemo ih zadržati u igri. Jer bez igrača erepublik nema smisla, a sve ih je manje i manje. Neki će optužiti Admine i promjene u erepu istina je da su pridonjeli tome al mi smo ti koji smo najviše krivi. Istinske promjene i užitak igranja možemo postići samo svi ZAJEDNO.

Mi smo kroz neke projekte pokrenuli neke teme. Želim da kad upalim erep da mi bude osmijeh na licu da znam da me čeka zajebancija, opuštanje od RL.
Što smo estariji to smo iskusniji, zar ne? Što smo estariji, to smo mudriji, i to je istina, što ne? A eto kod nas ljudi se onda javlja taj problem što tada baš tu našu mudrost i (ne) veliko iskustvo koristimo u krive svrhe i za krive stvari. Sada se ja pitam gdje je onda ta naša pamet? Da smo toliko pametniji ne bi dopuštali sve te stvari koje se događaju.

Ma koliko god nas uništavali problemi danas, sutra se možda dogodi nešto lijepo što će nas obradovati i natjerati da zaboravimo na sve loše.
Magao bi još i još i još ko zna možda nastavim u drugim člancima, jednostavno moran to izbacit iz sebe jer želim uživati u igri.

Dobro koje činiš danas, ljudi će zaboraviti. No, ipak čini dobro!