Sacica eBosanaca - Jucer i Danas -

Day 932, 10:59 • Published in Bosnia and Herzegovina Poland • by wudu
Davno, jos prije nastanka eBiH i pisane rijeci u njoj, proreceno je da ce u ovoj drzavi da se vodi veliki rat, ne konvencionalnim nacinom, sa raznim vojnim taktikama, nego dublji rat, rat koji ce se uvuci u svaku poru naseg drustva i ciji smrad neces moci izbjeci... Davno je receno da ce biti tako, da necemo imati mira od istocnih susjeda, da ce svaki dan biti borba kroz medije, nadmudrivanje kroz politicke poteze... Ali nesto nije receno, nesto sto niko nije mogao zamisliti, jer, ruku na srce, toliko je nevjerovatno da je tesko zamisliti da se to moze uraditi ( i jos uvijek radi!!!!)

O cemu je rijec? Bosanski narod u ovoj igri, grupica od ~500 ljudi, od svog nastanka odolijeva skoro svim napadim neprijatelja, grupica od 500 ljudi zadnjih godinu dana zadaje mukotrpne poraze drzavi koja ima 25000+ ljudi, i jos uvijek ponosno staji, spremna na jos! Znalo je nas vecina kako ce biti u eBiH kad je ona nastala, znalo je, i prihvatili smo to, boreci se kao da je eBiH ne nasa zemlja, nego da je eBiH dio nas, pa i bitnija od toga, jer smo dopustali da svasta rade nama licno, da nas vrijedjaju, da nam pokusaju smjestiti ban, da nas javno prozivaju i na to nismo obracali paznju, ali cim bi se prozvala eBiH, cim bi neko pokusao nasu eBiH da vrijedja, kako su se samo tada ostrili macevi, kako se samo tada spemalo za bitku, kako je samo bilo pogledati u oci svom prijatelju i vidjeti da je na sve spreman, samo da odbrani svoju eBiH.

To je sto me drzalo u eBiH, ta neka neizmjerna ljubav prema njoj, taj patriotizam 500 ljudi koji je toliko jak da se moze boriti i protiv 25000 ljudi, i ne samo boriti, nego ih jos dodatno pozvati da jos vise napadaju, i sa nekim bolesnim osmijehom zadovoljstva docekivati horde neprijatelja kako polahko prelaze rijeku, a mi onako malobrojni, a ipak sigurni u pobjedu... eBiH, u njoj je neprocjenjivo zivjeti ako je ona tvoja jedina majka, jer ces osjecati ono sto niko drugi nikad nece, neki nepojmljivi osjecaj koji te drzi, osjecaj gdje ces znati da ce sve biti uredu, osjecaj zbog kojeg si siguran da ces pobjediti svakog neprijatelja, iako je omjer 50 : 1. Mi smo se nekada smijali neprijateljima u lice, jer sta god da nam urade, nama, kao pojedincu, nije nam vazno bilo, jer nismo igrali za sebe, igrali smo za eBiH... Ona nam je bila vaznija i od golda i danasnjih NS, LS, RP, eDS, vaznija od nas samih, a pogledajte gdje smo danas spali, ne zelimo razgovarati jedni sa drugima, samo zbog toga sto je neko iz druge stranke... Postali smo sami sebi neprijatelj najveci i najljuci, postali smo toliko slijepi mrznjom jednih prema drugima da nam pravi neprijatelj vise nije ni bitan, a on slobodno pljuje po onome sto smo godinu dana gradili, pljuje po onome za sto smo nekad zivjeli, pljuje po svemu nama svetome u ovoj igri, a mi samo nijemo promatramo i cekamo gresku nekog od nasih ljudi, pa ako nije u mojoj stranci, da ga prozivamo po medijima...

Ovakva eBiH nije moja, ja je ne priznajem za svoju dokle god se ova sarada nastavlja, ovo nisu ljudi koje sam ja znao, jer ljudima koje sam ja poznavao nije bilo bitno koju boju majce nosis, kakva ti je fotelja, ljudima koje sam ja znao je samo bilo bitno da li si za eBiH ili nisi...
Gdje su otisli ti ljudi? Sta se to toliko promijenilo da vise ne podnosimo jedni druge, a nekad smo dijelili zadnji Q1 hljeb zajedno?