Roman za eHrvate i eSrbe / Novel for eCroats and eSerbs (and all others)

Day 1,123, 09:11 • Published in Croatia Croatia • by mivanci

TRANSLATION EDIT ADE😨 Sorry on my bad english, no formal shooling. 🙁 So, it is very dificult to translate to people that do not know much about conflict in exYugoslavia. I hope you will get the massage. Read translation on the botom of the article.

Došao je i taj dan, da nam je opet eSrbija za vratom. I kako sad stvari stoje, ako im ne nestane para, zagazit ce nas s pola snage.

No da ovaj clanak ne bi ispao analiza, već viđenog i nekakva retrospektiva s pogledom u budućnost. Odlučio sam se pozabaviti medjuljudskim odnosima i kulturom igraća općenito. Smatram da je to u ovim trenutcima jako bitno, jer su RL tenzije na ovim prostorima već bar stoljeće prisutne.

Da bih uspio objasniti, naročito mlađim igračima, koji su se rodili nakon nemilih zbivanja na brdovitom balkanu i okolici. Ispričat ću im svoju verziju RL povijesti. Nakon što je pročitaju, neka sami razmisle svojom glavom, i na kraju zaključe s kim i kakvim ljudima se žele igrati i kako u stvari treba prije svega doživljavati čovijeka iza avatara.

Ne bih se htio samosažaljevati previše, ali moja generacija koja je rođena u socjalizmu, u bivšoj Jugi, postala pionir, školovala se po "Šuvarovom" sistemu, bila premlada i prezelena, da bi se obogatila 90tih, a opet dovoljno mlada da završi u ratnom vihoru..... najblaže rečeno svi su nas sje*li. I sada još moramo u naponu snage, vraćati stare dugove bivše Juge, ratnih profitera i graditi ono malo jada što samo sami srušili..... No bit će bolje, kažu 😉

Upravo zato i pišem ovaj članak, da generacije svih nacija, vjeroispovjesti i rasa, koje dolaze, ne ponove istu grešku. Da ne ulaze u "tabore mržnje" kao ovce. Da sagledaju potpunu sliku i ne budu zavedeni propagandama, onih koji dižu narode u pohode, da bi punili svoje đepove. Jer kao što sam u jednom komentaru napisao, ratovi se ne vode radi ognjišta već radi novca.

Moja prića počinje 80tih. Tih godina većinu sam vremena provodio kod bake u zapadnoj Slavoniji. Selo moje bake, bilo je većinski pravoslavno izuzev par mojih rođaka. Logično je da sam imao puno prijatelja srba, najbolji prijatelj mi je bio sin pravoslavnog popa. Djeca ko djeca, provodili smo vrijeme, radeći piz*ije. Moj bratić je rođen u Beogradu od oca Hrvata i majke srpkinje. Također je dolazio svakog ljeta u HR. Stalno smo se prepirali koji je grad bolji, Beograd ili Zagreb.... Beograd je tada dobio prvi McDonalds, tako da mi je to moj buraz, stalno nabijao na nos. Slična nadmetanja se danas čuje od klinaca iz Splita i Zagreba, i nema tu ništa loše. Rivalstvo s poštovanjem rivala, pozitivan je stvar i tjera ljude da budu bolji i sposobniji.

Došle su 90te, koje bih najradije zaboravio. Odjednom više ne mogu baki, pola HR je blokirano. Ne mogu do prijatelja a ni s Beogradom linije ne rade.... Teško mi je sve to bilo shvatiti. Ljudi mi pričaju o nekim četnicima u selu, o barikadama o napadima na grad gdje mi je druga baka i rodbina. Bratići i rodbina odlazi u hrvatsku vojsku, tada još ZNG.... Na kraju i ja bivam dovoljno star i ulazim u rat.

Rat je nešto teško shvatljivo ljudima koji nisu u njemu bili zatečeni, knjige su pisane o tome ja se neću ni truditi opisivati kakvo je to stanje. Reči ću samo jedan citat "Rat u čovjeku budi ono najbolje u njemu a isto tako i najgore. Pitam se što je to najbolje?"

Nočna mora je zvaršila tek krajem 90tih. I tada su kao i prije rata, oni isti koji su sijali netrpeljivost i mržnju, počeli pisati falsificiranu povijest na obje strane. Kako bi valjda opravdali štetu i muke naroda koji je sve to propatio. Žalosno je što tu povijest i danas dijeca uče u školi. I uče ih da mrze drugi narod, jer je u povijesti napravio ovo ili ono. A što je najgore, pripadnike tog naroda nikada nisu ni upoznali.

Istina je daleko kompleksnija, jer su ljudi generacijama živjeli izmješani. Teško je to objasniti nekome tko nije imao prijatelje na obje strane. Tko nije otvoren svim kulturama i vjerama. Tko ne poštuje tuđe kao i svoje.

Uglavnom, nakon rata, saznajem da mi je prijatelj poginuo na srpskoj strani. Saznajem da su mnogi pobjegli. "Srpski dobrovoljci" su pobili neke moje rođake, ubili mi bakinog psa s kojim sam odrastao. Komšija preko ceste, kojemu sam čuvao djecu, priča na RTS-u da je branio selo od ustaša, da ih je mogao i više pobiti da je imao više oružja.... Oko mene novi prijatelji, u izgnanstvu i neimaštini.

Dolazim u selo, nakon "oslobođenja". Selo prazno, razrušeno, sablasno..... sjetim se, djetinjstva i krenu mi suze..... Nikada više neće biti kao što je bilo, sje*li smo sve.

Danas kada sam ipak malo stariji, sjednem se nekad s bratićima i tako prićamo o tim vremenima. Shvaćamo, koliko smo zavedeni bili i mi i druga strana. Shvaćamo koliko je propagande mržnje prosipano na obje strane. Većina nas nikada više pušku u ruke nebi primila. A kamoli na čovjeka ruku digla.

Najsmješnije od svega u tim propagandama je bilo kako Ustaše idu u Knin i zapadnu slavonije tjerati Srbe s njihove zemlje. Taj Knin a i djelovi slavonije, to je bila šaka jada i prije a naročito nakon rata. Tamo nije bilo ničeg, samo starci. Škole su imale po 10 učenika u svih osam razreda.... Danas ljudi s kosova i sirotinja iz bosne živi tamo, a i njihovi mladi gledaju da pobjegnu. A na Hrvatskoj strani propaganda tipa, "četnici zauzimaju hrvatsku zemlju, kraljevski grad knin." Ma koju zemlju, pustoš preko koje smo napravili sad autocestu da prije stignemo do mora. I uništili i ono par restorana s janjetinom što je bilo. Uostalom oni su desetljećima tu zemlju radili i kamo sreće da ju je netko i htio. Što sad veliki hrvati ne nasele taj kraljevski grad???? Nego naseljavamo jadne ljude, koje je isto tako netko protjerao iz svoje kuće.... A za Knin i Vukovar se čuje jednom godišnje.

Moje iluzije o četnicima, partizanima i ustašama, davno su razbijene. Ponekad se nađem u Banja Luci s prijateljima koje sam nedavno stekao. S ljudima koji su bili na "drugoj" strani. Koje iznimno cijenim i poštujem jer su se kao i ja borili za nešto u što su vjerovali i koji su ostali časni do kraja. I zajedno smo svjesni u kolikoj smo zabludi bili. Danas ja i moj bratić smo tamo dragi gosti, kao i oni kod nas. Bratić igra tenis s njima, i u žaru borbe, psujemo si majke ustaške i četničke. (mame oprostite) poslije se najedemmo i napijemo i na trenutak se vrati vrijeme prije svih sra*a. I neshvatljivo je koliko su mi ti ljudi bliski.

No sad da se vratim na igru, i pobrišem suze na tastaturi. Cilj ovog romana je da nam djeca i mladi ne upadnu u zamke koje pojedinci i grupe postavljaju. cilj je da misle svojom glavom, da poštuju ljude po djelima a ne kome pripadaju, da poštuju tuđe kao i svoje. Da se suzdrže od vrijeđanja i omalovažavanja, a naročito mržnje. Jer nedaj Bože da se stvari ponove.

A u ovoj igri, kao i svakoj drugoj, da bi pobjedio, prije svega poštuj protivnika i upoznaj ga što bolje. I možeš pobjediti sam ako se boriš protiv protivnika a ne neprijatelja. To su ionako stare mudrosti koje ljudi zaboravljaju, a zapisali ih kinezi prije mnogo godina u knjizi o umjetnosti ratovoanja.

Politiku i netrpeljivost treba ostaviti, jer samo punite đepove pojedincima kojima nije stalo niti do vaše države niti do vas. Stalo im je samo do toga da naplate vaše negativne emocije. Da kupite ustašku/četničku majcu, kapu, "suvenir" i što je još gore da proljevate krv za njihove interese. Ako volite svoju zemlju, trošite energiju da kvalitetnije i bolje živite, a ne da budete ovce koje nekoliko čobana usmjeravjau.

I tako i danas kada je eHrvatska u teškoj situaciji, podnesite poraze s dostojanstvom, čestitajte pobjednicima i čekajte da im vratimo istom mjerom. Jer nema dobre igre bez dobrog protivnika.

Ako netko misli da članak valja, slobodno ga objavi i u esrbskim novinama.

Edit: Citajuci mnoge komentare, umorio sam se. No vidim da neki nisu shvatili dvije, tri rečenice. One čak i nisu toliko bitne, ali ipak volim da se zna na što i kako sam mislio.
"Šaka jada u Kninu i zapadnoj slavoniji" - Tu nisam mislio na ponosne ljude i njihov broj koji je tamo živo. Jer bih pljuno svojim precima u lice. Jad koji je tamo bio, odnosi se na isključivo ekonomsku i egzistencijalnu situaciju. Gradići tih regija imali su po jednu tvornicu u kojoj je praktički radilo 70% stanovništva. U selu u kojem sam ja odrastao, a nije baš bilo malo selo, nije bilo tekuće vode do 89g, bila su dva ili tri traktora. Polja mi je djed ručno kosio, a konji su sjeno vozili, muka je to bila. A škola koja je obuhvaćala nekoliko sela uokolo, imala cini mi se jedan ili dva razreda u svih 8 nastavnih godina( cca 50 ucenika).Ipak se zivjelo i nije bilo loše. Lika, barem koliko ja znam, nije bila u nista boljoj situaciji. Jedino bogatsvo toga kraja mogli su vidjeti samo ljudi koji su tamo živjeli, jer oni su i bili dio njega. Iz perspektive Zagreba ili Beograda, tamo nije bilo ničeg vrijednog. Zato se i moglo trgovat tim krajevima iz fotelje. A danas ne da je gore, nego je katastrofa, nema vise niti tvornica, a ljudi zive od socjalne pomoci. Oni koji rade su ili u policiji ili u nekoj drugoj drzavnoj sluzbi. Ostali se se snalaze da doslovno prezive. Polja su obrasla još zasuta minama.

Za sve komentare o izjednacavanju krivnje, rekao bih sljedece. Tko nije kriv neka baci prvi kamen. Problemi se ne rjesavaju trazenjem krivca, vec trazenjem rjesenja. To s tim tko je kriv i tko je prvi poceo su gluposti.Jer svatko ima svoju verziju. Ja ne zelim da mi djeca budu kriva za nesto sto sam ja ili netko prije mene napravio. Da ispastaju za moju ili jos gore krivicu nekog drugog Hrvata. Vjerujem da je isto i na drugoj strani. To je isto kao da krivim prijatelje u Njemackoj za nesto sto je Hitler ili njihov djed napravio. Kaznjavati pojedinacne krivce da, generalizirati ne. Uostalom da li je bitno danas tko je prvi poceo, u cemu je poanta to znati.Kada bi trazili tko je prvi poceo, vjerovatno bi se morali vratiti u daleku proslost na karpate i razmirice plemena oko neke strvine. Taman da i znamo svaki detalj, sto bi korisno proizaslo iz toga? Da li bi to vratilo vrijeme? Cime bi ta znanja unaprijedila danasnjii zivot? Prije, da bi iz toga proizasli materjali, za jos jacu mrznju, korisni samo onima koji zive hraneci se nacionalizmom. To me sve podsjeca na sudjenje starcu u invaldskim kolicima kojeg su 80tih dopremili iz juzne amerike. Koji je neosporno kriv na entu. Zar zbog njega da mi se djeca kolju???


ENGLISH:
The day was come, and again eSerbia is on our neck. And how its looks, if they will have enough money, they will crash as with half a strength.
But I do not want that this article become analyze, already seeing and retrospective with look in to the future. So I decided to deal with some human relationships and the culture be twin the players in general. I think that in this moments this is very crucial, because RL sparks exist on this land for more than a century.
If I want to explain , especially to young players, that was born after not wanted events, on hills of Balkans and surroundings. I will write my story, my version of RL history. After they read it, let them think with their heads, and on the end let they make conclusion, with what kind of people they want to play and hove you need to see the man behind avatar.
I do not want to pity myself to much, but my generation that was born in socialism, in exYugoslavia, become Pionir (communist Titioparty for kids), go to strange school systems by "brilliant" man Suvar, we war to young and to green to become wealthy in 90s (most of privatizations of big companies was sold to private people, many of this deals was not legal, and many make fortune on that), and again we was old enough to go to war..... It is easy to say everybody screw us. And now, when we are people in best and most prosper years, we need to return old debts of exYugoslavia, war profiteers and build what we destroyed during the war...... Somebody said, it will be better 🙂
This is the reason that I'm writing this article, so that all generations from all nations, all religions and races, do not make same mistake. That they do not enter in the bands of hatred, like sheep's.. As I writhed once, wars are not started because your homes, it is started because of money.
My story begins in 80s. In that time I spend most of my life at my grandmothers in west Slavonia (part of croatia-150km north east from capital Zagreb). My grandmothers village, in that time was mostly populated with orthodox Catholics, except fu families that was related to mine. It was logical that I had most of Serbian friends, my best friend was son of the orthodox priest. Kids as kids, we spend our times, making all kind of stupid things. My cousin is born in Belgrade (Serbia) from the father Croat and Serbian mother. he also come every summer to Croatia. We argued all the time, witch city is better, Belgrade or Zagreb..... Belgrade in that time get McDonalds, so my cousin rub my nose with that, all the time. You can her now, similar examples be twin kids from Zagreb and Split (big Croatian city on the cost), end there is nothing wrong with that. Rivals with respect, it is positive thing, that makes people to be better and more competent.
Finally 90s come, I will like to forget them. All of the sudden I cannot go to my grandmother any more, half of Croatia is blocked. I can't go to my friend, also lines with Belgrade war broken. It was hard for me to understand. People talk about some "chetniks" (military Serbian movement from the WW2, that was not remembered good in Croatia) in the village, about barricades, about attack on the near city where my other grandmother and many of my relatives lived. My cosines started to go to Croatian army (in that time it was ZNG).....on the end I become old enough and I entered the war.
War is something hard to understand to people, that never experienced, books war written about that, I will not even try to explain how it was. I will just quote " War brings in the people, the best in them and worst in them. Question is, what is the best...."
Nightmare ended in the end of 90s. And again like before the war, same people who started the seed of hate, now started to falsification history on both sides. Probably because they wanted to justify damage of the people, that suffer thru it. It is sad that this history , is still teaches in schools. And they teach to hate other people because they did this or that in the past. And what is worst, they never meet any people from that nation.
The truth is far more complex, because people lived mixed for generations. It is hard to explain who never had friends on both sides. who was never open to all cultures and religions. Who thus not respect others like his own.
After the war, I find out that my friend was killed on Serbian side. Many people escaped. "Serbian volunteers" killed some of my relatives, they killed my dog (German Sheppard) that I grow up with. Neighbor, that I was babysitting his kids a cross a street, talks on Serbian television, how he defended village from "ustasa" (nacist Croatian army in WW2). That he could kill more off them if he had more arms..... Around me, new refugee friends, in refugee camps and poverty.
I come to village, after "liberation". Village is empty, destroyed, spooky..... I remember my childhood and tiers starts...... It will never be the same, we fu*ed all.
Today, when I'm older, I sit down with my cousins and we speak about this times. Now we understand how blinded we was as the other side. We understand how much of propaganda and hate was on the booth sides. Most of us would never take weapon to our hands. And especially harm a human been.
Most funny thing in this propaganda was that ustase are going to attack Knin (small city around 250km from Zagreb) and western Slavonia. This parts of Croatia had nothing before the war, except proud people that lived there, and fight for everyday existence. Today refugee people from Kosovo and Bosnia live there. And it is worse than ever to live there. On Croatian side propaganda was: "Chetniks are taking Croatian land, the Kings town of Knin." What land, wasteland that now we make a highway to go faster thru it in our way to the Adriatic coast. This people war for decades cultivate this land, and there was a fortune that somebody wanted to do that. Whey now big nationalist Croats go there and populate this "land of Croatian kings"? Instead we populate it with people, that escaped from their houses from some other part of Balkan....... And now in Croatia, you can her for this parts only once a year. Only once a year people remember places like Knin and Vukovar.....
My illusions about chetniks, ustase and partizans, are long broken. Sometimes I go to Banja luka (Capitol of Serbian republic in Bosnia) to meet some new Serbian friends that fight on the other side. I respect and appreciate this people very much, because they fight for something, that like I, they believe was right and they kept they honor to the end. We together are now aware that we war disbelieved. Today my cousin and I are dear guest there, as they are in our homes. Cosine plays tennis with them, and in fire of mach, we mention our mothers ustas and chetniks (sory mothers). After we eat and drink, and on the moment there is the time from long lost times before all shits. It is unbelievable how this people are close to me.
Now I need to return on the game (eRepublic), and wipe my tears from the keyboard. Goal of this novel is that kids and young people don't get trapped in traps of fu people and groups. Goal is that they start to think with they own head, to respect people from the deeds, and not to home and from where they are come from. To respect others, like they own. To try to keep them self's from insults, and this respect, and especially hate. Good forbids to things happened again.
In this game, like in any other, to win, you need to respect opponent and try to know him well. And you can win, only if you fight opponent, not the enemy. This are old wisdom, that Chinese write in book "Art of war".
Politics and intolerance, you need to left behind, because you only fill pockets of people that do not care about your Homeland and you. They care only to make money on your negative emotions. To buy ustas/chetnik hat, t-shirt, or some kind of "souvenir" and what is worse to spill blood for there interests. If you love your Homeland, use your energy to live more prosper, and not to be some sheep's led by fu "sheppard's".
And now today, when eCroatia is in hard situation, take defeat with dignity, congratulate to the winners and wait that we give back in same way. Because there is no good game without good opponent.