Razmisljanje - licni dnevnik eRepa
Novost
Put zaborava na kome ostavljam svoju staru kozu poput zmije.
Mastilom, koje kaplje iz mene, volim da bih pisala bolje ili pisem da bih vise volela?
Nemam potrebu za materijalnim, samo osecajima, recima.. probranim recima.
Cvecem, izrecenim mislima ili laticama, dokazanim prisutnosti.
Potrebu za snovima koji zive u krosnjama stoletnog drveca, muzikom koja budi kamene statue, potrebu za magijom koja pretvara u pepeo tezinu izgovorenog, odnoseci na mesta zaboravljena od covecanstva.
Ne zelim ni pravolinijski put, koji je ponekad prekinut zarezom ili preprechen tackom.
Potreba za nastavkom leta, kao sareni, papirni zmaj na vetru.. let u nepoznato, ostavljajuci trag proslosti i hvatajuci liniju dolazeceg.
Njen profil uznemirene zene sa stopalima u jutarnjoj rosi, cigaretom na vlaznim usnama, gorecih zelja oslobodjenih greha.
Biti laik je poklon izgubljenog uma.
"Mozart - Lacrimosa"
Comments
čemu.....
raspoloženje.....
takvo?
dugacko, ko ce tumaci😛
Zatvori oci i u svojoj masti napravi neku svoju magiju...Jedinstvenu i neponovljivu!!!I samo tvoju!!!Probudi ono sto spava u tebi a posalji na malo duzi san sve ono sto je budno...I imaces jedan trenutak...Mozda mali ali je trenutak!!!Ispunjen nekim blazenstvom...Ako nista drugo u tom trenutku ce nestati stege ovoga zivota!!!
I kada osetis slast slobode u svojoj masti dobices zelju za krilima slobode koja nose napred!!!I onda sledi najtezi deo....Sprovesti mastu u delo...
Nemoguca misija ali ne i nerealna!!!Zivis i boris se za to nesto u mastis oslikano sarenilom!!!I zivot postaje lepsi...Jer postoji cilj,zelja i potreba!!!I postaje mukotrpna borba iz dana u dan za cilj!!!Ali ima smernicu i donosi radost jer postoji nesto za sta se zivi!!!!
tesko stivo...
Da... tako nekako... vrlo je slicno
Ozbiljan tekst...