Posveceno Herojima Dosade i eRepublika

Day 1,667, 10:02 Published in Serbia Serbia by AdmiralSkaMolohov

Porodica se okupila za večerom. Najstariji sin je objavio da hoće da se oženi djevojkom i susjedne kuće.

“Ali njoj ništa nisu ostavili!!!”, prigovorio je otac.

“A ni ona nije ništa uštedila.”, dodala je majka.

“Pojma nema o fudbalu”, rekao je mlađi brat.

“Nikad nisam vidjela djevojku sa smješnijom frizurom”, javila se sestra.

“Ta samo čita romane.”, rekao je stric.

“Nema baš mnogo ukusa u oblačenju”, dosolila je strina.

“I ne štedi na puderu i karminu”, oglasila se baba.

“Sve je to tačno”, rekao je mladić. “Ali ona ima jednu ogromnu prednost nad svima nama.”

“KOJU?!”, upitali su svi u horu.

“Ona nema porodicu.”





Jedan mladić je otišao kod svog duhovnog učitelja i rekao mu: “Učitelju, ti si me savjetovao da stalno ponavljam u mislima frazu, ‘Ja želim radost u svome životu!’ Tu rečenicu izgovaram svaki dan mnogo puta, a radosti u mome životu niti je bilo, niti je ima. Ja sam i dalje jednako usamljen kao što sam i prije bio. I šta sada da radim?”

Mudri učitelj je tiho položio ispred mladića predmete koji su mu prvi dopali ruke – kašiku, čašu i svijeću – i upitao ga:
- “Reci mi, šta bi želio da imaš od ovih predmeta?”
- “Kašiku” – odvrati mladić.
- “Izgovori to sada pet puta.” – zatražio je starac.
- “Ja hoću kašiku. Ja hoću kašiku…” – ponovi učenik pet puta.
- “Eto, vidiš li”, reče mu učitelj, “možeš ponavljati i pet miliona puta na dan da hoćeš kašiku, ali je nećeš imati. Treba da pružiš ruku i da je uzmeš! Same riječi nisu dovoljne, treba nešto i da uradiš.”



Mladi bračni par uđe u najbolju prodavnicu u gradu. Muž i žena dugo su posmatrali šarene igračke poredane na policama, povješane o plafonu, u veselom neredu na klupama. Bilo je tu lutaka koje se smiju i koje plaču, elektronskih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pice i torte.
Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica.

“Vidite”, objašnjavala je žena, “mi imamo malenu djevojčicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a često i naveče.”

“Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije”, nastavio je čovjek.

“Htjeli bismo joj kupiti nešto što će je usrećiti”, ponovo će žena, “I onda kad nas nema…Nešto što će je veseliti kad bude sama.”

“Žao mi je “, nasmiješi se ljubazno prodavačica. “Mi ne prodajemo roditelje!”



Posveceno Herojima Dosade i eRepublika


P.S."Bez Voska" Admiral Ska Molohov