Odlazak
broc
Svi ponekad napustimo svoj dom, neki nakratko neki zauvik. Evo ja se već 10 godina školujen van svog otoka i u rijetkim trenucima kad sam trijezan zaželin se svog rodnog kraja, dobrog vina i mladog sira. Jedan boem koji je rođen u Vrgorcu, a porijeklom je bia sa Brača i Imotskoga često se po zagrebačkim gostionicama prisjećao svog djetinstva i života na jugu. U jednom takvom trenutku inspiracije nastalo je ovo remek djelo koje je otpjevao Arsen Dedić.
Odlazak
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Tin Ujević
Živili o9
Comments
a ?
uzivaj malo u poeziji xD
ok xd
o/
predivno
Ne znam dali je bolja pjesma ili fotka...
Glas.
Svaku put mi se zacakle oči kad čujen ovu pismu
Ti si u *urcu! 😉 😃 😛
Hahah
Ja se ponado da odlaziš, kad no qrac.. : P
\o jaba-daba-duuu!
odlično!
: )
Jedna od boljih pjesama u nasoj maloj drzavi 🙂
v60
10 godina , pa ok sad češ doktorat dat i to je to 😁
Tin Ujević -U- 🙂
neznam što više dira, pjesma slika ili udisanje smrada mjesto mora
čuj 10 godina : D
Svako mjesto ima svoj smrad, ovisi samo koliko si na njega naviknut, recimo smog u Zagrebu je meni kao najmirišljaviji cvijet, dok smrad luke, bilo koje, ne mogu podnjeti...