Join the new world

U eBiH se oduvijek gajila tradicija dobrodošlice igračima svih rasa, boja i oblika, ukoliko su imali sposobnost da se sami snabdijevaju, pri tom daju nešto i državi i ne miješaju se u politiku. Novim igračima dobrodošlica nije garantovana, spadali su u najsumnjiviju vrstu bića jer dobro je znano da novi igrači u stvari ne postoje i da u eBiH u svakom trenutku može da postoji samo 35 igrača urođenika.
Dobrodošlica nije garantovana ni neupokojenima.


Kaže se da neupokojeni ne mogu da pređu tekuću vodu. Nikakvo pravilo nije se odnosilo na puštanje vode, a topmir je to obilato koristio, puštao je vodu da teče… iz vodokotilića, često.
Proces je sa sobom povlačio i neumjerenu potrošnju toalet papira, ali šta da se radi, svaka akcija nužno ima i reakciju.

Povukaši vodu po peti put od jutros, topmir izadje iz toaleta pitajući se da li je dozvoljeno jesti kad si mrtav. Vjerovatno ne, ali ko će da mu zabrani.
Baš je bilo čudno… sad kada je bio mrtav, tj sada kada više nije bio živ, šta god da je bio, um mu je bio bistriji nego ikada ranije.
Posebno neposredno nakon izlaska iz toaleta. Ne samo to, činilo mu se ne samo da je pametniji, već i ljepši i zgodniji, crnji, a to nije bila posljedica nekupanja, kad si mrtav jednostavno prestaneš da obraćaš pažnju na takve stvari...


U prostorijama Štaba za hitne intervencije radi očuvanja status quo odvijala se žučna rasprava.

"Neupokojen!" "Neupokojen!" vrištao je DzeGuevara.
"A pomislio sam da smo ga se konačno riješili."

" A da mu zabijemo glogov kolac tokom dana kad bude u sanduku?" predloži, uvijek spreman za biti od pomoći, BHkontinent.

"On nema sanduk" ravnodušno reče Sandor Szavost.

"Ok, onda da mu kupimo sanduk, natjeramo ga da udje unutra i onda ga proburazimo glogovim kolcem?" .. trudio se BHkontinent i vidjelo se da ovaj put daje sve od sebe.

"Neupokojen!" "Neupokojen!" DzeGuevara je postajao pomalo nekontrolisan.

Odlučivši da prošeta svoje novo a staro tijelo topmir je besciljno šetao mračnim ulicama.
Iz tame ga prenu glas... " Imaš li šta da udijeliš, i mi neupokojeni treba da jedemo!"

Topmirove usne se razvukoše u osmijeh. Sad je bio siguran da nije sam. Šta više, tačno je znao ko bi mogao da bude vlasnik glasa. A, ako je to onaj za kojeg misli da jeste, onda bi da trebalo da su u blizini i ostali.

" Ako nemaš hrane, daj koji tenk svega ti!" opet se javi glas iz tame, ovog puta nešto glasnije.

Iz drugog dijela mračnog sokaka začu se drugi, ljutit glas.
" Dobro te Armane, tiše malo, ima ljudi koji pokušavaju da budu mrtvi!"

Topmirov kez postade još širi, sada je tačno znao šta mu je činiti. A i naziv ulice je bio odgovarajući, Tamni vilajet..... od ove večeri postaće još tamniji.

Za to vrijeme u kriznom štabu...

"Neupokojen! Mrtvi igrači treba da budu mrtvi, da znaju kako da to podnesu. Nema vraćanja." I dalje je lamentirao DzeGuevara.
" Nešto se mora poduzeti, ako se svi počnu vraćati kao topmir, eBiH će se pretvoriti u ludnicu, narušava se status quo. Ako si mrtav onda se ne krećeš, ne jedeš, ne pucaš, nisi tu. To nije pristojno i nije higijenski!"

BHkontinent slegnu ramenima. " Valjda nije, a ako ti dosadi da si mrtav uvijek postoji opcija reis... rein... karnacije, ma ono sto je uradio Sandor. Ovo sto topmir radi nema smisla."

Osjetivši se prozvanim da nešto kaže Sandor polako reče: "Ako ne možemo da upokojimo ove neupokojene, i oni počnu da talasaju, jednostavno ćemo ih proglasiti dijelom Osovine."

Bosnianomb je ležao u mraku.
Prostor je bio veoma skučen i trebalo mu je nešto vremena da se prisjeti kako je tu dospio. Činilo mu se da je umro tačno onaj dan kad je izabran za CP-a.
Samoća mu je jedno vrijeme prijala ali ovaj osjećaj skučenosti počinjao je da ga guši. A i taban ga je užasno svrbio.

Bilo je vrijeme da se krene dalje.
Kroz izmaglicu se prisjećao da mu je grobar stavio nešto u džep. Neku ceduljicu. Ko još ostavlja poruke mrtvima? Poslije izvjesnog napora uspio je da zavuče ruku u džep i izvadi savijeni papirić.
Fluorescentna slova su ga obavještavala:

Bosnianomb, vrati papirić u džep i svu svoju snagu usmjeri na podizanje poklopca iznad sebe.

U kriznom štabu rasprava je tekla u očekivanom pravcu.

„"Ovakvi ili onakvi ima da plate porez ako hoće da dokažu da su patriote." HB Warrior je bio uporan. "200 cc-a po glavi, to je sa olakšicom od dodatnih 50 cc takse jer se usuđuju da neživi budu živi"

"A sta ako odbiju da plate?" Upita BHkontinent.

"Onda ćemo reći da su opstruktivni element Osovine i da nisu patriote" predloži Sandor.

"A šta mi imamo od toga? I šta ako im je svejedno kako ih zovemo?" upita DzeGuevara u kratkotrajnom bljesku lucidnosti.

"Poslacemo im tovar bijelog luka!" reče spremno BHkontinent "Neupokojeni ne vole bijeli luk."
"Ni ja ga ne podnosim." doda HB Warrior
"A ko će ga voljeti kad je onako crn, mislim da se ni ne kupa" dobaci DzeGuevara.

Odnosi između neupokojenih i Štaba postajali su sve složeniji.
Još je samo neupokojene trebalo obavijestiti o tome.

Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja da dođe do fotelje CP-a, Brizgonja je odlučio da se povuče i posveti uzgoju engleske trave i kontemplaciji.

Pažljivo je potkresivao svaku vlat na željenu visinu od 4,7 cm i brinuo se da ni jedna ne štrči.
Odjednom dio urednog travnjaka poče da se odiže.
Iz praska grumenja zemlje i trave izroni bosnianomb.
Nakon prvobitnog šoka, Brizgonja zagalami:
" Tebe ću prvog u gulag!"

Otresajući zemlju sa kaputa bosnianomb skrušeno reče: "Izvini zbog travnjaka, nisam namjerno. Da li bi mi mogao reći u kom pravcu je ulica Tamni vilajet?"

I dalje gunđajući Brizgonja ašovom pokaza prema istoku. Nedostatak želje da bosnianomba lupi tim istim ašovom po glavi pokazao je da su mjeseci kontemplacije ipak dali neke rezultate.

Pola sata kasnije, bosnianomb je škiljio u brojeve kuća. Nije mu trebalo dugo da nađe broj 47. Na ulazu su bila teška drvena vrata. Na vratima se nalazila zalijepljena poruka :

Po prvi put nakon, njemu po život kobnog, izbora za CP-a bosnianomb se osmjehu i pokuca.
Znao je da je na pravom mjestu i da je vrijeme za novi početak.
Nešto crno mu otvori vrata.