Nekoliko suvišnih reči

Day 1,479, 12:43 Published in Serbia Pakistan by Dio Deda Obrad


Poštovana publiko,

pažnju nam je opet privukao segment igre koji ni jedna promena pravila ne može učiniti dosadnim kao što je to učinjeno sa ostala tri stuba. EPIC bitke se spominju samo u perfektu, ekonomija je više deo scenografije igre, a od novina.... Pa bar je ostavljen entrtejnment bezbedan od brisanja, pa možemo tu da čitamo o svemu, od čipkanih gaća preko Tadića izdajnika do bivoljih čvaraka u sosu od meda i masonskoj zaveri da unište mesec pa da više nemamo plimu i oseku! Zato nije ni čudo što je broj čitalaca pao na 10% populacije.
Ostade samo politika ista kao i prvog dana.


Ovi članci su vrlo nezahvalna forma za pisanje o temama koje dublje ulaze u suštinu odnosa u društvu ali da se izdvojiti po neki detalj za polupristojnu analizu. Hajde da vidimo neku popularnu zabludu o nama samima.
Prva bi bila da su ljudi neverovatno komplikovana i složena bića. Volimo da mislimo tako o sebi, kao o gospodarima prirode, života i smrti na matičnoj nam planeti. Nažalost po potonju to i jeste često tako.
Čovek kao pojedinac jeste jedan univerzum za sebe ali kada ga gledamo u agregatnom stanju zvanom NAROD onda dolazi do jedne poražavajuće simplifikacije. Jednostavnije često ne znači i bolje, a baš je taj slučaj i sa nama. Volimo da mislimo da Svetom gospodari neka ultra-super-mega-giga-tajna i subverzivna organizacija koja vuče sve konce. Da neko stoji iza svega. Da prosto mora tako biti.

A ZAŠTO?

E zato što nismo svesni da smo u masi gluplji a ne pametniji. Današnjim Svetom drmaju likovi nalik na agenta Smitha iz Matrixa, hologrami noseva punih kokaina, bez ideologije, ideala, vrline. Jalova masa nesposobna da proizvede bilo kakvu vrednost ali spospobna da proceni i proda svaku.

Poslednja reč evolucije.


A pre pola milona godina nas je bilo oko 2000. To se zove "usko grlo populacije", biološki minimum ispod kojeg jedna vrsta ne može da opstane.
Tada smo znali ko je neprijatelj: Glad, Žeđ, Zima, sabljozubi tigar...
Kada smo ovladali njima ostao je samo još jedan neprijatelj - DRUGI ČOVEK.
Problem s njim je taj što ga ne smeš do kraja uništiti jer ti treba. On ti jedini može proizvesti višak vrednosti koji će da održava željenu nejednakost. Zbog toga su oni pametniji izmislili...

ZIDOVE

Izum genijalniji i od vatre i od točka. Gde god nađeš dobro mesto tu zid izgradi. A najbolje je podići ga u ljudskoj glavi.
Ti zidovi su najtvrđi i najduže traju.
Koliko je taj izum genijalan dovoljno govori njegova dugotrajnost. Došli smo do stadijuma da bez zidova ne možemo ni da se definišemo. Ljudska suština s kojom se rađamo nestaje ispod slojeva maltera nacije, vere, socijanog statusa...
Što je ograničenost uma veća to je veća i vertikalna prohodnost kroz slojeve društva.

I svaki put me iznova zaprepašćuje jednostavnost sistema.
Manipulacija i nije neka naročita mudrost kada sve ovako pogledate sa strane. Nego, jedan bitan sastojak nije spomenut....

TUPA LOBANJA


I dođosmo tako do glavnog junaka ove priče: čoveka kojeg nije briga.

Počinilac zločina i njegova žrtva, sve smotano u jedno. Kreatura ubeđena da ono što radi je normalno , uplašena od toga da će da štrči. Ljubitelj lakih nota i plitke poezije. Smara ga da razmišlja, a kad to i učini samo traži krivce. Kastriran od sposobnosti poimanja šire slike.

Dragi klinci, ako je vašim roditeljima svakodnavna jurnjava za pukom egzistencijom izgovor za ono: "pusti me umoran sam", koji je vaš izgovor što se ne trudite da promenite svet?