Lajanje na misec iliti kandidatura za CP-a

Day 2,023, 13:05 • Published in Croatia Croatia • by One of the Dalmatians

Jeste li se ikad zapitali, zašto u ovoj igri ne doživljavamo neki poseban napredak iako svi skupa znamo točno što je potrebno za postizanje napretka. Izgleda kao da postoji nepremostiv jaz između onoga što znamo - onoga za što smo sposobni i onoga za što se odlučimo napraviti.

U člancima, komentarima i na zidovima svaki dan gledamo frustrirane uzvike; svi znamo što trebamo promijeniti da bi nam svima bilo bolje, iako se ne slažemo nužno oko toga kako napraviti promjene i u kojem smjeru. Ujedinjenje eHVa, posebno nakon nesporazuma po samom početku turnira jedan je od najboljih primjera: svi smo znali što treba napraviti ali bio je potreban vanjski faktor da bi svi shvatili da je takva promjena dobra. Dobra za eHrvatsku, dobra za e HV, dobra za sve osim naših eneprijatelja.

Zašto je tako? Zašto smo postali tako inertni i nismo više tako aktivni sudionici događanja u našoj vlastitoj zajednici kao pojedinci, ali i u ovom vrlom Novom Svijetu kao zbroj pojedinaca – eDržava? Moram priznati da odgovor na ovo pitanje ne znam. No, kao što rekoh u uvodu: spreman sam iskombinirati naše kolektivno znanje kako bismo sagradili most od onoga za što smo sposobni do onoga za što smo se odlučili napraviti.

Jasnoća





… ili bolje rečeno, nedostatak jasnoće je ono što nas tjera da se ponašamo prema utvrđenim obrascima, u strahu od odstupanja od istih, bez kreativnosti, bez avanture. U nedostatku jasnoće, nastupa dosada.

Tri su osnovne stvari koje nas sputavaju, u stvarnom životu, i u onome što zovemo igra ali je više od igre, ponekad više i od stvarnog života: (svi oni koji su bar jednom, bar na jedan sat zanemarili obitelj, djecu, posao, prijatelje radi ove igre i radi toga osjetili krivnju; znaju o čemu govorim):

Osjećaj straha

Najveća zapreka promjeni, našem razvoju, našoj budućnosti i našem uspjehu su naši strahovi. Jasnoće radi: strah je biološki refleks koji je bitno pridonio našoj evoluciji u ono što smo danas. Nema ljudi koji se ne boje – ali oni koji pobijede svoj strah u svemu pobjeđuju! U stvarnom životu trebali bismo se suočiti s našim strahovima. U stvarnom životu! Ovdje, među pikselima, gdje je uskrsnuće zagarantirano STRAHA ne smije biti!





Osjećaj nemoći

Osjećaj nemoći je idealna podloga za uspjeh ljutnje, krivnje, osuđivanja sebe samih i drugih, inertnosti, nezainteresiranosti i prosječnosti. Strah i osjećaj nemoći vode bijeg, bijeg od života. Preneseno među piksele: sve je moguće na IBMovom ekranu! Ako se osjećamo nemoćnima u ovom virtualnom svijetu, zaista ćemo takvi i biti!

Nedostatak vizije

U virtualnom svijetu, gdje je sve moguće, nemati viziju je za svaku osudu. Iznimno je važno prepoznati cilj prema kojemu se krećemo, i uvijek ga imati na oku, a pri tome se dosljedno ponašati. Razradimo našu viziju! Razradimo naš cilj! Odredimo se jasno prema tome što želimo postići u virtualnom životu!
Oslobođeni tri navedena problema, lako ćemo reći NE stvarima (i osobama) koje nam ne pridonose svojom vrijednošću. Lako ćemo reći NE usputnim ometanjima, lako i jasno ćemo spoznati što nam je činiti da bi smo stigli na cilj, da bismo pobijedili.





Za kraj uzvik: DOLI VLADA!
premijer: overk (tu je samo da imate koga kritizirat, i da da kanale i tenkove za podjele🙂
Mo😨 Kokach vMo😨 Suster Toni, Alimilano (nevjerojatna kombinacija, zar ne?)
MoFa: Arrlo (ko to kaže ko to laže Srbija ima najbolju diplomaciju)
MoE: Feynovac (neko se hoće kladit da može napisati novosti bolje i kvalitetnije?)
MoI: BacoST (neko se hoće kladit da članak MoI ne može biti svaki dan?)