Kralj gustera

Day 1,479, 06:48 Published in Serbia Serbia by zlatanaleksic

Zivi brzo umri mlad...neretko koriscena fraza u nasem jeziku preuzeta iz slenga cikaskih gangstera pedesetih godina proslog veka. Devedesetih godina kod nas je ta floskula dozivela svoju ekspanziju medju antiherojima te generacije. Mladi ljudi su rizikovali svoje zivote za pet minuta slave, jedno vece u gradu, seks sa dobrom manekenkom. Nakon toga ostala je citulja ciji isecak jos samo majka cuva, uramljena, negde na zidu pored ikone.

Malo je ljudi koji su zaista uspeli da ostanu vecno mladi ziveci zivot punim plucima, za mene su to samo dve osobe. Jedan od njih je Dzejms Din, mladic koji je snimio svega par filmova a ostao legenda kinematografije i ikona jednog nacina zivota. Drugi je Dzejms Daglas Morison, siroj javnosti poznatiji kao Dzim Morison, frontmen, pevac, tekstopisac grupe The Doors, osnovane krajem sezdesetih godina proslog veka, pukom slucajnoscu na poznatoj kalifornijskoj plazi Venice, u Los Andjelesu.

Dzim je bio povucen momak iz unutrasnosti koji se u LA zaputio da bi studirao reziju na Junivrziti of Kalifornija Los Andjeles (UCLA). Imao je cudne poglede na svet za to doba, imao je cudne poglede na svet i sa ove nase savremene tacke gledista. Dok su svi hrlili ka hipi pokretu, propagiranju mira, nerada, antikonzumizma i antikomformizma, dok su karikirali Frojda i njegovu ideju slobodne ljubavi, Dzim je pokusavao da vidi boje u crno-belom filmu.

Njegovi tekstovi i danas ostaju enigma za mnoge, nacin na koji je pokusavao da probije moralne barijere u konzervativnom drustu sezdesetih je i danas diskutabilan i neortodoksan. Malo ko ga je razumeo, ali jedno je bilo sigurno-Dzim Morison je bio covek kojeg ste voleli da mrzite. Njegovi koncerti su bili spiritualni dozivljaj, ljudi su dolazili zbog haosa i anarhije a vracali se puni pozitivne energije, smireni, obogaceni.

Bio je proganjan od strane vlasti, zabranjivan u mnogim drzavama, pokusali su da ga prikazu kao delikventa, propalicu, narkomana i alkoholicara, seksualnog prestupnika a nisu znali da su upravo tako od njega napravili mucenika Novog Sveta. Napravili su od njega ikonu, polubozanstvo, bio je slavljen kao nosilac slobode i novog nacina zivota jedinstvenog u svakom pogledu, razlicitog od svakog utemeljenog zivotnog stila, podkultura koja se nije mogla definisati tada a ni sad.

U jednom intervjuu novinar je pitao Dzima kako vidi muziku za nekih desetak-petnaest godina. Dzim je odgovorio da veruje da ce ljudi u orkestru biti zamenjeni kompjuterima, i da ce na bini biti samo jedan covek, sa mnogo traka (u to vreme su se koristile magnetofonske trake) i da ce taj covek mesati muziku sa razlicitih traka i pomocu komjutera menjati te pesme i mesati ih i stvarati novu pesmu u toku izvodjenja. Kada pogledamo sa danasnje tacke gledista Dzim Morison je predvideo DJ-ing, i elektronsku muziku, ne zato sto je imao specijalne moci ili je bio u paktu sa Djavolom, vec samo zato sto je razumeo svet i nacin na koji on funkcionise, razumeo ga sustinski, onako kako samo izuzetni ljudi razumeju.

Umro je u Parizu, 3. jula 1971 imao je nepunih 28 godina, dan pre svoje smrti je obrijao jednogodisnju bradu, otisao na pice u lokalni klub, dosao kuci, lego u kadu i otisao u legendu. Njegov grob na Pijer Lase groblju u Parizu, na kojem su sahranjeni mnogi velikani umetnosti, je postao svetiliste generacijama mladih ljudi, njegovi roditelji su prvi i poslednji put posetili njegov grob tek na tridesetogodisnjicu njegove smrti. Svake godine ga poseti nekoliko stotina hiljada turista, ostavljaju darove u vidu, viskija, marihuane, pejotla...


Danas je rodjendan Dzima Morisona, danas bi napunio 70 godina. Za razliku od mnogih sedamdesetogodisnjaka ciju muziku slusamo ili cije filmove gledamo, Dzim je ostao zauvek mlad, zauvek lep.

Za kraj cu citirari jedan njegov stih "No one here gets out alive"

Pocivaj u miru, Kralju gustera!