Ambient on/off

Sign up

 

Continue

Continue By creating an account you agree to the Terms of Service & Privacy Policy

KOME JE I ZAŠTO SMETALO BOŠNJAŠTVO?

Day 1,816, 07:50 Published in Bosnia and Herzegovina Croatia by Gazijaaa1

Bošnjaštvo predstavlja prirodno i historijsko pravo na identifikaciju naroda (Bošnjačkog) koji milenijski egzistira na ovome tlu. Ono nikoga ko je ovdje živio i živi, ne želi isključiti iz njegovog historijskog naslijeđa pod uvjetom da sam ne dovodi u pitanje tu povijesnu sadržajnost, odnosno da izražava želju da u njoj i dalje sudjeluje. Bošnjaštvo jedino smeta rušiteljima Bosne i Hercegovine i protagonistima velikodržavnih projekata naspram nje. Njima je stalo da se eksterminira biološka i duhovno-kulturna supstanca koja se, bezrezervno, identificira sa Bosnom i Hercegovinom.

Uvodne napomene
Bošnjaci su autohtoni narod Bosne i Hercegovine, milenijski prisutan na ovome tlu. To je, ujedno, najbrojniji narod koji živi u toj multietničkoj zemlji. Prema popisu iz 1991. godine činio je 43,7% u ukupnoj populaciji Bosne i Hercegovine, a ako se tome dodaju i Jugosloveni, mahom iz reda upravo tog naroda, onda i znatno više. Uspio se ovdje održati unatoč čestim i dugovremenim okupacijama, te višekratnim genocidnim atacima na njegovo ukupno biće, kao i naspram svekolikih marginaliziranja, pa i izravnih osporavanja od strane velikoaspirativnih susjeda, koja su trajala puno stoljeće.

Bosna i Hercegovina je, opet, jedna od najstarijih konstanti evropskog kontinenta i to ne samo nominalne, nego i odveć prepoznatljive činjenične naravi: sa svojim granicama, multietničkim karakterom društva, tolerancijom i otvorenošću za drugo i drugačije, stilom življenja itd. Bošnjaštvo, značenjski objedinjuje “identitet naroda sa identitetom zemlje, sa identitetom države i svoga državnog prava kojega je on nosilac, čuvar i branilac već više stoljeća.”[1] Činjenica da Bošnjaci baštine ono “što je Bosna kao zemlja, kao država, kao povijesni subjekt bila i jeste”, nipošto ne znači da se ikoga ko je ovdje živio i živi, želi isključiti iz njegovog historijskog naslijeđa pod uvjetom da sam ne dovodi u pitanje tu povijesnu sadržajnost, odnosno da izražava želju da u njoj i dalje sudjeluje. Međutom, problemi nastaju sa intencijama “izgona” Bosne i Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine. A to je, na ovaj ili onaj način, trajalo puno stoljeće.

Bošnjaštvo kao sui generis pravo naroda O Bošnjaštvu, kao nacionalnom imenu, ma koliko da je ono bilo potiskivano, pa i osporavano, može se govoriti kao “sui generis” pravu jednog naroda, “kao prirodnom pravu na tradiciju”[2], a što je, napokon, postalo i ustavnom kategorijom proglašavanjem Ustavnog Zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Bosne i Hercegovine, gdje se, u Čl. 7., kao i u svim drugim oblicima upotrebe, riječ “Muslimani”, zamjenjuje nominacijom “Bošnjaci”.[3]

Prije toga, održan je 27. i 28. septembra 1993. godine Svebošnjački Sabor u Sarajevu, na kome je, uz prisustvo oko 1000 vodećih intelektualaca, političkih dužnosnika i uglednih gostiju, jednoglasno, usvojena odluka o vraćanju povijesnog imena Bošnjaci narodu kome pripada. Bosanski muslimani se pominju kao poseban južnoslavenski narod u svjetskim enciklopedijama, statističkim podacima o etničkim grupama, te u Svjetskom etnografskom pregledu muslimanskih naroda.[4] Istina, nerijetko,u brojčanom smislu netačno i tendenciozno, pogotovo u novijem vremenu.[5] Isto tako, kroz cjelokupno trajanje osmanske vladavine na ovim prostorima, tj. u Bosanskom ejaletu (pašaluku) “koji je u različita vremena obuhvatao pored današnje Bosne i Hercegovine mnoge okolne teritorije”, za nominaciju ovog naroda upotrebljavala su se dva naziva: “Prema Turcima i prema vlastima u Carigradu bosanskomuslimanski, sandžački i ostali muslimani slavenskog porijekla i jezika su sebe u etničkom, političkom i jezičkom smislu smatrali i nazivali Bošnjacima.

Tako su ih nazivali i Turci i osmanlijska administracija u svojim službenim aktima. U mnogim službenim spisima Porte bošnjačko se ime kao regionalna i narodna oznaka sreće u raznim vidovima (Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu takimi, Bosnalu kavm, sve u značenju Bošnjaci, odnosno bosanski narod).” [6]

Isti naziv se “upotrebljavao i u pismima koja su istaknuti sudionici pokreta Huseina kapetana Gradaščevića upućivali austrijskim vlastima i knezu Milošu. Ovaj termin je koristio i Alipaša Rizvanbegović u komuniciranju sa austrijskim vlastima.”[7] Pored naznačenog, upotrebljavana je i sintagma “turčin” u smislu vjerske odrednice, tj. pripadništva islamu, za razliku od drugih južnoslavenskih naroda koji su baštinili bilo ortodoksnu, ili, pak, katoličku varijantu kršćanstva.

Treba naglasiti da su Bošnjaštvo kao narodnu, odnosno nacionalnu odrednicu uvažavali i neki nemuslimanski autori , poput Dositeja koji je, eksplicite, trvrdio da će “Bošnjaci ostati Bošnjaci i biće ono što su i njihovi stari bili”, potom V. Karadžić itd, a drugi su se, uz isticanje njegove legitimnosti u smislu povijesne i faktične činjenice, čak idetificirali s njom (F.Jukić…) [8] Sa austrougarskom okupacijom nastojao se, za Bošnjake, nametnuti i termin “muhamedanac”, ali ga narod nije prihvatio jer ga je doživljavao uvrijedljivim, sektaškim i, konačno, u suštinskom značenju neadekvatnim. U tom kontekstu je 1900. godine oštro reagirano u listu “Bošnjak”, nakon čega će se, u muslimanskoj štampi i publicistici, gotovo isključivo koristiti termin Musliman, budući da je, u međuvremenu, došlo do potiskivanja bošnjaštva kao nominacije.

Naime, spletom niza negativnih okolnosti po Bošnjački narod, kao što je bila okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske 1878. godine, kada se taj narod politički marginalizira, u duhovno-kulturnom smislu potiskuje i obespravljuje, ekonomski pauperizira i sl., a potom i instaliranjem Jugoslavije i njenih režima unutar kojih je, dugo vremena, Bosna imala posve nezavidan položaj, došlo je do podvlačenja iz upotrebe etno-historijskog imena Bošnjak i preferiranja nominacije Musliman u smislu nacionalne “identifikacije” za taj narod. [9] Naime, sve je više preovlađivala svijest unutar Bošnjaka da će svoju posebnost moći očuvati jedino kroz vjersku odrednicu. Jer, za artikuliranje punine nacionalnog bića neophodna je odgovarajuća političko-pravna i druga infrastruktura, a koja im nije bila na raspolaganju. Stoga se oni početkom 20-tog stoljeća obraćaju bečkom Caru u svojstvu “islamskog naroda na okupiranim područjima.” Istovremeno, počinju sve više preferirati muslimansku nominaciju u cjelini svoga društvenog pulsiranja, bilo da je riječ o političkom organiziranju (JMO), kulturnim, sportskim, karitativnim ili nekim drugim aktivnostima. “Pravo na bošnjačko etničko ime Muslimana je definitivno uskraćeno poslije 1945. godine pošto su vladajuće snage dato povijesno stanje interpretirale tako da ne povrijede određene nacionalne, odnosno nacionalističke interese prisutne u Bosni i oko Bosne još od prve polovice XIX st.”[10]

Preferiranje muslimanstva Upotreba muslimanstva, kao nacionalnog imena za Bošnjake, bila je podložna svakovrsnim mogućnostima “etnogenetskog i političkog relativiziranja i problematiziranja, te prema potrebi zloupotrebljavanju”, a što je, zapravo, terminološki udaljavalo ovaj narod “od pojma zemlje, porijekla i jezika “. [11] Nije slučajno i da su, na primjer u Kraljevini Jugoslaviji, ali i u kasnijim preobrazbama jugoslovenske države, određeni autori govorili o postojanju i četvrte nacije – pored Srba, Hrvata i Slovenaca – “muslimanske” i to kao nacije koja je imala svoj zaseban, vlastiti razvitak. Tako na primjer, dr Ivo Kolbe za Muslimane ističe da su religija i drugi historijski faktori razvitka rezultirali njihovom posebnošću kao “nacionalne skupine”. [12] A dr. Momčilo Ivanić podvlači da se muslimanski živalj “ne osjeća ni kao Hrvati, ni kao Srbi, već samo kao Muslimani”, te da, unatoč činjenici o pojedinačnim drugačijim izjašnjavanjima, “ogromna većina stoji kao jedan corpus separatum na našem narodnom tlu.”[13]

Reagirajući na štetne posljedice Šestojanuarske diktature u Kraljevini Jugoslaviji S. Watson je, 14. decembra 1929. godine objavio u listu The Times, između ostalog i sljedeće: “Ali glavna nepodopština novog uređenja je podjela Bosne i Hercegovine među četiri banovine – mjera koja je osuđena na propast iz čisto praktičnih razloga i mjera uperena protiv muslimanskog elementa koji je već ionako teško pogođen ekonomski, asimilacijom i od provoditelja pansrbizma smatran jeftinim plijenom.” [14] Tu činjenicu nisu mogli zaobići ni komunisti, bilo da su se zalagali za priznavanje zasebnosti muslimanskog naroda (Tito, Kardelj, Pozderac, Mikulić..), ili, pak, njegovo osporavanje (Pijade, Đilas, Ranković..).

Treba naglasiti da su, generalno uzevši, Muslimani uvažavani kao nacionalno biće u toku Drugog svjetskog rata, iako je kod nekih članova rukovodstva bilo i drugačijih stajališta. Poznat je slučaj sa referatom M. Pijade, kao i istup M. Đilasa na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, na primjer, gdje se Muslimani ne pominju kao posebnost, ali i reagiranje Muje Pašića koji je, u kontekstu sagledavanja ukupnih prilika u Bosni i Hercegovini, upravo potencira. Može se kazati da su na kolebanja i nepriznavanja Muslimana kao naroda unutar KPJ utjecali i “recidivi naslijeđene građanske svijesti”, te “dominirajuća staljinistička ideologija i pristup nacionalnom pitanju.

Karakterističan je primjer V. Masleše koji za Mualimane iznosi sve elemente koji podrazumijevaju konstituens jedne nacije, da bi, na kraju, zaključio da oni ipak nisu nacija.” [15] Paradoksalno je, također, da su se, jedino za Muslimane, “mijenjali statistički modaliteti za nacionalnu pripadnost” tokom popisa nakon Drugog svjetskog rata. Recimo u popisu iz 1948. godine mogli su se iskazati pod modalitetom “Musliman – neopredijeljen”, 1961.g. “Musliman u etničkom smislu”, a 1971., 1981., 1991. g. “Musliman u nacionalnom smislu.” Ako znamo da je pravo na nacionalnost jedno od ključnih u ustavno-pravnom i političkom pozicioniranju jednog naroda u nekoj državi, onda se vidi kakav je, zapravo, bio odnos tadašnjih režima prema ravnopravnosti Bošnjaka (Muslimana) u onovremenoj zajednici jugoslovenskih naroda. Unatoč načelnih principa za koje se zalagala KPJ/SKJ u oblasti nacionalnih odnosa, pa i kad je riječ o usvojenim dokumentima AVNOJ-a, u kojima je potcrtano pravo naroda na nacionalnu slobodu, ravnopravnost i samoopredjeljenje, a to je, opet, smatrano temeljnim polazištem u ustroju Jugoslovenske Federacije, evidentna je bila nedosljednost u slučaju Bošnjaka.

Zanimljivo je da, u ovome kontekstu, dugo vremena nije uvažen, inače decidan, stav ZAVNOBiH-a o tome da “Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska.” Da bi se zaustavilo uporno posvajanje i osporavanje muslimanske nacije (kako se tada nominirao bošnjački narod), J. B. Tito je na Sedmom kongresu Saveza omladine Jugoslavije (1963.) oštro reagirao kvalificirajući takvo ponašanje “besmislicom, te da svako može biti ono što osjeća da jeste, i niko nema pravo da mu natura neku nacionalnu pripadnost.” [16] Isto tako, u svojim sjećanjima na E. Kardelja, V. Bakarić pominje “igrokaz” oko (ne)priznavanja Muslimana kao nacije pri izradi novog Ustava Jugoslavije: “Imali smo najprije stav, na primjer, da ne postoji muslimanska nacija u Jugoslaviji, nego da su to Srbi ili Hrvati. Kasnije se došlo do spoznaje da nije samo vjera ta koja opredjeljuje te ljude, nego čitav način njihovog života. Uvidjeli smo da oni imaju zapravo sve atribute jedne nacije.” [17]

O intencijama osporavanja muslimanske nacije i njenom predstavljanju kao “anacionalnog elementa” na južnoslavenskom prostoru, pisali su i brojni drugi političari i znanstveni analitičari poput DŽ. Bijedića, B. Mikulića, dr A. Purivatre, dr K. Suljevića, dr Muhameda Hadžijahića itd.18 Šta je ključno ishodište osporavanja Bošnjaka? Najkraći odgovor bi mogao glasiti: učiniti Bosnu i Hercegovinu bez biološke i duhovno-kulturne supstance koja se, bezrezervno, identificira s njom i tako, napokon, omogućiti realiziranje stoljetno trajućih velikodržavnih projekata (srpskog i hrvatskog), a što se, bjelodano, pokazalo i tokom brutalne agresije (1991-1995) na ovu međunarodno priznatu državu i članicu UN-a. Jer, svojom ukupnom sadržajnošću Bosna je toliko moćno svjedočila o sebi da je, bez eksterminiranja iste, naprosto, nije moguće proglasiti ičim drugim. Jedino ju je, kao takvu, bilo moguće silom okupirati. Ali, to onda znači na sebe preuzeti i sve posljedice koje iz jednog takvog čina mogu proizaći.

No, to je već tema za sebe. Otuda gotovo nevjerovatne razmjere sijanja svakovrsne pustoši na ovome tlu. U toku trajanja pomenute agresije na ovu zemlju ubijeno je oko 250.000 ljudi, silom je protjerana polovica stanovništva iz svojih domova, razoreni su brojni gradovi, spaljena sela, uništeni brojni kulturni spomenici, sakralni objekti, imovina, saobraćajna infrastruktura itd. Htjelo se sve pretvoriti u jedno “veliko ništa”, a potom ga posvojiti. Jer, kako drugačije, na primjer, Foču, Banjaluku, Višegrad, Stolac, Mostar i brojne druge gradove po Bosni i Hercegovini, proglasiti ekskluzivno srpskim, odnosno hrvatskim, ako će oni, svojom prepoznatljivom kulturnom i drugom sadržajnošću, svjedočiti suprotno?





Naime, sve dok postoje tragovi o bogumistvu i Crkvi bosanskoj, koje su nemilosrdno progonili i sa svojih podrčja eksterminirali i jedni i drugi, potom, islamska komponenta u povijesnoj spirali razvoja Bosne i Bošnjaka, sve dok se neko u cjelini svoga bića identificira s njom, ovu zemlju, jednostavno, nije moguće negirati, a još manje proglašavati onim što ona nikada nije bila, osim u nekim kraćim pohodima agresorske naravi, tj. “srpskim”, odnosno “hrtavtskim” teritorijem. U ovome kontekstu, ali i uvažavajući razloge “samopriklanjanja” muslimanstvu u prvoj polovici minulog stoljeća, o čemu je prethodno bilo govora, treba shvatiti preferiranje muslimanske nominacije u odnosu na bošnjačku odrednicu prilikom priznavanja ove nacije. A do tog priznavanja je naprosto moralo doći budući je Bošnjački narod bio svakovrsno prerastao za dalja gruba anatemisanja. Muslimanstvo, kao nacionalna nominacija, bilo je daleko “zahvalnije” od Bošnjaštva za svakovrsna manipuliranja ovim narodom i zemljom Bosnom i Hercegovinom od protagonista velikodržavnih projekata naspram nje.

 

Comments

Brdar Dragan
Brdar Dragan Day 1,816, 10:10

Dok Bosancu objasnis da je milenijum 1000 godina, prodje milenijum.

SabatonBIH
SabatonBIH Day 1,816, 10:20

jos malo i eto Tome da pise nebuloze...

Tomislav Diablo
Tomislav Diablo Day 1,816, 10:28

Po popisu iz 1991. Bošnjaka je bilo 1285.

http://imageshack.us/a/img339/675/popis1991.jpg

Time što poistovjećuješ preimenovane Muslimane (nove "Bošnjake") sa pravim Bošnjacima koji su se tako doista osjećali i izjasnili samo potvrđuje da je to muslimanska nacija i da u njoj za ostele vjere mjesta nema.

Drugo, Muslimani (današnji "Bošnjaci") su bili manjina od nešto više od 700 000 ljudi u BiH u prvoj polovici 20. Stoljeća (zašto li taj popis nije prikazan? X D ).

Tomislav Diablo
Tomislav Diablo Day 1,816, 10:29

Srba je bilo preko milijun i više od Muslimana, no Muslimani su se nakotili za vrijeme Titove Jugoslavije i gotovo utrostručili po brojnosti (kao Šiptari na Kosovu tijekom 20. stoljeća). Dok ste bili manjina Bošnjaštvo vam nije bilo primamljivo jer je bio beskorisno (kao manjina ne bi mogli svojatati teritorij cijele BiH), no nakon što ste se nakotili i postali većina, odjednom kao većina ste se preimenovali u "Bošnjake" i krenuli za pretenzijama na cijelu državu.

Tomislav Diablo
Tomislav Diablo Day 1,816, 10:30

"Bosna i Hercegovina je, opet, jedna od najstarijih konstanti evropskog kontinenta i to ne samo nominalne, nego i odveć prepoznatljive činjenične naravi: sa svojim granicama"

Koje granice? Ove Titine? Ili Osmanlijske? Nema Bosne u Hercegovini niti u Turskoj Hrvatskoj (koju su Srbi preimenovali u Bosansku Krajinu zbog svojih pretenzija na taj kraj).

A kad uzmeš to, što vam ostaje? Trokut koji vam i mi nudimo, sa dodatkom očišćene istočne Bosne, Podrinja i Posavine. Dosta za vas. I previše

Tomislav Diablo
Tomislav Diablo Day 1,816, 10:30

"Prije toga, održan je 27. i 28. septembra 1993. godine Svebošnjački Sabor u Sarajevu, na kome je, uz prisustvo oko 1000 vodećih intelektualaca, političkih dužnosnika i uglednih gostiju, jednoglasno, usvojena odluka o vraćanju povijesnog imena Bošnjaci narodu kome pripada."

Nije jednoglasno donesena, jedva je prošla. Ne znam čemu laganje i izvrtanje. Ne bi se puno izgubilo na dojmu čitatelja da se izostavila ta laž, a ovako samo obezvređuje tekst.

Tomislav Diablo
Tomislav Diablo Day 1,816, 10:33

Osim ako pod "jednoglasnoću" ne misle na jedan glas - Adila Zulifkarpašića... X D

Legolas II
Legolas II Day 1,816, 12:33

Tomo turčine napuši se kurčine!

PsYh0tIC
PsYh0tIC Day 1,816, 13:05

Ja cu samo reci

HRHB o7

vujmilos
vujmilos Day 1,816, 13:35

nisam vjerovao da cu se slagati (vrlo cesto ) sa jednim hrvatom.
tomislav o/

Kre1O
Kre1O Day 1,817, 23:52

tomo,brdar i ekipa,borite se za republiku dinaru jer sa nje poticu bosanski vlasi.jedni presli na katolicanstvo tj danasnje Rvatine a jedni pravoslavlje srbende na loz ulje.za vas je samo stado ovaca,nista drugo...

Plainswalker
Plainswalker Day 1,817, 00:22

Немам ништо против босанците и нормално дека можете посебно да се декларирате, но не ми се допаѓа религиозното врзување. Ако сите размислуваат така, нема да има нации и народи, туку само религии.

Vojvoda Trivun
Vojvoda Trivun Day 1,817, 05:54

FREE SRPSKA!
FREE HERCEGOVINA!
FAIL BOSNJAKISTAN!

AlenJax
AlenJax Day 1,817, 07:24

WTF? jel ovo zajebancija il dobro trolanje? :o

Kre1O
Kre1O Day 1,817, 07:55

FREE republika vlaska dinara..

kad bolje razmislim,nebi vam dao ni ovce da cuvate,jagnjad bi silovali,ovce poklali jer vam je to u krvi

Brdar Dragan
Brdar Dragan Day 1,817, 08:25

Tesko je mladim ljudima koji nikada nisu osetili pogodnosti zivota u kolko tolko normalnoj zemlji a pri tom uhvaceni u proces stvaranja nove nacije da donesu licni stav. To je put koji su odabrali vasi ocevi, sad picite i videcete dokle cete dogurati.

Kre1O
Kre1O Day 1,817, 10:25

tacno vam se osjeti smrad ovce prenosen generacijama.ne moze se to lako isprati

BriZgonja
BriZgonja Day 1,817, 11:21

Tomo turčine napuši se kurčine! x2

Tomislav Diablo
Tomislav Diablo Day 1,817, 13:26

Kre1O Day 1,817, 10:25
"tacno vam se osjeti smrad ovce prenosen generacijama.ne moze se to lako isprati"

Ne znam što se rugaš Vlasima kad ste vi nastali od njih obrezivanjem kite i odgajanjem u Anadoliji nakon nasilnog odvajanja od roditelja u djetinjstvu kao danak u krvi...

Danak u krvi, Turčine, tako si ti nastao od tih istih Vlaha i dijeliš njihove atribute baš ovakve kako si ih opisao, uz dodatak onih anadolskih i uz nedostatak dela spolovila... X D

Porno Majstor
Porno Majstor Day 1,817, 18:01

Ne bih da ulazim u detalje tvog ekspozea jer se ne razumijem u tako daleku istoriju ali mi samo razjasni ovu recenicu: "historijskog naslijeđa pod uvjetom da sam ne dovodi u pitanje tu povijesnu sadržajnost". Posto vidim da si nacisto sa svim stvarima i tvrdnjama pa me zanima da li si nacisto sa "historijom" ili "povijescu" ili ti se sve malo pobrkalo u zanosu?

Tomislav Diablo
Tomislav Diablo Day 1,817, 22:30

To je bošnjački jezik u punoj svojoj nakaradnosti. Samo se ne smije dozvoliti da Srbima i Hrvatima nametnu taj nakaradni jezik i "povijesnu historiju", kao što ni oni ne daju da muslimanska djeca uče srpski jezik i historiju u Srebrenici...

sir Melle
sir Melle Day 1,818, 01:03

Ne da mi se čitati tekst od početka, predugačak je, ali ću probati dati odgovor na postavljeno pitanje:

Tomislavu ne smeta Bošnjaštvo, njegovi koji su došli da ovdje pokrštavaju (nasilno, kao i uvijek) su se naselili u toj Srebrenici koju on spominje.

A i oni su sebe zvali Bošnjanima...

Kan Nogaj
Kan Nogaj Day 1,818, 02:25

Ma nije vam ovo tamo neki hejt forum!!!!

Nightwolf123
Nightwolf123 Day 1,818, 03:52

Istina i samo istina

 
Post your comment

What is this?

You are reading an article written by a citizen of eRepublik, an immersive multiplayer strategy game based on real life countries. Create your own character and help your country achieve its glory while establishing yourself as a war hero, renowned publisher or finance guru.