Ko se pronađe sam je kriv

Day 1,175, 01:08 Published in Serbia Serbia by Ludooki


Ja želim da imam fabriku čokolade i da mi se svakog dana na kućnu adresu iz iste ispostavlja 13 i po kila crnih tabli napravljenih od čistog zadovoljstva. I želim da od tolikog šećera ne dobijem dijabetes i da mi se zubi ne pretvore u crne opiljke kojima ću moći da žvaćem jedino mleko. Siguran sam da i drugi ljudi imaju ovako lepe želje kao ja. Ili makar žele mir u svetu i slične gluposti.

To je što se tiče stvarnih želja, a ovde? Ovde svi želimo nešto drugo. Nešto inferiornije u odnosu na realni svet na mnogim nivoima, ali opet toliko primamljivo da se nekima diže visuljak i na samu pomisao da će svoj cilj, ili makar njegov mali deo, uskoro dostići. Pogledajmo kako to otprilike izgleda.

Civil želi da ima više kinte. Biti civil je skupo, jer civili ne dobijaju ništa ni od koga, osim ako ne nalete na neku finu akciju besplatnog deljenja nečega od strane dobrotvora koji obavlja diskretnu kupovinu glasova za neki od narednih izbora. Civil se ušteka kad naleti na pogodan naslov u novinama, ali u principu je go k’o pištolj. Civil, dakle, želi kintu.

Da bi dobio kintu, civil se dovija na različite načine. Postaje vojnik. Vojnici dobijaju refund, a dobijaju i novac za trening. Odlična prilika za štek. Odradiš par borbi, prijaviš duplo više i pokupiš lebac kao da si se borio k’o mutav. A ’vamo živ i zdrav, puk’o dvaput iz prangije. Druga opcija je otvaranje firme, samo što je do prvih 20 zlatnika većina već ispucala sve na zilionitu bitku sa mrskijem nam neprijateljem sa zapadne granice. Hvala, Bogu, zbog čega drugog je i došao u ovu igru, ako ne da se krlja sa Hrvatima? Treća opcija je da mešetari na Monetary Marketu, ali to je dosadno. Ne isplati se drndati se kad možeš već refund da ućariš.

Vojnik želi da bude tenk. Ali vlažni snovi o nanošenju milionskog „uticaja“ (retardiranog li naziva) su skupi, te je vojniku takođe potrebna lova. Vojnik želi da mu junačka prsa budu prekrivena brojnijem medaljama iz ovog ili onog rata. Opet sa Hrvatskom. Pa kad prošeta džadom da sve device uzdišu za njim i nude mu se padajući pred njim i grleći mu junačka kolena. A on raste kao ki... kvasac. Vojnik želi da siluje Lanu i Napoleona u tandemu, jer trojka je kul, pa makar bila i sa mrtvim vojskodvođom.

Vojnik želi da mu poraste (prava) piša tako što će imati veći (virtuelni) „uticaj“ od drugog i tako što će to drugima nabiti na nos. Vojnik želi da ga slave i da mu komandanti govore „Bravo, vojniče!“ Nakon toga, vojnik želi da postane komandant umesto komandanta i da sada on drugima govori „Bravo, vojniče!“ praveći se da je ovo nešto drugo od obične retardirane igre koju menja za pravi život gubeći i poslednju trunku razuma koja ga je držala u jednom komadu. Vojnik želi da bude baja koji vodi svoj narod u virtuelnu pobedu protiv ljudi za koje je umislio da su mu pravi neprijatelji i koji, naravno, njega mrze. Vojnik želi da bude Ministar Odbrane.

Novinar želi da svi prestanu da spemuju jer mu tekst već posle pola sata izleti iz Latest liste. Želi da dobije Media Mogul medalju bez ikakvog napisanog teksta. Novinar želi da mu se ljudi pretplate na novine zato što on misli da treba. Novinar želi da mu se ljudi pretplate na novine zato što im je na chatu rekao „vote + sub pls“. Novinar želi da admin poveća broj shoutova na 100 kako bi mogao više puta da naspemuje shoutbox po objavljivanju novog teksta. Novinar želi da ga čitaju iako piše tekstove koji imaju više slika nego reči. I što je najgore - čitaju ga. Novinar želi da dobija kintu od novina, pa makar pisao teška sra**a. Novinar želi da bude Ministar Informisanja.

Političar želi da veruje da ima moć da ubedi ljude da misle kao on. On nema tu moć, jer da je ima u stvarnosti bi bio bogataš koji živi na jahti okružen haremom raspojasanih plavuša, umesto što igra ovu igru. Političar želi da bude bitan i da uradi nešto što će promeniti tok istorije, pa makar to bilo i nešto katastrofalno. On će ući u udžbenike ovako ili onako. Političar želi da ima podanike koji će ga podržati i robove koji će mu služiti. On želi da se za njega čuje, da se o njemu govori, da se o njemu piše. Političar želi da svi odobravaju njegove stavove, iako ni sam ne veruje u njih. Političar želi da bude Kongresmen svakog meseca, verovatno jer je u Kongresu jeftiniji hleb nego na pijaci. Političar želi da bude Predsednik.

To je ono što ukratko određene grupacije igrača žele. Neke želje su namerno iskarikirane, ali nisu tako daleko od istine, ako uopšte i jesu. Naravno da se napisano ne odnosi na sve igrače. Naravno da je sve zajebancija, ali i u svakoj zajebanciji ima neke istine. Osim toga, ja sam bio u svakoj od navedenih uloga, na ovaj ili onaj način. Bio sam civil koji je imao kompanije. Bio sam vojnik koji je postao komandant vojne jedinice. Bio sam novinar. Bio sam Kongresmen i sarađivao sam sa više ministarstava. Tako da: ko se pronađe – sam je kriv.

P.S. Ovo je Ivon Strahovski i ona odobrava ovaj novinski tekst!