Join the new world

Joseph Goebbels bio je njemčki političar i kancelar, te Reichov ministar narodnog prosvjećenja i propagande kao i jedan od najbližih suradnika i najvećih obožavatelja Adolfa Hitlera. Poznat je po svojim energičnim propagandnim govorima koji su sadržavali ogromnu dozu antisemitizma. Prije priključivanja NSDAP- u radio je kao službenik u banci i novinar, a okušao se i u pisanju romana koji nije uspio izdati sve do svog priključenja nacističkoj stranci.
Djetinjstvo i mladost

Paul Joseph Goebbels rođen je 29. listopada 1897. godine u donjorajnskom gradiću Rheydtu. Bio je sin knjigovođe. Ono što je obilježilo njegovu mladost jest uporan rad koji mu je donio određene povlastice kao što su satovi klavira i humanistička naobrazba koji su bili rezervirani samo za imućne, ali mladome Goebbelsu je, kao najboljem učeniku svoje generacije to bilo omogućeno. U školskoj dobi želio se baviti sportom kao i njegovi vršnjaci, ali zbog upale koštane srži u potkoljenici od koje se razbolio u dobi od četiri godine, noga mu je zaostala u rastu i svoju želju nije mogao ostvariti. Nadomjestak mu je bilo sveučilište, ali on se uvijek zbog svog hendikepa osjećao sporednom figurom. Ipak, time su bili uvjetovani njegovi intelektualni uspjesi. U svojoj ranoj mladosti bio je odlučio postati svećenikom, ali kako se sve više udaljavao od katolicizma, krenuo je na studij filozofije i književnosti na sveučilištima u Bonnu, Würzburgu, Freiburgu i Heidelbergu.(1) Tamo je 1921. godine doktorirao s tezom o piscu Wilhelmu von Schützu. Nakon što je završio doktorat, Goebbels se zaposlio kao novinar, a nekoliko je godina bezuspješno pokušavao postati književnik. U svojim djelima oslikavao je svoj život. Tako on kroz lik svojega romana, Michaela Voormana(2) koji je pun mržnje i samosažaljenja prema sebi, izražava svoje ogorčenje prema društvu koje je nemilosrdno i koje mu se samo ruga i ismjehuje.

Goebbels je bio frustriran svojim književnim neuspjehom. Njegov prvi roman izdan je tek 1929., a drame koje je pisao nikad nisu bile izvedene u nekom kazalištu. To je nadomjestio pisanjem dnevnika i to od 1923. pa sve do kraja života u kojemu je oštro osuđivao kapitalizam.

Iako je doktorirao s dvadeset i četiri godine, Goebbels je shvatio da od svoga doktorata neće moći preživljavati, pa se zaposlio u kölnskoj podružnici Dresdenske banke.
Tijekom tog razdoblja mnogo je čitao i tako oblikovao svoje političke stavove. Zimu 1919./ 1920. proveo je u Münchenu gdje je svjedočio nacionalističkoj reakciji pri komunističkom pokušaju zauzimanja vlasti u Bavarskoj. Njegov prvi politički idol bio je anton Graf von Arco auf Valley, čovjek koji je ubio komunističkog vođu Kurta Eisnera.
NSDAP u hitlerovoj odsutnosti

Goebbels je upoznao nacizam 1923. godine tijekom prosvjeda zbog francuske okupacije Ruhra. U studenom te iste godine, Hitler je, nakon neuspjelog Pivničkog puča, zatvoren i stranka je privremeno ostala bez vođe. Goebbels se tada učlanio u stranku gledajući Gregora Strassera svojim političkim uzorom.(3)
Sa svojim novinarskim sposobnostima, Goebbels je postao Strasserov glavnio saveznik u njegovoj bitci s Bavarcima oko stranačkog programa. Konflikt se vodio s Rudolfom Hessom, Juliusom Streicherom i Hermannom Esserom, koji su, prema njima, loše vodili stranku u Hitlerovoj odsutnosti.
Godine 1925. Goebbels izdaje otvoreno pismo mojim prijateljima na lijevoj strani, tražeći jedinstvo između socijalista i nacionalista u borbi protiv kapitalista.
Nakon hitlerova povratka u stranku

Adolf Hitler vraća se u NSDAP u veljači 1926., nakon što je završio svoju knjigu Mein Kampf, te se uključuje u njezine poslove. Pozvao je oko 60 Gauleitera i aktivista, uključujući i Goebbelsa na sastanak u Bamberg gdje je održao svoj govor od dva sata i trideset minuta u kojem je odbacio socijalistički dio programa stranke. Za Hitlera su židovi bili jedina prava prijetnja njemačkom narodu, a ne kapitalisti. Goebbels je bio duboko razočaran ovim govorom. Zgrozio ga je Hitlerov opis socijalizma kao židovske tvorevine, njegova želja za uništenjem SSSR-a i njegova tvrdnja da nacistička vlada neće privatno vlasništvo učiniti državnim.

Kao dobar čitatelj karaktera, hitler je brzo prepoznao Goebbelsove talente. Znao je da njegov sljedbenik žudi za priznanjem. U travnju ga je pozvao u München, poslavši svoje osobno vozilo po njega, nakon čega je održao dugi privatni sastanak. Kritizirao je Goebbelsa zbog njegove potpore socijalističkom krilu stranke, ali ponudio mu je iskupljenje ako bi ovaj prihvatio njegovo vodstvo. Goebbels je kapitulirao i postao potpuno privržen Hitleru što će ostati sve do svoje smrti.
U Berlinu

Goebbels je za svoju lojalnost bio vrlo brzo nagrađen. U listopadu 1926. Hitler ga je postavio za Gauleitera berlinskog ogranka NSDAP-a.
Goebbels je tada mogao iskoristiti svoju poziciju kako bi se upustio u književne aspiracije u glavnom gradu, ali njegov talent za propagandu koji se tada počinje otkrivati bilo je ono što je obilježilo njegov put ka političkom vrhu.(4)

Preko uličnih boraca koji su u svojim uličnim tučnjavama vrlo često koristili oružje prakticirao je svoj ukus za nasilje.(5) Preko ulice je izazivao tada najdominantnije ljevičarske stranke- socijaldemokrate i komuniste i tako izazivao pivničke i ulične tučnjave.

Sav svoj genij on je posvetio propagandi, u početku kao urednik novina Der Angriff i kao autor mnogih nacističkih plakata i postera.
Upravo zahvaljujući letcima, tisku koji je bio podržavljen, radiju i drugim propagandnim sredstvima, Goebbels je od sebe stvorio narodnog tribuna i zagovornika malog čovjeka. Siromaštvo mase koristio je kao materijal za vatrene govore. U stranci je koristio sva raspoloživa sredstva moći i spletaka. Uvijek je umio stati na stranu glasačke većine. Kada se njemu odani SA(6) pobunio protiv berlinske središnjice, Goebbels je to odobravao, ali kad je Hitler naredio da stranku treba očistiti od izdajica, Goebbels se poslušno pokorio njegovoj naredbi. Zahvalan za poslušnost, gospodar je svojega slugu promaknuo u voditelja Državne propagande NSDAP-a.
Tridesete godine

"Čovjek se od tolikog posla ne može pribrati. Željeznicom, autom i zrakoplovom putuje se po cijeloj Njemačkoj. Pola sata prije početka dođeš u grad, ponekad i kasniš, popneš se na govornicu i govoriš. (..) Kad je govor završen, u takvom si stanju kao da su te odjevenog izvukli iz kade pune vruće vode. Zatim ulaziš u auto i ponovno se voziš dva sata.“ (7)

Goebbels se 1931. oženio s Magdom Quandt kojoj je to bio drugi brak. Hitler mu je osobno bio kum na vjenčanju.(😎
1933. položio je prisegu prilikom preuzimanja dužnosti ministra za prosvjećenje naroda i propagandu.

Umjetnicima židovskog porijekla zabranio je da se bave svojim pozivom i tako je neuspjeli književnik zadovoljio svoju taštinu zbog dugogodišnje zapostavljenosti. Patetičnim govorom blagoslovio je spaljivanje književnih djela kakva on nije mogao stvoriti.

Kad su politički protivnici bili ušutkani, Goebbels se okomio na Crkvu i svećenstvo koje se odupiralo tome da ih zamijeni državna religija.(9)
Agresivni je agitator s vremenom gomilao svoju imovinu. 1936. obitelj se preselila u feudalnu vilu od cigle, a vozni park bio je proširen novim Mercedesovim sportskim dvosjedom. Goebbels si je, osim motornog čamca, priuštio još i skupocjeni jedrenjak.

Sve mu je to pomoglo da stvori idiličnu sliku obiteljskog života za javnost.
Njegova supruga, Magda, ispunila je nacističku natalitetnu doktrinu i rodila šestero djece. Helgu, Hilde, Helmuta, Holde i Heide. Tisak ih je, zajedno s ministrom i suprugom prikazivao kao uzornu obitelj Trećeg Reicha.
To je bila samo lijepa vanjština. Goebbels je bio jako zauzet svojim poslovima, a svoje slobodno vrijeme nije koristio za bračne dužnosti nego ga je trošio na afere. Jedna od njih, i to ona s češkom glumicom Lidom Baarovom zamalo ga je stajala Führerove naklonosti. (10)

Drugi svjetski rat i smrt

Goebbels je Drugi svjetski rat dočekao potpuno odan svojem vođi, ali to ga ipak nije spriječilo da kritizira neke poteze države kao što je pakt Ribbentrop- Molotov za kojega je govorio da je to pakt s nižom rasom.
Molotov je 1940. posjetio Berlin, a Goebbels se izrugivao fizionomiji moskovskih gostiju. Tisku je zabranio i najmanju rečenicu koja bi pohvalila rusku kulturu i način života, a svoje je novinarske poslušnika oštro opomenuo da iz tiska odstrane svaki trag boljševičke ideologije i boljševičkog nazora i pozivao na razračunavanja s Rusijom.
U ožujku 1941. Hitler ga je obavijestio o tom koraku jer mu je za pripremu više nego ikad trebala pomoć propagande i taktičkih manevara za odvraćanje pozornosti. (11)
Sam napad na Rusiju dočekan je s iznenađenjem. Taj je pohod opisao kao europski križarski rat protiv boljševizma. Proširio je glas o preventivnom udaru iako je pravi cilj bilo uništavanje neprijatelja. (12)

Kraj članka i opširnije na: http://povijest.net/sadrzaj/zivotopisi/svjetski/742-joseph-goebbels.html

Hvala na čitanju!
Molim glas i pretplatite se na nove članke iz povijesti RL.a