Indija na balkanski

Day 2,042, 12:58 • Published in Croatia Croatia • by Ashkoort

Zadnjih dana se dogodilo nekoliko stvari koje su direktno pogađale naš trenutni indijski mikrokozmos i većina tih događanja je vrlo kontroverzna i izaziva brojne rasprave u našoj virtualnoj zajednici. Prije nego iznesem svoje viđenje tih nedavnih događaja objasnio bih sa mog gledišta naš položaj u Indiji i neka događanja u toj sferi u kojima sam prošli i pretprošli mjesec čak i direktno sudjelovao.





O samome načinu na koji je došlo do okupacije Indije, moralnosti ili nemoralnosti takvog čina neću pisati, jer u to doba nisam bio u igri i ne mogu dovoljno znati o istome, ali po nekim pričama zaključio bih da je bilo pogrešaka s obje strane i da se situacija (potpomognuta nekim vanjskim neprijateljskim faktorima) izmakla kontroli i došlo se na ovu situaciju koju sada imamo.

Uvijek sam bio pobornik prava malih država i uvijek mi je bilo ružno gledati kada se neka veća država nepotrebno iskaljuje na znatno slabijem protivniku (višemjesečne okupacije bez kongresnih izbora koje polako ubijaju te male zajednice ili nepotrebne okupacije većih dijelova teritorija koji su okupatoru strateški i za bonuse nepotrebni) i vjerujem da bi se Hrvatska uvijek trebala ponašati na taj način, razumijevati manje države, jer i sami znamo kako je teško boriti se protiv znatno nadmoćnijeg protivnika. Upravo zato smatram da je ono brisanje Indije i ostavljanje bez kongresa bila nepotrebna brutalnost, ali možda ponekad treba pokazat i malo više grubosti...ne znam, možda sam u krivu, pa ovu procjenu prepuštam vama.

Za vrijeme colourovog mandata vodio sam mirovne pregovore s Indijom, tj. njihovim tadašnjim CP-om Hamturkom. U to doba Srbija je držala pod okupacijom turske regije i ukupno je imala regije 7 različitih država pod svojom čizmom i pripremalo se RW napad na istu za koji se znalo da ima velike šanse za uspjeh budući je čak i za Srbiju vrlo teško držati i hrvatski i turski dmg u isto vrijeme. Bosna u to vrijeme nije nekoliko mjeseci (mislim da 6, al nisam siguran) u nizu nije imala kongres, a budući se taman dobila mogućnost organiziranja AS-a, s tom činjenicom na umu se išlo pregovarat s Indijom.

Indija je oduvijek bila pod velikih utjecajem Bugarske, pa tako njih (i makedonce kao najbliže bugarske saveznike, a ulaskom Indonezije u CoT i njih) smatraju saveznicima. Istina je da je to samo prividna politička slika, jer gore spomenuti nikad ni diplomatski ni vojno nisu ni pokušali pomoći Indiji (samo ih povremeno huškali protiv nekih radi vlastite propagande i slično). Realno, Indija je bila sama (i dan danas je) i kad uzmemo u obzir da Srbija nema interes ugrožavati hrvatski položaj u istoj (čak i da želi bila bi to dosta skupa akcija) Hrvatska nije bila (niti je sada) ugrožena, pa bi se moglo zaključiti da su pregovori bili nepotrebni. Ipak, vođeni onim gore navedenim, pregovori su započeti. Bilo je nekoliko različitih scenarija, a u svakome je ključno bilo da je u dogovor uključena i BiH kao najbliži saveznik za kojeg se konačno otvorila prilika za spas od vječne okupacije od strane Srbije. Na kraju je ispregovaran onaj najpovoljiji za nas, 6 regija na sjeveru koje se protežu od istoka do zapada i osiguravaju svih 6 bonusa uz granicu sa Kinom. Dogovorom se Indiji prepustilo ostale regije uz “tihi” dodatak da će se glatko propustiti bosanski AS na sjever i time bosni prepustiti regije koje sada posjeduje.

Izvršavanje dužnosti iz dogovora (uz male probleme sa 2klikerima koji su loše usmjeravali svoj dmg) uspješno je započeto i sve je išlo prema planu do trenutka kada se Pakistan odlučio uključiti u cijelu priču sa svojim AS-om na Indiju. Pakistan je prije izglasavanja AS-a kontaktirao Hrvatsku i provjerio stajalište vezano za to pitanje. Budući Hrvatska nije imala nikakvih obveza prema Indiji (osim vraćanja dogovorenih regija) prema tom sukobu se postavilo neutralno. Na zamolbu Indije regija Tamil Nadu nije vraćena (radi prijetnji Tajlanda) te i dan danas ostaje kao tampon zona, strateški važna regija koja je južni “ulaz” u Indiju. Također je zadržana i Maharashtra kako Pakistan ne bi mogao doći do Guajarata i obrisati Indiju pred kongresne izbore. Nakon toga u Indiji je bilo nekih internih problema (na relaciji CP- oporba) i izostala je komunikacija sa njima, pa je proces vraćanja regija zaustavljen.

Idući mjesec (Didin mandat) nitko iz Indije dugo se nije javljao, pa se ostalo na situaciji u kojoj Indija ima siguran Guajarat, sve dok i Albanija nije zatražila “indijski azil”. Na nagovor Hrvatske postigli su dogovor sa Indijom prema kojem im Indija ustupa Guajarat te naknadno Maharashtru (Albanija zauzvrat plaća mjesečnu rentu u visini 30k CCa), a Indija dobiva 2 regije na sjeveru Uttar Pradesh i Jharkhand). Prilikom albanskom “slijetanja” došlo je do nekih problema na relaciji Albanija-Indija i prekinut je dogovor, pa su regije u biti okupirane. Svejedno se Indiji odlučilo vratiti one 2 regije prvom prigodnom prilikom. U međuvremenu (dok su u tijeku bili RW-ovi po Srbiji) jedan znatan broj indijskih igrača iskoristio priliku i pokušao nas “s leđa” izbacit iz takta, taj pokušaj kombiniran sa bahatim pristupom, nekulturnim ponašanjem i uvredama tadašnje indijske MoFa-e dovelo je do prekida bilo kakvih pregovora, ali je prije kongresnih ipak vraćena jedna regija kao znak dobre volje i dio onog razmišljanja koje sam spomenuo na početku.

Dolazimo na položaj koji trenutno imamo. Hrvatska s maksimalnim bonusima koje indijske regije nude i strateški važnim regijama za obranu od eventualnih “uljeza”, BiH i Albanija sa 2 regije koje jamče stabilnost države u vidu imanja kongresa, Pakistan sa 3 regije na jugu, te Indija s 1 koja im također jamči stabilnost države u vidu imanja kongresa. BiH i Albanija kao bliski saveznici s kojima dijelimo sličnu sudbinu i za koje se u neku ruku “brinemo”, Pakistan kao neutralan, ali prijateljski (iznenađujuće kulturni, pristojni i spremni na suradnju) raspoložen susjed, te Indija kao “neprijatelj”, ali realno bezazlen.




Bitno je uočiti 2 stvari:

1. U ovakvoj situaciji Indija je vrlo stabilna regija za sve koji se u njoj nalaze.

2. U ovoj regiji Hrvatska vodi glavnu riječ i sve države upletene poštuju to i prema tome se ponašaju.


Svi znamo za makedonski AS, pitanje je što se nalazi iza toga i što je isti mogao donijeti u slučaju da je bio uspješan.



Prvo što treba uočiti je da nitko iz makedonske vlade nije kontaktirao Hrvatsku po pitanju tog AS-a. Također treba uzeti u obzir i ono što su poručili Indiji, a to je da ih dolaze osloboditi (od koga i kako?).

Ono što je pušteno u javnost je da su jednostavno napravili AS kako bi spasili kongres za ovaj mjesec i da nakon toga misle odmah napustiti Indiju, no je li to zbilja tako?

Možda je, možda nije, prosudite sami.

Činjenica je da način na koji je AS pokušan sigurno nije bio primjeren i osudio isti na propast u samom početku. Činjenica je da su oni izgubili svoje “carstvo” na Bliskom Istoku, a ujedno i originalne regije i da u tim prostorima trenutno nemaju šanse opstati i pitanje je kad će imati.

Logično je zaključiti da ona izjava “dolazimo samo za spasiti kongres” nema smisla, a kad joj se pridoda poruka dana Indiji, možemo zaključiti da imaju namjeru ovdje ostati dulje vrijeme. Uzmimo u obzir i slične situacije iz eprošlosti i samu epovijest FYROM-a. Poznati su kao vrlo nestabilna, hirovita, moglo bi se reći djetinjasta država i često puta reagiraju na način koji je destruktivan za one koji surađuju s njima (sjetite se bezbrojnih glupih sukoba s Poljacima, Srbima oko bonusa, regija i sličnih taštih gluposti). Ako pretpostavimo da su imali namjeru nastanitt se u Indiji, onda znamo da će takva država (hirovita, sklona sukobima oko gluposti i naviknuta na jeftine bonuse koje je obično dobivala na temelju dominacije saveznika) ubrzo tražiti više od 3 regije i 3 bonusa i dovesti regiju u nestabilan položaj. Zbog ovih razloga (i posebno načina na koji se pristupilo AS-u) smatram da u ovakvim okolnostima makedonci ne mogu biti dobrodošli u ovoj regiji.



Komentar na MPP s Pakistanom. Možda nepotreban, ali smatram da je poruka istoga vrlo bitna i drago mi je da ju je kongres odaslao. Također, mislim da se na Pakistan ne bi trebalo gledati tako olako, jer iz onih iskustava suradnje s njihovim predstavnicima i razgovorima s nekim građanima imam samo pozitivne dojmove o toj maloj, ali simpatičnoj državi.


Za kraj, za dežurne zaljubljenike u Makedoniju, FYROM ili kako god ih želite zvati. U onom njihovom sukobu s Grčkom podupirem Grčku. Ne zato što igram eRepublik, pa su mi Grci bili saveznici, nego za razliku od nekih u eRepubliku imam vlastitu glavu i sposobnost čitanja, pa se tu i tamo informiram i donosim zaključke i mišljenja o RL stvarima na temelju RL činjenica. Osobno nemam ništa protiv njih i moja razmišljanja o njima i eventualnoj suradnji s njima temelje se isključivo na eRepublik iskustvima, činjenicama i okolnostima.



Mislim da nam u narodu nedostaje jasne vizije budućnosti i da puno ljudi subjektivno vuče u nekom svom pravcu bez velikog promišljanja što bi neki potezi dugoročno značili i objektivno donijeli našoj zajednici, ali to je tema za neki drugi članak.


Radens