eRepublik - Dan exRepublike | eRepublik - exRepublic Day

Day 1,470, 07:07 • Published in Croatia Croatia • by Frankopan Ltd



Scroll down for ENGLISH EDITION


HRVATSKA INAČICA
Za što kvalitetniji prikaz članka preporučujem korištenje Mozilla Firefoxa. Za što bolji doživljaj, pokrenite video linkove, slušajte, čitajte i uživajte.

READeR
Zabranjeno Pušenje - Dan Republike

Dan exRepublike


e(x) Jugoslavija

eRepublik je prošli tjedan misijama proslavio svoj 4. Dan eRepublika, a Hrvatska danas obilježava Dan exRepublike, koji ne slavi već 20 godina. Tom prigodom vam prenosim članak M. Holjevca: Danas je Dan republike. I radi grijanje.



Danas je Dan republike. I radi grijanje.
Autor: M. Holjevac


TV kalendar, 29. studenoga - DAN REPUBLIKE

Na današnji dan, prije 20 godina, Jugoslavija po prvi put nije proslavila Dan Republike. Rat je bjesnio već mjesecima.


Slika legendarnog crvenog fiće kojeg na raskrižju Vukovarske i Trpimirove ulice u Osijeku 27. lipnja 1991. godine gazi tenk tzv. JNA obišla je svijet i postala jedan od najprepoznatljivijih simbola Domovinskog rata i otpora agresiji.

Posljednji premijer Jugoslavije, jučer preminuli Ante Marković, nije imao kome dati ostavku pa ju je dao "Narodu Jugoslavije".



Narod, bar u Hrvatskoj, iz razloga koji prelaze granice racionalnog, tu Jugoslaviju nikad nije prežalio.

Od njenog raspada na dalje sustavno je građena percepcija kako smo u njoj živjeli mnogo bolje, kako smo opljačkani, bačeni u bijedu. Snažan animozitet spram Hrvatske, jedva prikrivan u doba rata, danas je sveprisutan i neskriven. Svaki blagdan novostvorene države mediji, koje i dalje vode ljudi kakvi bi zbog angažmana u tajnoj policiji u ostatku istočnog bloka potpali pod lustracijske zakone, 'svečano obilježe' nabacivanjem smeća i blata na sve bitne događaje iz povijesti mlade države, sustavno maltretirajući naciju uvjeravajući je kako je sve to bila prevara, izdaja i laž, kako nisu vidjeli što su vidjeli i doživjeli što su devedesetih doživjeli i indoktrinirajući je kako je Jugoslavija bila dobra majka, dok je Hrvatska zla maćeha. Medijski opinion makeri koji uglavnom vuku korijene iz represivnog aparata SFRJ i koji su dolaskom Miloševiće 'antibirokratske revolucije' bili prisiljeni tražiti novi posao i novu državu danas se uglavnom prezentiraju kao borci za ljudska prava i demokraciju.



Strategija preodgoja Hrvata je jednostavna i učinkovita: usaditi osjećaj krivnje, srama i gađenja, te povezati sve što ima veze s RH isključivo s negativnim slikama i emocijama, a sve što ima veze s datumima bitnim za bivšu Jugoslaviju oslikati ružičasto.



To se uglavnom radi otvaranjem priča o ratnim zločinima na svaku godišnjicu Oluje i nabrajanjem neuspjeha kod proslave proglašenja neovisnosti, stalnim trubljenjem kako smo najgori u svemu, najavama nadolazeće apokalipse, bankrota i propasti. Nekoć se to zvalo "lakirovka" na ruskom, samo tada se ružičasto bojila siva socrealistička svakodnevnica, a crnilom sve ono prije i izvan njega.


Dečki iz auto kluba "Otok" preuredili fiću u fiću "milicija", pa im policija oduzela auto zbog vrijeđanja bivše Jugoslavije. Kliknite na sliku i pogledajte video.

Ova indoktrinacija je provedena vrlo uspješno, i kao i svaka indoktrinacija uglavnom je ireverzibilna, tako da je Hrvatska danas zemlja niskog kolektivnog samopoštovanja i samopouzdanja, okrenuta mitu o boljoj prošlosti. Tekstovi poput nedavno u Novom listu objavljenog Hrvatska je u Jugoslaviji ostvarivala bolje gospodarske rezultate nego danas su vrlo indikativni kako za porazno stanje duha nacije izložene sustavnom i elaboriranom psihološkom maltretiranju. Tekst je zapravo presjek svih mitova koji se godinama šire: Jugoslavija je imala minoran i zanemariv dug, račune su joj blokirali bez veze, napredak je bio golem, a krize tek prolazne poteškoće, izvoz i proizvodnja briljirali su, Amerika i Njemačka su se trgale za našim proizvodima.


Old Yugo commercial

Podaci o sjajnim rezultatima 1975. - 1979. "postignutim" bez ikakvih kredita preuzeti od Jakova Sirotkovića su jednostavno manipulacija i lakirovka - naprotiv, u tim godinama se Jugoslavija zaduživala preko svake mjere, što je dobro dokumentirano. Prešućeno je sve ono što ne ide u prilog tezi o nevjerojatno uspješnoj Jugoslaviji, iako znamo da uspješne države ne proapadaju i ne raspadaju se, a i to da je Hrvatska izlazak iz Jugoslavije dočekala osjetno zaostalija u odnosu na zapadne zemlje nego što je ušla, s manje pruga nego 1939. i praktički bez autocesta, s infrastrukturom krpanom još od Austro-Ugarske. No da ne elaboriramo, na tu i takve 'istine' o uspjesima i ugledu Jugoslavije odličan odgovor daje knjiga 'Hrvatska moderna povijest' D. Bilandžića, koja je za razliku od novinskog trolanja prilično ozbiljan znanstveni rad povjesničara, sudionika događaja, bliskog Titovog suradnika i akademika.


Evo, danas sam baš navršio 33. level i prigodno ukrasio ovu sliku.

Pa, kako ne sumnjamo da će na današnji dan osvanuti masu tekstova o izgubljenom jugoslavenskom raju, dajmo malo riječ Bilandžiću, koji je na strani 715. i dalje dao sjajan presjek događanja koja su prethodila raspadu:

Potkraj sedamdesetih godina nastupili su golemi poremećaji u ekonomskom životu zemlje. Javnost je bila gotovo šokirana podacima da je trgovinski deficit 1979. godine dostigao 7225 milijuna dolara, platni deficit 3661 milijun dolara, a 1980. dugovi Jugoslavije popeli su se na oko 20 milijardi dolara. Istodobno je inflacija 1981. skočila na oko 45%. S tržišta je nestala mnoga uvozna roba, zemlja nije bila u stanju plaćati uvoz nafte, opreme i sirovina, nastali su prekidi u procesu proizvodnje, počela se uvoditi racionirana opskrba deficitarnim proizvodima - nastupila je ekonomska kriza koja će trajati do raspada Jugoslavije.

U duhu poratne socijalističke tradicije reakcija na krizu bila je panična: u nekim općinama uvedeni su bonovi za kavu, ulje, šećer, deterdžente itd., zabranjena daljnja gradnja vikendica, počela je kampanja protiv privatnoga vlasništva. Počela je i hajka na republike kao krivce koji su spriječili planiranje na saveznoj razini itd. Uveden je režim stalnih cijena gotovo svoj robi.

Potkraj 1979., uoči izbijanja krize, savezna vlada je odlučila devalvirati dinar za oko 30% kako bi stimulirala izvoz, a poskupila uvoz kao odgovor na katastrofalni trgovinski deficit i goleme otplate dugova. Tito uoči smrtne bolesti nije odobrio devalvaciju jer nije podnosio da pada međunarodni ugled zemlje, rekavši delegaciji savezne vlade i ovo: "... lako je vama devalvirati. To se može i s pola mozga, a gdje vam je bila pamet da ste dopustili da do toga uopce dođe."

Mjesec dana nakon Titove smrti, savezna vlada je devalvirala dinar za 30%, a zatim će se devalvacije redati jedna za drugom sve do raspada Jugoslavije.


Novčanica od 5000 DIN, 1985.


Novčanica od 100000 DIN, 1989.


Novčanica od 1000000 DIN, 1989.

Ekonomska se kriza začela i razvijala u situaciji raspadanja Jugoslavije. Od smjene dijela rukovodećih ekipa u republikama 1971.-1973., moć i vlast saveznoga državno-političkog vrha rapidno je slabila, čemu je najvise pridonijela duboka Titova starost i Kardeljeva bolest. U prazninu koja je stvarana raspadanjem saveznoga političkog centra ubacile su se republike sa svojim ambicijama ubrzanog razvitka. Nakon što su one, u duhu reforme federacije, dobile prava podizanja međunarodnih zajmova, sredinom 1970.-ih krenuo je najveći investicijski val u povijesti Jugoslavije. Taj val, koji je prešao sve granice ekonomskog razuma, dijelom je izazvan kriznom političkom situacijom 1971.-1972. Naime, nove političke strukture koje su došle na vlast nakon sloma tzv. liberala u Srbiji i Sloveniji i "nacionalista" u Hrvatskoj, željele su dokazati da će ostvariti i više od onoga sto su smijenjeni lideri obećavali: za ostvarenje njihove ambicije utrošeno je oko 45 milijardi USD.

Taj golemi novac dijelom je utrošen u investicije; "Jugoslavija je bila najveće gradilište u Europi", hvalili su se vlastodršci, a dijelom i u standard, koji se bio približio onome na Zapadu. Jugoslavija je tako postala "Potemkinova" zemlja, koja je živjela znatno iznad svojih mogućnosti. Izgledalo je da su vladajuće strukture zaista dokazale narodu da su učinile više od obećanja lidera smijenjenih 1971.-1973.

Glad za stranim kapitalom, ali i balkanski prevarantski i mafijaški mentalitet, sve je to vodilo u golema zaduženja. Akteri te operacije zaduživanja upali su u klopku dramatičnih promjena na svjetskom tržištu kapitala.

Naime, na početku velikoga zaduženja Jugoslavije cijena kapitala bila je veoma povoljna. Na svjetskomu tržištu novca kamatna se stopa kretala: 1975. - 5,8%, 1976. - 5,1%, 1977. - 5,5%. Dotad su dugovi Jugoslavije narasli na devet i pol milijardi dolara. Kapital se nudio u neslućenim razmjerima koji su i "iskorišteni". Potkraj 1978. godine zbio se radikalni preokret na tržištu novca i kapitala. Vlada SAD-a promijenila je monetarnu politiku zadržavši i dalje kontrolu nad emisijom novca, a "ispustivši" kontrolu nad kamatama koje su u 1978. skočile na 8,8%, u 1979. na 12,1%, u 1980. na 14,2%, a u 1981. na 16,8%, dakle, cijena se kapitala povećala gotovo trostruko. Bio je to znak za uzbunu, znak da se prekine daljnje uzimanje kredita. Rukovodstva su postupila suprotno. Dugovi su rasli: 1977. - 9,540 milijardi dolara, 1978. - 11,833 milijardi, 1979. - 14,952 milijardi, 1980. - 18,395 milijardi, 1981. - 20,804 milijardi dolara; dakle, u godinama vrtoglavoga skoka kamata dug se povećavao za više nego dvostruko.

Trgovinski deficit ubrzano je rastao: 1977. iznosio je 4376 milijuna dolara, 1978. 4315 milijuna, 1979. 7225 milijuna; pokrivenost pak uvoza izvozom padala je: sa 66,2% u 1976. na 54,6% u 1977. i na 48,5% u 1979. (op. ur. današnja Hrvatska ima bolji odnos uvoza i izvoza, i relativno manji vanjski dug).

Objašnjenje takve politike veoma je složeno. Osim rečenoga (niska stručna razina centralnih privredno-političkih rukovodstava i njihova želja da ubrzanim razvojem postignu što veći legitimitet i podršku što šire javnosti), djelovali su i drugi činitelji. Svatko je težio uvozu sredstava akumulacije nadajući se da će ih vratiti netko drugi. To je uzelo maha da je čak postojao međurepublički dogovor da se uvoz kapitala nastavi i za razdoblje 1981.-1985. Zakoni su osigurali da ne samo banke nego i svi osnivači banaka, dakle i privredne organizacije i društveno-političke zajednice (dakle država), solidarno i neograničeno jamče kreditorima za sve obveze, a nije riješeno tko će vraćati dugove. Uz to, vođena je takva precijenjena politika tečaja dinara da privredni subjekti nisu bili svjesni stvarne cijene kapitala. Uz veoma slabu i netočnu evidenciju, dugovi su jos bili obavijeni velom takve tajnosti da čak i politička rukovodstva i najviši organi samoupravljanja federacije i republika nisu bili informirani o stanju stvari sve dok nije nastupila kriza i zemlja se nasla pred prijetećom nelikvidnošću.

Ekonomska kriza je otkrila svu bijedu i poraz sustava i politike razvitka gospodarstva. Indikator vrlo niske izvozne snage privede jest podatak da je krajem 1970-ih, točnije 1978., izvoz po glavi stanovnika bio svega 259 USD, dok je u Grčkoj bio 362, u Španjolskoj 358, Italiji 987, Austriji 1.628 itd.

Svjetska energetska kriza i svjetske strukturalne promjene sredinom sedamdesetih pokazale su da su profitirale zemlje s visokom tehnologijom (zapadne, Japan, SAD itd., zemlje izvoznici nafte (OPEC) i zemlje s jakom agrarnom proizvodnjom. Vladajuće ekipe Jugoslavije opterećene dogmatizmom socijalizma, nisu iskoristile strane zajmove za uvoz visoke tehnologije za sirovinske grane i za poljoprivredu. Jugoslavijom se nije upravljalo po kriteriju da proizvede ono što će iznijeti na svjetsko tržište, već je trajno vodila autarkičnu politiku. Za jadransku orijentaciju i turizam ostale republike, a posebno savezna administracija, nisu nikada imali "otvorene uši".

Umjesto očekivanoga gospodarskog buma, najveći investicijski val u povijesti Jugoslavije završio je ekonomskom krizom.



ENGLISH EDITION
I recommend using Mozilla Firefox with Greasemonkey
and Mediapublik for a better visual presentation of the article.
For the full experience run the video links, listen, watch and enjoy reading.
Zabranjeno Pušenje - Dan Republike [No Smoking - Republic Day]

exRepublic Day


e[x]Yugoslavia

Last week eRepublik celebrated its 4th eRepublik Day, and today Croatia commemorates the (ex)Republic Day, which it doesn't celebrate for 20 years already. On this ocasion I present you an article by M. Holjevac: Today it is Republic Day. And the heating is working.



Today it is Republic Day. And the heating is working.
by M. Holjevac


TV Callender, Nov 29th - REPUBLIC DAY

On today's date, 20 years ago, Yugoslavia for the first time didn't celebrate the Republic Day. The war has been raging for months already.


The image of legendary red Fiat, which was overrun by a Yugoslav Army tank in Osijek on June 27th, 1991, went around the world and became one of most regognizable symbols of Croatian homeland war and resistance to agression.

The last priminister of Yugoslavia, Ante Marković, who died yesterday, didn't have a single functioning institution to offer his resignation to, so he gave it to the "People of Yugoslavia".



The People, at least in Croatia, from reazons beyond the reazon, haven't got over Yugoslavia ever after.

Since its collapse on, systematically has been built a perception how we have lived much better in Yugoslavia, how we were being robbed and thrown into misery. Strong animosity against Croatia, almost uncovered in the time of war, today is ubiquotus and unhidden. Every holliday of the new Croatian state is solumnly commemorated in the media, which are being run by people who would for their engagement in secret police in the rest of Eastern block fall under lustration laws, by throwing garbage and mud on all important events in the history of a young state, systematically horrasing the nation by convincing it that all this was a deception, betrayal and lye, that they haven't seen and lived through what they did in 1990s and indoctrinating it as Yugoslavia was a good mother, while Croatia is evil stepmother. Media opinion makers, which have mostly grown their roots from repressive machine of Socialist Federal Republic of Yugoslavia, and which have, after Milošević's 'antibirocratic revolution', been forced to look for a new job and a new state, and which today represent themselves as fighters for human rights and democracy.



Strategy of rerearing Croats is simple and effective: by implanting sense of guilt, shame and repulsion, and by associating all what has anything to do with Croatia to negative images and emotions, and all which has any connection important to ex-Yugoslavia by painting it in pink.




Rolling Stones - She's a rainbow


That is mainly done by opening stories about war criminals on every Storm operation commemoration day and listing failures during celebration of independence, by constantly honking about how we are the worst in everything, by announcing apocalipse, bankrupcy and doom. Once it was called "lakirovka" ("varnishing") in Russion, only then all social realistic everyday was painted in pink, and everything before and outside of that was painted in black.


The Rolling Stones - Paint it Black



Guys from auto club "Otok" have redecorated Fiat in Police/Militia Fiat car, so the police has seized their car for insulting ex Yugoslavia. Click on the image to watch the video.

This indoctrination has been done very successfully, and as all indocttinations, it's mostly irreversible, so Croatia is today a land of low collective selfesteem and selfconfidence, turned towards the myth on better past. Texts like the one published in New leaf Croatia had better economical results in Yugoslavia than today are very indicative for defetist state of collective spirit of the nation exposed to systematical and elaborated psychological horrasment. The text is actually a crosssection of all myths which spread around for years: Yugoslavia had minor and neglectable debt, its bills were blocked for no reason, the progress was huge, and cryses were just passing difficulties, export and import were briliant, USA and Germany were competing for our products.


Old Yugo commercial

The data on excellent results from 1975-1979 "accomplished" without any loans, presented by Jakov Sirotković, are simply manipulation and varnishing - on the contrary, in those years Yugoslavia has been taking loans beyond all measures, which was well documented. Everything that is not confirmative on incredibly successful Yugoslavia, although we know that successful countries don't collaps and fall appart, and such statements that Croatia exited Yugoslavia way more behind comparing to the western countries than when it entered Yugoslavia, with less railroades than in 1939 and practically withour any highways, with infrastructure being patched all the way since Austro-Hungary. But to cut it short, on this and such "truths" about successes and reputation of Yugoslavia there is an excellent reply in the book of D. Bilandžić, which is, contrary to news trolling, rather serious scientific work by a historian, a witness of all those events, and a close Tito's coworker and an academic.


I just leveled up to level 33 so I colored the image especially for this occasion.

So, as we don't doubt that today there will be many texts on lost Yugoslav paradise, let's give a word to Bilandžić, who gave an excellent crosssection of events befor collapse of Yugoslavia on page 715 and onwards:

At the end of 1970s many enormous disturbances in economical life of country emerged. The public was almost shocked by information that trading deficit in 1979 has climbed up to 7225 million dollars, paying deficit has risen to 3661 million dollars, and in 1980 all depts of Yugoslavia climbed up to 20 billion dollars. At the same time inclation in 1981 jumped to 45%. Many imported goods vanished from the market, the country wasn't able to pay for oil, equipment and raw material imports, interruptions in production process have emerged, rationalised supply of deficitary prodcts started as well as the economic crisis which will last until Yugoslavia broke appart.

In the spirit of postwar socialistic tradition, reaction on the crisis was panic: in some counties tickets for coffee, oil, sugar, detergents etc., have been introduced. Further building of weekend houses was stopped and forbidden, a campaign against private property started. There also startted the chase on republics as responsible for preventing the planning on federal level. The frozen prices regime was introduced.

In the end of 1979, just before the crisis broke out, the federal government decided to devaluate dinar by 30% to stimulate export, and it raised prices of import as an answer to catastrophic trading deficit and huge debt payments. Just before his deadly illness Tito didn't approve devalvation because he wouldn't stand international reputation of the country to lower down. He told to Fedeal govenrment delegation the following words: "... it's easy to you to devaluate. This can be done with half a brain as well, but where were your brains when you let it happen in the first place."

A month after Tito's death, federal government has devaluated dinar by 30%, and then devaluations have been rolling on one by one all to the collapse of Yugoslavia.

For the rest of the article, please use Google Translate...




5000 DIN bill, 1985


A 100000 DIN bill, 1989


A Million DIN bill, 1989

If you liked the article, please, vote and sub the papers:



If you think your friends might also like it, please, shout it so they can see it:

eRepublik - Dan exRepublike [HR]
eRepublik - exRepublic Day [EN]
www.erepublik.com/en/article/erepublik-dan-exrepublike-erepublik-exrepublic-day-1914399/1/20

USeR





LINKeR


[Jutarnji list - Autoklub], [Blogspot]


Tereza Kesovija i njezin žuti ‘fićo’. [Jutarnji list]


TV voditeljica Korana Gvozdić i njezin crveni Mini Morris. [Jutarnji list]


Crvena Zastava [Lika Online]