Država to smo mi

Day 2,113, 12:17 • Published in Croatia Croatia • by Ashkoort

Mrzim kad me određene situacije, postupci, članci, komentari, shoutevi i slično natjeraju da pišem o glupostima koje ne volim i koje ne spadaju u “moju domenu”.

Prije nekoliko dana imali smo anketu ministarstva vanjskih poslova u kojoj smo svi imali priliku iznijeti svoja razmišljanja o trenutnim i potencijalnim budućim saveznicima. Najvažnija pitanja koja su podigla najviše prašine su bila ona o MPPu sa Makedonijom i Bugarskom. Većina se izjasnila da joj je MPP s Makedonijom prihvatljiv, a onaj s Bugarskom neprihvatljiv. U samoj anketi naglašeno je da je ista napravljena s ciljem da se dobije ideja o javnom mišljenju vezanom za teme iz vanjske politike i kako rezultati iste neće biti provedeni u djelo bez pristanka potencijalnih budućih CPova, jer ne bi bilo u redu stavljati im takav teret na leđa.

Kako je u međuvremenu ofanziva na Srbiju bila na vrhuncu, a Grčka zaokupljena ratom sa Ciprom, Makedonija je iskoristila priliku i oslobodila regiju i time stvorila priliku da “kidne” iz “Balkanskog kaveza” u kojem trune već mjesecima.
Odmah po oslobađanju regije stavljaju NE na Srbiju i “pridružuju” (naglasak na apostrofe) se ofanzivi na Srbiju, te usput stavljaju i AS na Novi Zeland. Čak su prvi napad na S. Serbia i dobili budući je Srbija tada bila razvučena na 7-8 fronti, ali već idući (usput rečeno jako glupo usmjereni napad) na Kosovo glatko se gubi uz očit nedostatak angažmana.

Negdje u međuvremenu makedonski CP nama šalje zahtjev za MPP. A već prije, kad je stavljen makedonski zakon za proglašenje Srbije za NE pokrenuta je rasprava o tom MPPu uz jasnu sugestiju da je Makedonija stavila na izglasavanje NE zakon.

MPP je prošao uz veliku neizvjesnost, ali je prošao i o tome nemamo šta pričat. Jbg, prošao je kad je većina kongresnika izglasala tako. Ali treba raspraviti način na koji je došlo do MPPa i vrijeme u kojem je isti izglasan.

Stavimo sa strane sve naše argumente i kontra argumente za taj MPP i pogledajmo što imamo. Imamo naciju podjeljenu oko jednog pitanja u kojem jedna strana ima dosta neuvjerljivu većinu (ima je, upitno koliku, ali je ima) i zapitajmo se što nam je činiti?Mislim da je prilično očito kako je ovaj MPP proguran uz dosta manipulacije. Jasno je da je NE na Srbiju stavljen iz nekih drugih razloga od samog ratovanja protiv Srbije, budući plana za brisanju iste nikad nije ni bilo, a i tijek tog rata potvrđuje da im rat sa Srbijom nije bio plan. Pitam se je li zbilja bilo toliko potrebno gurati izglasavanje MPPa koji donosi toliku nestabilnost unutar države, a ne donosi novi dmg, jer taj dmg je ionako nije bio usmjeravan kontra nas i onoga što smo mi radili.

Ovaj MPP možda je dobar i potreban, ali možda i nije, o tome se da raspravljati, ali ono što je čvrsta činjenica je da je uspostavljen na vrlo loš i neodgovoran način, a posljedice istoga ćemo osjećati još dugo kroz dodatnu podijeljenost naroda.

Ironično je da već mjesecima svi pričamo o nekom zajedništvu, a sve više i više se razjedinjujemo.

I tu dolazim do onoga što vidim da slijedi ovaj MPP. Jasno je da je velik dio ljudi razočaran ovim MPPom jer ga ne podržava, ali još je više razočaran ovim načinom i trenutkom u kojem je donesen i to je idealna podloga za buduće probleme i daljnje podjele društva.


Luj XIV. rekao je "L'Etat, c'est moi." , “Država, to sam ja.” On je bio francuski kralj, apsolutistički vladar koji je vodio državu po svome, a ono što vlast radi odnosi se na sve. Vlast se mijenja, vlade dolaze i odlaze, ali država ostaje. Država nije pojedinac, država nije jedna vlada, država smo svi kao kolektiv i ovisimo jedni o drugima. Ono što mi kao pojedinci radimo ima učinak na državu i sve one koji čine tu državu, samo se taj učinak pojedinca osjeti manje od utjecaja vlade i većih skupina u društvu.

Ako jedan pojedinac ili skupina ili sama vlada napravi nešto što nije dobro za naš kolektiv i ja na to odgovorim na način koji je također negativan za taj isti kolektiv, po čemu sam ja bolji ili u pravu? Otkud mi pravo?
Ako netko napravi nešto što ne podržavam ili se s time ne slažem, jel to znači da više neću dati 100% za svoju državu? Otkud mi pravo?
Hrvatska je naša država bez obzira na vlast i svi imamo jednaku odgovornost prema toj istoj državi koju zajedno činimo. Ne možemo biti dio ove države samo onda kada nama odgovara.


Stalno se pozivamo na uspostavljanje nekakvog zajedništva, a svakodnevno padamo na ispitima tog istog zajedništva koje zazivamo.
Zajedništvo nije jednoumlje, zajedništvo je sposobnost da iz različitosti nađemo kompromis i usmjerimo sve svoje snage za ono što je najbolje za kolektiv koji činimo.


Mislim da svi moramo preispitati svoje postupke i uvidjeti pogreške koje nam se stalno ponavljaju. Ako nastavimo raditi nasilno jedni protiv drugih samo ćemo se vrtiti u krug, a sve to negativno jednako će se odraziti na sve nas, jer dio smo iste države i od onoga što zadesi našu državu pobjeći nećemo. Iskreno se nadam da smo u stanju prekinuti taj začinjeni krug i raditi za boljitak sviju.



Radens