Dnevnik jednog vojnika - osvrt pred kraj V1

Day 956, 01:30 • Published in Croatia Croatia • by cokiii

Kao da se jučer sjećam kad sam pristupio oružanim snagama HV-a. Bilo je to prije gotovo godinu i fertalj kako bi to rekli naši stariji. Ni sam se tada ne sjećam kako sam točno završio u jednoj od brigada, ali to mi je promijenilo tijek igre.

eRođen 21.12.2008, u prvom babyboomu koji do tada nije viđen u erepubliku, tik nakon dobivanja vlastite zemlje I prvog izglasanog kongresa. Joj kak je tada bilo teško doći do informacija što i kako. Ajde pronađeš si posao pa radiš, tada je na snazi bila trivia od koje je ovisila tvoja produktivnost. Onda na My Places pronađeš mjesto gdje možeš trenirati, tada naravno bez lane uz već spomenutu triviu. Sjećam s da sam u prvim danima izbjegavao treniranje jer mi se sviđalo imat veliki wellness. Budala, svi će sada reći, no šta je tu je. Nakon nešto skupljenog golda zajedno sa par frendova iz RL pokrečemo kompaniju koja je neslavno završila. I tako sam živio mirnom civilnim životom, dvoklikario što se kaže dok nisam malo više pažnje posvetio samoj igri.

Ožujak 2009. Postao pripadnik 2. Gardijske brigade poznatijih pod nazivom Vukovi, pod zapovjedništvom Lluxa. Prvi dani su prolazili nezanimljivo, no tada su naučeni neki principi koji su mi ostali do dana današnjeg. Kao land radnik poslan sam, ako me sječanje dobro služi u Podoliju,u njihove duboke rudnike, koju su tada držali Rumunji.





Još uvijek dovoljno zelen, promatrao sam Dane gnjeva sa sigurne udaljenosti. Pred kraj ožujka, hrvatska vojska je umarširala u Beograd I uzela skoro cijeli teritorij susjedne nam države. Sa hrvatskim predsjednikom na srpskom prijestolju uspostavljeni su trening ratovi za poprilični broj Atlantis zemalja. Iz sadašnjeg pogleda, sasvim logičnim se ćini vojno jačanje Srbije koje je potom uslijedilo.

Sa postignutim rankom kolonela pridružujem se Zdrugu. Vojnoj jedinici kojoj je sama spomen imena izazivala respekt u protivnika, a da ne pričamo o pojavi kockastih avatara s mrtvačkim glavama pred kraj same bitke koji su odlučivali o sudbini iste. Mislim da je to bilo negdje u svibnju prošle godine, no nemojte ne uzeti za riječ. Sa rankom kolonela, uz par novopečenih zdrugovaca postao sam najmlađi pripadnik I dakako najslabiji. Mogu reći da za zapravo u tom trenutku počinje prava igra za mene. Spajanje na legendarni kanal #hrvatska i dogovaranje akcija koje su poslije pretočene u djela postala su moja svakodnevnica.






Krenula je ofenziva oslobađanja srpskih krajeva. Uz pružen žestok otpor nismo uspjeli zadržati ih pod svojim okriljem, a najviše zasluga za to ide Mađarskoj kojoj smo na žulju od samog dolaska u igru. Od svih odigranih bitaka pamtim bitku za Rašku.
Odigrala se 1.7.2009. prije nešto više od godinu dana. Tada sam prvi put u životu napravio kamikazu. Tadašnja pravila su to dopuštala. Zdrug sa nekoliko teokrata digao je zid iz conquer područja visoko u sigurno, pokazavši punu raskoš svoje snage. Sa velikim ponosom se sjećam tih dana.

Srbija se oslobodila i zajedno s Mađarskom planiraju TO Hrvatske koji im je pošao za rukom. Hrvatska je sustavno pljačkana I uništavana a istovremeno dolazi I do raspuštanja hrvatske vojske. Najgore razdoblje u našoj epovijesti. No dosta kukanja, krenulo se u uzvrat.
Srpanjski kongresni izbori I postajem zastupnik u Lombardiji, Italija, zajedno sa još 25 hrabrih ljudi od kojih neki nisu preživjeli banove. Akcija poznatija pod imenom ferragosto pokrenuta je s ciljem oporavka hrvatske ekonomije što je donekle i ispunjeno.






Prije ovog političkog izleta postajem zapovjednik 1. Gardijske brigade. Brigade koja će mi posebno prirasti srcu. Pod palicom Flaminija kao novoizabranog MoD-a krenulo se u reorganizaciju vojske koja je bila prijeko potrebna. Vojnici su postupno ulazili u brigadu, neki su izlazili Ili prelazili drugdje, a neki su I dan danas među tigrovima. Dok sam skupljao prašinu u italiji, podigla se velika hajka na Ameriku koja je gotovo do kraja uništena, a svakako do temelja ponižena. No sad, godinu dana poslije, vidim da bi im još jedno takvo poniženje dobro došlo, no dobro, to je druga priča.

Nakon svih poništenih mppova osim Španjolskog krenulo se u rušenje Hrvatske od strane sjevernog agresora. Slijedila je veličanstvena bitka u kojoj smo se uspjeli obraniti. Kako sam tada želio izaći iz talinajskog kongresa I boriti se rame u rame sa starim zdrugovcima, no morao je netko I zakone izglasavat 🙂. U epskoj bitci obranili smo nacionalni teritorij I od tada kreće ponovni uzlet Hrvatske. Doduše nakon prošlog ljeta više nikada se više nećemo naći unutar top 5 zemalja, no uvijek smo tu, spremni i jaki. Krenulo se u nove projekte od kojih je hvale vrijedan Projekt stvaranja Vatrenih guštera.

Prilike u svijetu se mijenjaju, pojavljuju se nove sile koje kroje sudbine I predstavljanu zakone. Za mene je slijedila pauza, ostavka zapovjedništva i puko pasivno izvršavanje zapovijedi. Neko vrijeme čak ni to.Dosta RL obveza koje nedopuštaju punu pažnju igri. U veljači 2010. izlazim iz Zdruga. Pojavila se određena doza zasićenosti u igri I prešao sam u civile. I dugo sam se tamo zadržao. Puna tri dana, koliko je trebalo da dobijem otkaz kod privatnika. Vidio sam da to nije to. Fali dašak akcije, rušenja zidova, zafrkancije na kanalima. Vraćam se tamo gdje je najbolje bilo, gdje imam puno lijepih uspomena, u Tigrove. Sad sam običan vojnik koji izvršava zapovijedi I u tome uživa.







Sad, par dana pred dolazak V2 kojeg neki proklinju, neki jedva čekaju, hvata me nostalgija za proteklim danima. Kako će se sve to odraziti na igru, tko će ostati tko otići. Puno otvorenih pitanja na koje treba pronaći odgovore.