Join the new world

Posada L'n'L tenka, krvavih očiju, neispavani.
Skriveni u šumi ispred koje se vidi beskonačna ravnica.
- Borgy, idi u izviđanje. Otiđi do jezera i provjeri što je došlo tamo jutros!-
- Ahmm...- nakašljem se, ali prosvjed jednostavno nije išao preko usana. Imao sam osjećaj kako će me zapovjednik živčan od čekanja...ubaciti u top. Izvučem se iz tenka, i nekakvim puteljcima priđem jezeru. Kada tamo pet tenkova, pravi lingvistički forum.
- Ma jel' ti mene razumeš! Granica je TAMO!-
- No, no. Horvátország ebben az irányban!-
- Der Feind ist da draußen! (ovaj zadnji je trgnuo žućkastu tekućinu, i obrisao kratke brčiće)-
Izbrojim tenkove, i već sam poželio u sigurnost svog Degmana, kada začujem kako "komšija" pravi ratni plan.
- Idemo na skelu...-,e-nijemac se pobunio, a začujem i e-slovenca.
-Ne grem po reki!- Dok sam tražio skelu, čuo se zvuk "prijateljskog" uvjeravanja nakon kojega se e-slovenac oglašavao samo sa - Uh, uh!-
Nekim čudom skela nije bila daleko. Djedica je mirno spavao pored svog štapa pa sam ga bez buđenja prenio na obalu. Brzo se zamažem blatom, prebacim prastaru krpu preko glave. Pogrbljen dočekam prve Penixovce.
- Koliko stane prevoz?- profrflja e-slovenac i počne prekapati po džepovima.
Nisam ni progovorio, samo pokažem prstima 10, i slovenac izvadi 50 forinti i tutne mi ih u ruku.
- Star ropar!- progunđa dok su tenkovi polako dolazili na skelu. Nitko nije ni gledao kako vojničkim nožem sječem sajlu na najtanjem mjestu. Rika željeza stane i e-srpski tenkist dođe do mene...
- Kreni stari, rat čeka!- nosio je povez oko desne šake, i nije mi bila draga pomisao da mu svojim zubima opet ozlijedim ruku. Pokrenem skelu!
Negdje oko sredine rijeke, otkačim kuku. Sajla klizne a s njom i ja. Uh, što je bilo hladno!
U pravo vrijeme! Prvo se podigla jedna kupola, a onda se začuo fijuk granate. Nagurani u gomilu nisu niti mogli okrenuti cijevi prema dva tenka koja su izvirila iz šume. L'n'L CroatSons Q5 Degman.
Sve je bilo gotovo u trenu. Željezarija je gorila, a sva raznorodna gomila Penixovaca je plivala u sred rijeke i psovala svaki na svom jeziku. Pristojno se udaljim, nevidljiv kao što izviđač uvijek biva.
Nakon dva sata sam bio u tenku, gdje me dočekao zapovjednik...
- Uvijek kasniš. Maloprije smo raznijeli petoricu, a ti dolaziš tako mokar. JA sam punio granate! Odbit ću ti od plaće!-
- Odbij šefe, odbij!- izvadim onih pedeset mokrih forinti i započnem priču...