Croatian Kingdom (Kraljevina Hrvatska )

Day 1,553, 14:40 • Published in Croatia Croatia • by SamoHajduk 101

Uvažavam sve prijedloge, potrudit ću se da budu sve bolje i bolje...


ENGLISH

During the reign of Tomislav (910-92😎, Croatia, along with Bulgaria, became the strongest state in the area between Germany and Constantinople. He organized a strong army and navy, defeated the Magyars and forced them across the Drava River. Since then this river has been the age-old border between these two peoples. Tomislav also annexed Sava Croatia to his state. This included the area between the Drava, Sava and Kupa Rivers, which would later be known as Slavonia, i.e. the land of the Slavs (Slaveni, Slovini). This was the first time that the two Croatian principalities were united. As an ally of Byzantium, Tomislav also defeated the Bulgarian army, so that he was granted the right to administer the coastal cities (Zadar, Split, Trogir, so-called Byzantine Dalmatia) and thus rounded off his state from the Adriatic Sea to the Drava River, and from the Rasa River in Istria to the Drina River.
At the height of his power Tomislav crowned himself as king (925). After this, at two church synods in Split he established the relationship between the Split, Latin and Nin, Croatian, diocese, and in this way strengthened internal relations in Croatia and resolved the dispute around the liturgical language between the Latinists and Croatian Glagolites. Through this Tomislav obtained the support of the pope, who was at that time an extremely important international power. After Tomislav several kings ruled Croatia, of which the following are the most notable: Drzislav, who received his crown from Constantinople as the king of Dalmatia and Croatia (969-997); Petar Kresimir IV, during whose reign Croatia achieved its greatest territorial extent (1058-1074); and Dmitar Zvonimir, who ruled at the time of Croatia's greatest economic progress (1074-1089). All of these kings bore the recognized title of king of Dalmatia and Croatia, administered the wealthy Dalmatian towns, ruled the sea routes in the Adriatic Sea and resisted both Venice and Constantinople.
During the reign of Dmitar Zvonimir a charter was engraved in stone, known as the Baska Tablet, which contains the king's name and title. This tablet has been preserved and it is the oldest artifact written in the Croatian language and the Glagolitic script. It is considered that this was the beginning not only of Croatian literacy but also of literature. The death of Dmitar Zvonimir also marked the end of the Croatian Trpimirovic dynasty, named after Prince Trpimir. Thus a struggle for the Croatian throne commenced. The Hungarian nobility gathered around Zvonimir's widow, Jelena, the sister of Hungarian King Ladislas, while the Croats gathered around Petar, a king chosen by the people. During these struggles the Zagreb diocese was established (1094), the Hungarian army invaded Croatia, and Petar was killed in this battle as the last Croatian king. However, the Hungarians could not take Croatia by force, so they signed a treaty in 1102, according to which the Croatian kingdom was attached to Hungary. In this arrangement the king was a common ruler to both Croatia and Hungary according to the principle of personal union. From that time a Croato-Hungarian state was created, in which Dalmatia, Croatia and Slavonia maintained their internal administration and elements of statehood. They had their bans (governors), viceroys, separate territory and even minted their own currency - the banovac.
HRVATSKI

Za vladanja Tomislava (910.-928.) Hrvatska je, uz Bugarsku, postala najjača država između Njemačkog Carstva i Bizanta. Tomislav je ustrojio jaku vojsku i mornaricu, pobijedio najprije Mađare i protjerao ih preko Drave. Otada je ta rijeka stoljetna granica tih dvaju naroda. Svojoj državi sjedinio je Posavsku Hrvatsku između Drave, Save i Kupe koja će se kasnije nazvati Slavonijom, tj. zemljom Slavena, Slovina. Bilo je to ujedinjenje dviju hrvatskih kneževina. Kao saveznik Bizanta pobijedio je Tomislav i bugarsku vojsku pa je dobio na upravu primorske gradove (Zadar, Split, Trogir, tzv. Bizantsku Dalmaciju) i tako zaokružio svoju državu od Jadranskog mora do Drave i od Raše u Istri do Drine.
Na vrhuncu moći okrunio se Tomislav za kralja (925.), a zatim na dva narodna crkvena sabora u Splitu uredio odnose između splitske, latinske i ninske hrvatske biskupije i tako ojačao unutarnje i crkvene prilike.

Iza Tomislava vladalo je Hrvatskom više kraljeva iz narodne dinastije od kojih treba istaknuti:
Držislava, koji je prvi dobio krunu iz Bizanta kao kralj Dalmacije i Hrvatske (969.-997.);
Petra Krešimira IV, kada je Hrvatska opet bila teritorijalno na vrhuncu (1058.-1074.) i
Dmitra Zvonimira, kada je najviše gospodarski i politički napredovala (1074.-1089.).
Svi su oni nosili priznatu titulu kraljeva Dalmacije i Hrvatske, upravljali bogatim dalmatinskim gradovima, vladali plovnim putovima na moru, odupirali se i Veneciji i Bizantu. Iza vladanja Dimitra Zvonimira isklesana je povelja u kamenu, tzv. Baščanska ploca s kraljevim imenom i kraljevskom titulom koja je sačuvana. Bio je to prvi spomenik pisan hrvatskim jezikom i glagoljicom, pa se otada računa ne samo početak pismenosti, nego i hrvatske književnosti.
Zvonimira je za kralja okrunio izaslanik velikoga pape Grgura VII. i predao mu mač, žezlo i zastavu kao simbole vlasti. Bio je to prvi i posljednji hrvatski kralj koji se tako krunio po europskim običajima toga doba. Položio je i prisegu vjernosti papi u kojoj stoji da je on vladar Hrvatske i Dalmacije. Prema jednoj srednjovjekovnoj kronici, Zvonimir je ubijen na saboru naroda koji nije htio ići u križarski rat u Svetu zemlju. Uz tu nedokazanu smrt postoji i legenda prema kojoj je umirući kralj prokleo Hrvate da nemaju više vladara narodne krvi. Budući Hrvati zaista nisu imali 9 stoljeća svoga vladara i svoje nezavisne države, u narodnoj tradiciji se održala pretpostavka o postojanju Zvonimirova prokletstva.
Poslije Zvonimira, dolazi kralj Stjepan II. koji je vladao samo dvije godine, i to kao razborit i odlučan vladar koji je uspio riješiti neke goruće probleme ondašnjeg hrvatskog političkog života. Odmah nakon njegove smrti početkom god. 1091. nastali su veliki neredi u Hrvatskoj, pa je tako smrt posljednjeg Trpimirovića imala kobne posljedice za hrvatski narod i hrvatsku državu. Naime, Jelena, žena kralja Zvonimira i sestra ugarskog kralja Ladislava, uspjela je sa svojim "igračima" ostvariti svoju želju da hrvatskim vladarom postane njen brat.
Posljednji kralj hrvatske krvi Petar, poginuo je u boju god. 1097. na sjevernom podnožju Gvozda, danas Petrova gora.

Malo o najvećem i najslavnijem velikanu hrvatske povijesti, žestokog ratnika i prvog hrvatskog kralja Tomislava.

Naime, Bizant je u to doba zbog opasnih bugarskih prijetnji sklopio savez s Tomislavom i za uzvrat mu je predao dalmatinske gradove. Hrvatska je tada imala 119 823 kvadratnih kilometara.
Širenjem Kneževine Hrvatske, jačala je i njezina vojna snaga. Tako je bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet napisao u svojoj knjizi "O upravljanju carstvom" ("De administrando imperio"), da je za Tomislava "Hrvatska mogla dići 60 000 konjanika i 100 000 pješaka; da je imala 80 velikih brodova (sagena), na svakome do 40 mornara-ratnika, i 100 manjih brodova (kondura), na svakome 10-20 mornara-ratnika". Na brodovima je osim mornara-ratnika bilo i veslača.U knjizi je car Konstantin također zapisao: "ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne.
Godine 924. Bugari su napali Srbiju i porazili župana Zahariju, koji je potom s mnogo Srba pobjegao u Hrvatsku, gdje su zahvaljujući Hrvatima i Tomislavu spasili žive glave. Nažalost, Tomislav je i prije više puta spašavao Srbe od Bugara, što se je u kasnijim stoljećima pa sve do današnjih dana pokazalo kobnom greškom po hrvatski narod.
Naglo jačanje Hrvatske nije odgovaralo bugarskom caru Simeonu, pa je on god. 926. poslao jaku vojsku, koju je kralj Tomislav "lijepo" dočekao i tako razbio da se malo koji bugarski vojnik vratio natrag u Bugarsku. Poraz bugarske vojske, u to doba jedne od najjačih u Europi, najbolji je dokaz hrvatskih vojnih snaga za vrijeme kralja Tomislava.