Brak iz interesa

Day 2,214, 11:47 • Published in Croatia Croatia • by Ashkoort

Brak. Taj zanimljiv i vrlo složen pojam koji se u zadnjih nekoliko tjedana (pre)često spominje u hrvatskog medijskom prostoru. Da se ne bi netko slučajno zabunio i pomislio da mislim pričati o braku ili temama koje taj pojam poteže i zbog toga odustao od čitanja ove nakupine riječi i slova koja slijedi, odmah da upozorim kako neće biti riječi o tome.

Namjera mi je pisati o nečemu vrlo popularnom u medijskom prostoru eRepublika zadnjih dana, o TWO savezu ili bolje rečeno odnosu (S)Poland-Srbija, a nekako mi se čini kako bi se ta zanimljiva, dinamična i vrlo složena pojava mogla vrlo precizno opisati upravo kao “brak iz interesa”.

Zbog posljednjih trzavica na relaciji Beograd-Varšava, uzrokovanih NAPom SPoland-SAD, mnogima su se ponovno probudile nade kako je TWO pri kraju i kako će uskoro i oni dobit priliku igrati se dok ponovno ciklus ne dođe blizu kraja i netko drugi preuzme dominaciju.
Takav ishod je moguć i realan, ali mišljenja sam kako stvari nisu tako jednostavne kako se čine i da nismo ni blizu raspleta ove “sapunice” pa imam potrebu iznijeti moje viđenje TWO saveza, njegove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.


TWO

Kada bismo rekli da se TWO savez temelji na dvije države (Srbiji i Poljskoj), ne bi puno pogriješili, ali ipak je stvarna situacija nešto kompliciranija. Smatram kako je za razmijevanje TWO saveza potrebno izdvojiti tri ključna detalja koji nam daju preciznu sliku.


1. Odnos Poljska-Srbija

Kada se rodila suradnja između ove dvije države dogodio se presedan u povijesti eRepublika. Naime, time su se po prvi puta na istoj strani našle dvije supersile s jasnim ciljem, dominacijom.
Mislim da je vrlo očito kako to savezništvo nije prirodno i kako jedni druge ne percipiraju kao prijatelje (kad ste vidjeli da se Srbi kao narod prema Poljacima odnose kao prema Mađarima? Ili Poljaci prema Srbima kao prema Španjolcima?), ali je vrlo efikasno. Poljska ne treba srpski dmg, niti Srbija treba poljski dmg, njima je za dominaciju i relativno lagodan eživot dovoljna činjenica da im dmg jednih ne ide protiv (direktno) dmga onih drugih.

Srbiji i Poljskoj je bitno da se ne bore jedni protiv drugih i iako ih teško možemo okarakterizirat kao prave saveznike samom činjenicom da su na istoj strani vrlo efikasno si pomažu.
Upravo zbog toga za opstanak tog savezništva nije potreban neki bajni odnos između dvije države i ovakvo savezništvo može “progutati” svašta, te prebroditi različite provokacije i svađe kao da se ništa nije ni dogodilo, a to smo već vidjeli više puta.

Vjerujem kako Srbija i Poljska, čak i ako jednom više ne budu u istom savezu, neće ići jedna protiv druge, jer kad su spoznali dobrobit koju ovakav odnos donosi teško će od nje odustati.


2. Mađarska

Po mom mišljenju ključni element TWO saveza.
Tko je igrao u vrijeme prelaska SPolanda iz ovog “našeg kampa” u ovaj suprotni sjetit će se kako je upravo Mađarska tu imala ključnu ulogu. Mađarska diplomacija odradila je glavni posao pridobivši Poljsku i Španjolsku na svoju stranu i potpisivanjem MPPova započela proces odvajanja SPolanda od EDENa, a potom i spajanja Poljske i Srbije gdje još uvijek ostaje ono “ljepilo” koje ih drži na okupu.

Mađarska je država koju osobno nikad nisam volio (u igri), vjerojatno zato što su uvijek bili na onoj suprotnoj strani i oduvijek se gledamo kroz nišan. Ali izrazito ih poštujem kao protivnika, kao organiziranu zajednicu igrača i kao eDržavu koja se uvijek zna izborit za svoje interese.

Mađarska je jedinstvena država u eRepubliku. Najveća diplomatska sila (pogotovo u vremenima V1), jedinstvena sposobnost propagande i manipulacije, te posebna sposobnost prilagođavanja radi ostvarivanja interesa (nalaze se na istoj strani kao i njihov glavni suparnik Rumunjska, a uz to bez problema pređu i preko činjenice da se dobar dio Rumunja znao boriti za Ukrajinu u RWovima, a sve s ciljem koji im donosi puno i definitivno im je u ovome trenutku u interesu). Od trenutka kada su se izdigli na status supersile (nekad davno kad su još dinosauri hodali eRepublikom) ,unatoč znatnom slabljenju glede dmga, ostali su jedna od vodećih država eRepulika uz izrazitu stabilnost.

Bez obzira što su po pitanju dmga znatno slabiji od Srbije i Poljske odgovorno tvrdim kako su u TWO savezu jedina država koja im je jednaka. Vrlo jednostavno, Mađarska je poveznica između Poljske i Srbije, ključni element stabilnosti saveza i indirektno centar svih odluka.


3. Španjolska i Slovenija
Dvije države koje objektivno ne spadaju u rang moći (ni vojne ni diplomatske) Srbije, Poljske i Mađarske, a opet su vrlo uspješne i imaju određeni utjecaj na savez.
Španjolska kao bliski saveznik Poljske i Slovenija kao bliski saveznik Srbije vrlo dobro odrađuju situacije u kojima je potrebno poduprijeti stavove svoje “jače braće” i prikloniti se njihovim interesima, ali zauzvrat dobivaju puno više u vidu bonusa i pozicija koje bi same realno teško ostvarile.

Iako ne vode glavnu riječ, te sigurno neće direktno donositi velike odluke i vući poteze koji mijenjaju temelje, Španjolska i Slovenija imaju svoje uloge i bitan su dio TWO saveza, te ih se kao takve ne smije zanemariti kada pričamo o TWO savezu.


Poljska-Mađarska-Srbija



Mislim da možemo zaključiti kako ove tri države čine kralježnicu TWO saveza i kako je prošlost, sadašnjost i budućnost saveza direktno kreirana njihovim potezima. Ako ikada dođe do raspada TWO saveza, siguran sam kako će to biti odluka nekoga od ove “velike trojke” .

Osobno smatram kako je taj događaj još prilično daleko, jer iako su problemi unutar saveza očiti i jaz između naroda dvije glavne sile u porastu, političarima obje države je ovakav savez u interesu i trebat će puno više vremena i motiva da narodi promijene ta razmišljanja i taj put.


Hrvatska i TWO

Naša država i TWO kao savez baš i nisu neki neprijatelji. Ako bolje pogledamo, Hrvatska je u sukobu jedino sa Srbijom i povremeno sa Slovenijom, dok Poljaci, Španjolci, Grci, pa čak i Mađari već neko vrijeme nisu previše zainteresirani za nas i naše poteze (osim pomoći Srbiji u MPP borbama što je sasvim normalno, nećete vidjeti ništa više).

Vidljivo je kako jedan velik dio ljudi, kako u eSvijetu tako i kod nas, očekuje ili se nada raspadu TWO saveza, jer u tome vide neku bolju budućnost za sebe i svoju državu. Mišljenja sam kako Hrvatska ne bi trebala gledati isključivo u tom smjeru, jer ne vjerujem da nas taj događaj očekuje u skoroj budućnosti, a drugih opcija za zabavu i kreiranje bolje budućnosti ima i dostupni su.


NAP Hrvatske i Srbije



Još od vremena EDENa smatrao sam kako se treba držati onih načela da se ne ide isključivo za svojim interesima nego i za interesima saveznika tj. onih koje smatramo prijateljima čak i ako to znači lošiju poziciju za nas same. Zato nikada nisam bio za opciju NAPa Hrvatske i Srbije, jer bi isti značio ostavljanje BiH i Albanije na milost i nemilost Srbiji.

No, otkada je uvedena opcija ASa, promijenio sam mišljenje. Vrlo jednostavno, tom opcijom dana nam je mogućnost da osim što sami možemo poletjeti u neki drugi dio svijeta (i time indirektno potpisati neku vrstu NAPa sa Srbijom) možemo najbližim saveznicima koji s nama dijele “eBalkanske muke” osigurati bonuse, sigurnost i kontinuirani kongres.

Mislim da sukob na relaciji Srbija-Hrvatska već dulje vrijeme nema smisla, jer nas bespotrebno ograničava, a zbog činjenice da je Srbija jača (a uz to ima i jači savez, te bolje MPPove) ne možemo napraviti ništa konkretno i to je mnogima izvor dosade u igri.
Osobno nemam ništa protiv tog sukoba i uvijek mogu naći neku zabavu u takvom načinu igre, ali mislim da određena promjena ne bi bila loša.
Ovdje ne mislim na savezništvo sa Srbijom, niti prestanak “suparništva” u drugim bitkama ili drugim dijelovima eSvijeta, nego na NAP koji bi značio prek dosadnog i nepotrebnog (jer Srbiji realno naše regije ne trebaju) rata na Balkanu, a koji nas definitivno ograničava.

Smatram kako bi taj NAP mogao pokrenuti promjene koje bi se mogle mjeriti s posljedicama koje bi uslijedile raspadom TWO saveza, a to je svakako vrijedno razmišljanja.


Radens