Bilo je casno zivjeti sa matom [ PART 1]

Day 2,120, 04:17 Published in Croatia Bosnia and Herzegovina by Ankica Lula



Poštovani rvati i rvatice,

Prošlo je mnogo od smrti naseg posljednjeg rvackog kralja plave krvi Mate Lule...ali za mene kao da je bilo jucer, tuga i bol u srcu ne prestaje.

Znam da mnogi od vas se ne mogu pomiriti s cinjenicom da je nasu lijepu silovanu napustio najveci sin rvackog naroda i najveci borac i eroj rvackog naroda u ratu za samostalnom i na temeljima pravde izgradjenom rvackom republikom.

Dugo sam sutila o zivotu mog pokojnog muza mate...ali mislim da je doslo vrijeme da danasnjim generacijama rvackog naroda ovoj prekrasnoj djecici ispricam price o eroju koji je svoj zivot dao da bi oni danas punim plucima disali svijezi rvacki zrak.

Draga djeco Mate Lula je dio svih nas...dio nase proslosti, sadasnjosti i buducnosti! Mate je put Mate je svijetlo na kraju tunela...Mate je bio samo moj i samo vas.

Mate je rođen u Drnišu u siromasnoj obitelji 30tak kilometara od prvih znakova civilizacije. Mate je osnovnu skolu pohadjao u Drnisu, za srednju skolu nije imao vremena jer u to vrijeme agresorska vojna masinerija iz beograda bila na putu da unisti rvacka sela. Mate je trbuhom za kruhom otisao u Split di je upoznao neke ljude i fufare s kojima se poceo danonocno da druzi i konzumirati opojne droge! Mate je bio u moru propasti i lagano je tonuo na dno! U venam mu iluzije gutale snove! Ja sam u to vrijeme bila u frami i prezirala sam ih na drugoj strani ulice. Onako plisnjavi i propali bez trunke potencijala i zelje za zivotom...mozda su i imali zelju ali za nekim drugim zivotom al eto...Mate je poceo da dila dop po pujankama i jedan dan se povezao sa nekim bosancima i poceo je nosat najkice i cesljat se u stranu...primjetila sam promjenu na njemu dok sam ispred zupnog ureda molila krunicu...to je bio mate, isti onaj mate sta je klosarija po gradu ik babama otima torbe po pazaru samo sad je imao neke najkice , dux i zlatni lanac oko vrata...pricalo se da je ubo semu sa bosancima al ko ce znat sta je tu tocno bilo... jedan dan mate se nije pojavio na kantunu...nekako je fin dan bio da bi on prilaza u haustoru...al sta mene briga sto je takvih manje na ulici bolje je...sutra sam izisla prostr ves na strik ispred zupnog ureda i bacim pogled i opet mate nema...cudno...nije se valjda dokopa toliko para da vise ne dila...ma to je mate nemoze on bez tog...

Prodje od tog 15tak dana mate nema...pocela je kruzit prica da je otisa preko grane u bosnu po burek i da se nikad nije vratio. na matino mjesto su sad neki novi likovi isti klosari ka i mate al mate je mate nemos njega zaminit. Ekipa je pocela prodavat pricu da su matu roknuli na Iliđi kod nekog kosovara al jel istina ili samo prica to nitko ne moze znat.

I tako iz dana u dan ja sam radila oko zupnog ureda provodila dane sa siromasnom djecom i molila se bogu ali mate nije bilo...

Kad jedan dan dok sam gulila krumpir na stokrli ispred vrata zupnog ureda ispred mene stade neki momak onako procelav, u bijelom odijelu pruza ruku prema meni i kaze : "Hvaljen isus sestro, jel me se sjecas?"


Nastavit ce se...