Što je s ljevicom u eHrvata?

Day 811, 06:28 • Published in Croatia Croatia • by Povechalo
Uvodni broj lista PROLETER pišem ponukan oskudnom i konfuznom ljevičarskom ponudom na eHrvatskoj političkoj sceni. Danas u eHrvatskoj postoje sljedeće stranke lijeve orijentacije poredane po snazi (broju članova): Hrvatska stranka radnika (far-left, libertarian), Socijal-demokratska partija (center-left, libertarian), Revolucionarni Pokret Radnika (far-left, libertarian), te Kachaa moje sunce jedino (far-left, anarchist).

Prije svega, navedene stranke u sebi sadržavaju jedno duboku proturječje – „libertarian“ ili „anarchist“ određenje. Naime, temeljna karakteristika ljevičarske politike (bez obzira na brojne ideološke struje) je ideja o ukidanju onih struktura koje po ekonomskoj osnovi vrše dominaciju nad ostatkom stanovništva. Instrument za borbu protiv toga je država odnosno vlast do koje se dolazi političkim putem. Najjače „oružje“ za političke borbe su političke stranke preko kojih se vrši regrutacija i organizacija članstva, promocija stranačke ideologije, vanjska vidljivost i dr. Naravno za određenu ideologiju može se boriti i na nestranački način putem okupljanja, organiziranja različitih oblika foruma, akcija, pokreta i sl. Međutim, temeljni problem s našim eLijevim strankama je u nerazumijevanju vlastite biti. Odabirom stranačkog političkog djelovanja one su pretpostavile postojanje države, ali očito ne i njenu ulogu u ostvarivanju ciljeva političke ljevice. I dok je za liberalne stranke razumljiva njihova „libertarian“ karakteristika, to nije slučaj i sa strankama ljevice. Zašto? Za borbu protiv ekonomske dominacije jedino stvarno „oružje“ su instrumenti države i moć koja iz nje proizlazi. Iako postoje lijevo-libertarijanističke i lijevo-anarhističke političke opcije, one de facto djeluju u vidu pokreta, a ne stranaka budući da propagiraju minimalno uplitanje i ulogu države. Dakle, stvarne ljevičarske promjene može provesti jedino državna politika jer jedino politička tijela države mogu donijeti odluke koje bi odgovarale svrsi postojanja ljevičarskih stranaka. A sve to isključuje libertarijanistički i anarhistički pristup.

Iako možda uzroke za ovakvu ideološku zbrku valja tražiti i u samoj nedostatnoj i predefiniranoj ponudi koju daje dizajn eRepublika, čini mi se izglednije da je stvarni uzrok političko nerazumijevanje ali i prirodna sklonost za populariziranjem vlastitog djelovanja. Očito je, tako, „in“ i „cool“ odrediti se kao „libertarian“ jer se „authoritarian“, a kamoli „totalitarian“ predznak doživljavaju kao opasni faktori za popularnost stranke među eGrađanima. No, stvarno nije tako. Važno je da stranka ima svoj zaokruženi i suvisao politički program, ali i sposobnost da na pravi način artikulira svoje političko opredijeljenje. Primjerice, „authoritarian“ lijeva stranka zapravo znači priznavanje uloge države u ostvarivanju socijalne pravde i to ne znači ama baš ništa loše. Naprotiv, znači ispravnu svijest o svom smislu i biti postojanja i tek to je ono što može privući lijevo orijentirane birače. Doduše, imam osjećaj da zapravo sve stranke žele naglasiti svoj demokratski karakter i to najčešće čine odabirom „libertarian“ orijentacije. Radi se dakako o posve pogrešnom potezom budući da je demokracija kao sustav i princip implementirana u eStranački sustav preko samog dizajna igre koji nalaže demokratski postupak izbora u samim strankama.

Drugi problem, koji opažam kod naših eLijevih stranaka, tiče se njihovog političkog djelovanja. Nažalost nijedna eLijeva stranka ne ostvaruje javnu vidljivost svoga rada. U eRepubliku, za razliku od RL-a, ne postoji razlog za traženje alibija u medijskoj blokadi budući da svatko može pisati i objavljivati svoje članke. Međutim, prave publicističke aktivnosti eLijevih stranaka nema. Razlog tomu zasigurno leži u „mršavoj“ političkoj djelatnosti. Naime, naši eLjevičari ili ne razumiju politiku ili se boje zastupati političke vrijednosti zbog kojih su se navodno okupili. Ni jedno ni drugo naravno nije atraktivno za eGrađane. Zbog toga politička aktivnost naši eLijevih stranaka svodi se ili na zatvoreno postojanje i tapkanje u mraku (Hrvatska stranka radnika, SDP) ili na svođenje politike na upravljanje poduzećem bez stvarnog političkog sadržaja (RPR) ili naposljetku na nekakvo nepoznato i nedokučivo životarenje kao što je slučaj s „čudnovatim kljunašem“, tj. strankom Kachaa moje sunce jedino. Da se razumijemo, to su sve 'dobra deca' koja su prihvatila ljevičarstvo i kao takvi ipak daju određen doprinos u eHrvatskoj politici. Međutim, golem politički prostor ljevice zjapi prazan u eHrvatskoj i očito tek čeka na istinsku lijevu političku snagu. U svakom slučaju, pravi ljevičari još uvijek nemaju svoje utočište na političkom spektru eHrvatske i iščekuju svog Godota, tj.političku stranku koja će 'bez fige u džepu' zastupati one društvene vrijednosti koje i sami dijele...