Najava podele za ebebaće i nešto još
momars
Malo sam se proredio medijski u poslednje vreme. Razloga je nekoliko, najpre se radio o SŽ obavezama i dešavanjima, a potom i lečenje finansijskog udara koji sam pretrpeo u poslednjoj podeli. Desilo se nešto interesantno u toj poslednjoj podeli. Na osnovu prve dve lako sam izračunao da mi je potrebno oko 60tak kompleta, a pošto sam imao zaliha i novca, nonšalantno sam obznanio da mi pomoć drugara u donacijama ne treba. A onda iznanađenje. Prijavilo se za podelu preko 130 ljudi. Hehehehehe. Istresem sve što imam i ispoštijem ebebaće. Živa sreća što je bilo kašnjenje sa trening ugovorom inače bih ovaj mesec to preskočio. Bilo kako bilo sve se lepo završilo. Oprema je podeljena, kupio sam i trening ugovor, a onda stiže od ex predsednika Crnog 10K hleba za novu podelu. Svi su se uslovi stekli da uz pomoć ostalih organizujem novu podelu za vikend. Malo ću promeniti način podele i tak po isteku, kada budem video koliko ljudi se prijavi odlučiću koja će količina opreme biti podeljena. Dakle, ebebaći, spremite se da ručkite i prangijate od petka uveče pa sve do nedelje, a vi drugari ko može, neka pošalje opremu za taj događaj. Unapred hvala.
A sada nešto sasvim drugo. Kada je napadao onaj sneg pre neki dan baš sam se oduševio. Naravno da me ona bljuzgavica i snežina nisu naterali na to prijatno osećanje iz prostog razloga što nisam neki ljubitelj ostog. Naime radi se o jednoj slici koju sam video na FB. E to me oduševilo. Slika je koliko jednostavno toliko i moćna, komentar je bio onoooo, baš jak. Bila je to slika one velike lopate za sneg a komentar je glasio: “ E, hajde sada svi vi koji ste željno čekali sneg, lopate u ruke i na čišćenje”. Ko je to osmislio alal mu ćufte. Moj je čovek 100% . Mada realno, ni ovo vreme sa šatro suncem koje brije i tera te da cvokoćeš dok čistiš kola od leda svako jutro u 6 i 30. Osim vikenda. To su mi dani za grejanje penzionerskih kostiju uz kamin.
Sve me ovo podseti na jedan stari vic o onom Rusu u Sibiru, a on ide otprilike ovako: “ Razgovarali Amerikanac, Francuz i Rus, a tema je bila kada se ko najlepše u životu osećao. Pa tako Džon reče kako mu je najlepše bilo kada je boravio u Las Vegasu. Ono, neoni, kocka, provod, ludilo. Pjer naravno reče da je za njega najlepše bilo kada je posetio Pariz i popeo se na Ajfelov toranj. Pogled je bio prekrasan, Pariz na dlanu, okupan svetlošću i uvek mu prija kada se toga seti. Rus reče da mu je najlepše bilo kada je bio vojnik u Sibiru. Jedne zimske noći u spavaonu uđe razvodnik straže i reče: “ Ustaj Sergej, tvoj je red za stražarsku smenu”. Džon i Pjer ga pogledaše zabezeknuto u fazonu šta je tu lepo što te neko tera na minus 60 na stražu, a Rus im reče: “ E, ja se ne zovem Sergej”.
Toliko od mene ovaj put. Pozivam drugare da se pridruže stranci penzionera da cvokoćemo zajedno.
klikom na slicku možete postati član PUPeRS
Дружењем до победе
Comments
oJ
Dok je penzionera nema zime za nas omladince.
oJ
oJ
ahoj o/
Tajfunu odakle ti kamin?
Lopov
sta radis u ove sitne sate na netu???
V27
[removed]
Hm, analogno tome treba da stavim na fb sliku palmine grane kad upekne +40 i da kažem: E, hajde sada svi vi koji ste željno čekali ljeto i sunce, palme u ruke i pravite hlad... 😛
Помогао колико сам могао : )
о7
o>
Dok je penzionera nema zime za nas omladince. x2