Posljednja priča

Day 2,091, 00:34 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by s1haya

Nestanak tevtonskih plemena uzrokovan je njihovim svakodnevnim međusobnim svađama.
Ovih nekoliko brojeva posvećujem njihovom liku i djelu kako bi ih spasila od zaborava a i da bi se iz njihovog života izvukla pokoja pouka za budućnost.
Prva priča govori o mitskoj Ševi:


Proljeće je, ljepota u zraku
Kad te tresnem dvaput, bićeš na oblaku.

Oin Ludi
100-63 BC

Prema tvrdnjama istoričara umjetnosti, najljepša ljubavna pjesma Oina Ludog nastala je tokom njegovog boravka u mitskom Kafeu Ševa. Od 1876. pa na ovamo, povremeno se nađe pokoji arheolog koji pokušava da nađe dokaze o stvarnoj lokaciji ovog mjesta. Tragove pokušavaju uočiti kroz simboliku njegovih pjesama, te se zbog stila njegovog pjesništva Ševa može smjestiti na mnogobrojnim mjestima.
Imajući za glavni cilj lokaciju Ševe, arholozi su slučajno otkrili neke usputne stvari kao što su ruševine Petre, Torinski pokrov, nekakve spise kraj Mrtvog mora, zidine Ninive i Vavilona...
Postoji i struja arheologa amatera koji su ubjeđeni da se Ševa nalazila tačno ispod piramida kod Visokog. Prema usmenim predajama čiji je dio nekako završio u sagama sa Islanda legenda otprilike ide ovako:

Nakon izgnanstva iz svog rodnog sela, Oin je lutao po zemlji, stanovao povremeno u šumi, hranio se svim dostupnim plodovima prirode. (Omiljena hrana su mu bile gljive crvenih klobuka, sa bijelim tačkama po njoj. Malo ko zna da naziv gljive ludare i sam pojam riječi lud, u stvari vuče korijen od Olinovog prezimena. Najveći stručnjaci mikolozi, kada je gljiva otkrivena i registrovana, povezali su je sa opjevanom gljivom Krijemar iz Oinovih poema, te joj dali novi nazin pod kojim je sada poznata širom svijeta.)

Jedne maglovite neizvjesne noći desila se strašna oluja i Oin je došao do obližnjeg sela da krov nad glavom potraži. Tu se dešava prekretnica koja će mu nepovratno preokrenuti ostatak života.
U selu nadomak planine Vranice ušao je u Kafe Ševu, i u prostoriji obasjanoj svijećama ugledao čudo! Da, baš na tom mjestu, u maloj krčmi u selu Fojnice, Oin Ludi ugledao je ( molimo vas da udaljite djecu, starce i osobe sa slabim srcem) žene bez brkova!
I sve se od tada pretvorilo u mit.


Riječ urednika:

Nešto više o samom mitu trebalo je biti u nekom od idućih brojeva. Međutim, prema novom zakonu o porezu, za svako novo izdanje trebam državi platiti 178 % od moje ukupne dobiti i dati im 10% nepokretne imovine i pola litre krvi.
Kako se ove novine oslanjaju samo na prihode od marketinga koji su veoma mali, juče su otpušteni svi radnici, a sa ovim izdanjem, nakon davanja državi onog što joj po novom zakonu pripada, odlazim u stečaj i moram dati otkaz samoj sebi.