Join the new world

Nestanak tevtonskih plemena uzrokovan je njihovim svakodnevnim međusobnim svađama.
Ovih nekoliko brojeva posvećujem njihovom liku i djelu kako bi ih spasila od zaborava a i da bi se iz njihovog života izvukla pokoja pouka za budućnost....


Da biste razumjeli uspjeh i ekspanziju igre gađanje ptičjim izmetom među teutoncima, trebate znati da je ona usko povezana sa teutonskim ritualom zavođena suprotnog pola.
Teutonski alfa mužjaci bili su ubijeđeni da je jedini način dopiranja do ženskog srca glasno ispuštanje izduvnih gasova. Što je ispuštanje gasova bilo jače, smatrali su oni, to je bio veći dokaz njihove muževnosti. Ali iz nekog njima neobjašnjivog razloga bilo je i sve manje žena.
Što je manje žena bilo, to je igra gađanja ptičjim izmetom bila popularnija.

Pravila igre ( kod domicilnog stanovništva poznate pod nazivom Hai Gmm ):
-poglavica svakog sela morao je da što glasnije vikne: Inge da hai illje! (op.p. Ja sam za mir i slogu)
Onaj poglavica koji je bio najglasniji prvi je počinjao gađati izmetom ostale poglavice, zatim pripadnike susjednih sela a potom i stanovnike vlastitog.
Običan puk gađao je stanovnike susjednog sela , susjedne ulice, vlastitog poglavicu.
Pobjedničko selo je bilo ono čiji je poglavica bio najviše puta pogođen izmetom.
Nagrada koju je pobjedničko selo dobijalo je 100 komada grlica, dok je poglavar pobjedničkog sela imao zadatak da organizuje naredno.

Igra se održavala 5 dana, dok su ostalih 20 dana (po teutonskom kalendaru) takmičari provodili u prikupljanju ptičjeg izmeta i vježbanju gađanja na živim metama.

Što je manje žena bilo to su se takmičenja održavala sve češće sve dok se nije stvorilo okruženje u kojem takmičenje u stvari nikad nije ni prestajalo.

Teutonci su bili jako predan, čestit i vrijedan narod te nisu dali da ih u njihovoj tradiciji uznemirava ništa, pa čak ni upadi Gota, Huna, Avara i ostalih naroda, ni otimanje zemlje od zavojevača sa istoka i iz sjevernih zemalja.
Što je trajala igra duže, teutonske zemlje je bilo sve manje i manje a paradoksalno ptičijeg izmeta sve više i više.
Na kraju je ostalo još samo 20 teutonaca koji su pokušavali da dobace izmet jedni na druge preko teritorija Sasa i Ostrogota. Pričalo se neko vrijeme i da je postojao još jedan, posljednji poglavica, koji je naselio jedan podrum u Karačiju, proglasio ga teritorijom teuta i gađao sam sebe kakicom.
Sa nestankom ove časne i ponosite grupe, izumrla je i ova igra.

Prema jednoj legendi 3 posljednje noseće teutonske žene ( u strahu od moguće eksplozije gasova, a kako bi spasile svoje potomstvo) su krišom otišle iz sela Ingarkold, nakon što su čule da muški živalj kuva kazan graha treskavca.
Legenda kaže i to da su otišle prema jugoistoku i da su sve tri rodile sinove koji su tamo negdje u brdima nastavili tradiciju svojih očeva.
Ali to je samo legenda.