Join the new world

Pozdrav svima,

mislim da nakon moga prošlog članka gdje sam zamolio za pomoć povodom potresa na području Petrinje, Siska, Gline je red da i napišem nešto o tome sada kada se sve malo smirilo, kada imam vremena i kada sam uz to i posao malo i odmorio.
Odmah da navijestim, slika nema, nije mi to bila neka situacija za slikanje da budem iskren, pomozi da pomogneš, ne da se naslikavaš ili da slikaš druge.

Prvo, razlog zašto sam krenuo u to.
Kad se potres dogodio bio sam na poslu, internet ne radi, telefon ne radi, idućih pol sata, sat pojma nisam imao što se događa, di, da li je itko stradao itd....
Kada sam čuo da je u pitanju Petrinja i Sisak malo je reć da me presjeklo, odrastao sam tamo, znam taj grad i te ljude, samo sam se nadao da mi nije nitko poznat stradao. A opet, ne mogu s posla. Otvorene su zone iznad Petrinje za rad dronova HGSS-a i civilne zaštite pomoću kojih su se pretraživale ruševine, dolazili su vojni helići za hitan transfer bolesnih iz bolnice za ZG, trebao je to netko i koordinirat, na kraju smo heliće spuštali na betonsko igralište jedne srednje škole jer u Sisku nema nikakav helidrom, a avioklub je predaleko od grada. Tokom tih nekoliko sati dok sam malo i došao sebi sam skužio da mi nema smisla otići tamo i biti extra par ruku, doći tamo, gledat ko tele i reći "ev ja došao, šta sad?" Palo mi je na pamet da to izvedem malo konkretnije, a isto tako, kao i dobar dio Hrvatske, vjere u državne organizacije, Crveni Križ itd.... nakon poplave u Gunji nemam nimalo.
S obzirom da radim u jakoj tvrtki, da ima ovdje puno ljudi voljnih pomoći itd palo mi je na pamet da probam to "okrupniti". Svatko može kupiti karton vode i kilu brašna da tako kažem, ali ne može svatko kupiti agregat, 100 m2 vodonepropusne cerade itd.... Za hranu/vodu se nisam previše brinuo jer sam računao da i inače kao narod pomažemo tonu kad je potreba i da će toga svakako biti pa ono, ajmo nabaviti konkretnije stvari kojih se možda neće svatko sjetiti. U tom trenutku sam računao da ću jedan kombi stvari i 10k kn potpisati iste sekunde.


Drugo, provedba

Nas nekoliko s posla imamo zajedničku grupu na whatsappu, isti dan navečer sam im poslao poruku kako planiram organizirati skupljanje pomoći (u tome trenu mi skupljanje novca nije ni palo na pamet) i zamolio da proslijede po drugim grupama da dođe do što više ljudi. U roku od 5 min su mi krenuli stizati prvi upiti da dam svoj broj računa da mi uplate novce. Paralelno sam se javio svome lokalnom DVD-u u Zagrebu gdje znam ljude i pitao jel bi se moglo što tamo organizirati za skupljanje te sam napisao ovdje članak. Javio sam se prijatelju u Sisku za kojega znam da je uvijek u dobrotvornim akcijama da me spoji s nekim konkretnim, da ne idem preko crvenog križa, caritasa itd.... Ispalo je da je taj prijatelj u međuvremenu postao predsjednik lokalnog nogometnog kluba (NK Metalac, imaju face stranicu ako koga zanima, objavljuju što i kako se radi tokom ovoga) i da su se odmah organizirali oko kluba za pomoć ljudima, iskoristili klupske prostorije (iliti 2 svlačionice, mali ured, tuševe i konferencijsku salu) te sve prenamijenili u prostor za skupljanje pomoći te su već 3 obitelji otišle tamo spavati čije su se kuće srušile. Rekoh super, idemo preko vas. Potres je bio u utorak, plan je bio dati ljudima vremena do vikenda da se skupi više stvari, ne da se vozi dole boca po boca vode. Isti dan navečer prvi ljudi su krenuli donositi pomoć na prostor DVD-a pa smo stavili da je skupljanje srijedu i shvatili da će biti već taj dan dosta stvari. Sad treba na brzinu riješiti prijevoz što sam računao riješiti do subote. Srećom, sjetim se da Ultragudra ima na poslu kombije, reko frende jel možeš uletit, apsolutno.
Krenule donacije, shvatimo da jedan kombi neće biti ni približno dovoljno i srećom nam se sam javio još jedan čovjek koji ima vozila i ponudio pomoć. Taj dan smo skupili osim prepunog Gudrinog kombija i 2 caddyja, jedan manji kombi i jedan kamiončić, hrane, vode, higijene, odjeće.... jedva smo sve potrpali u čemu su još pomogli Feynovac i Roko Zagor.
U isto vrijeme meni mobitel zvoni ko blesav, a uplate sa raznih strana, najviše od kolega s posla, a onda i osobnih prijatelja, rođaka, s erepublika svakako (od meksika do rusije) stižu jedna za drugom. Računam da već sada ima skroz fin iznos i ajmo mi to iskoristit.
Šta treba ljudima?
Agregati, šatori, vreće za spavanje, cerade da pokriju kuće što su dimnjaci popadali.
Javljam se Intersportu prek maila i pitam jel može popust na količinu za vreće za spavanje i šatore što sve ide za donaciju. Molim boga da daju 10% jer onda umjesto 10 vreća kupujem 11, jedna osoba više će biti na toplom. Šefica nabave Intersporta me zove pola sata kasnije, ispričava se što ne može dati popust na ostale marke zbog nabavne cijene, ali mi popust na robnu marku nudi 40% (četrdeset posto) i pita me je li mi to dovoljno, hoće li mi pomoći (?!?!?!?). Oduševljen ko mala beba zahvaljujem im se, par sati kasnije odlazim u intersport u city centar di me već čekaju, uzimam im sve šatore i vreće za spavanje koje imaju i na kasi saznajem da su naknadno dali još i svaku 4. vreću gratis. Ispričavaju se što nemaju još toga i javljaju u Arenu da ću kroz par dana doći i do njih i da mi sve stave na stranu što se i dogodilo.

Intersport, skidam Vam kapu.

Tu odlaze prve tisuće kuna. Sljedeće idem u Bauhaus, javljam se bratiću koji tamo radi, reko jel može neki popust, dogovori on s direktoricom 10% na sve što uzmem, ispričavaju se što ne mogu više jer su sami već donirali puno toga. Odlazim u Bauhaus, kupujem sve agregate koje su imali, nekoliko stotina kvadrata vodonepropusne cerade i idućih 15-ak dana redovno idem kod njih još, po još agregata, po grijalice, po gumene čizme, po još cerade, po produžne kablove, po još grijalica, po još..... više ne znam čega. Svaki put dobijam 10%.

Bauhaus, skidam Vam kapu.

Odvezli smo sve na Metalac di smo bili drugi uopće koji su došli, jedino nas je prestigla za sat vremena torcida Šibenik 😃

Treće, situacija na terenu i provedba na terenu.

Kaos. Da ne lažem, prvih 10-ak dana totalni kaos. Prvu noć smo vozili po gradu i obilazili parkirališta di su ljudi spavali po autima i dijelimo im hranu, vodu, tople deke. Trgovine ne rade, benzinske ne rade, ništa ne radi, ljudi se boje užasno, nitko se ne usuđuje biti u kući/stanu bez obzira koliko su oštećeni, nitko ne zna gdje će nabaviti vodu, hranu... Kolegica s posla živi 50 metara dalje, ne zna da smo uspostavili punkt tamo. O crvenom križu se ništa ne zna, o civilnoj zaštiti se ništa ne zna.... Tu večer obilazimo Sisak jer saznajem od prijatelja iz Petrinje da je tamo kaos totalni i da je toliko volontera došlo da se uopće ne može ući u grad, ako ikako možemo da ne dolazimo. Od rodbine iz Vrginmosta saznajem da je kod njih ok i da svi pomažu u Glini i okolnim selima, isto kažu za sad ne dolazite. Nema problema.
Idućih dana (dok još kaos traje) ja i dečki i cure s Metalca obilazimo čitavu županiju uzduž i poprijeko, nudim im novac za gorivu, nitko ne želi uzeti, oko 3500 km sam napravio u tih mjesec dana, a bio sam daleko od onoga što je najviše vozio. Imam džip pa idem u mjesta gdje nema ni asfalta ni puta da ne ide netko u malom autu, ako zapne u blatu neće ga nitko živ izvući. Prijatelj toliko izraubao kombi da se 2 puta pokvario, nema tko popraviti jer se nijedan mehaničar ne usuđuje zavući pod njega dok trese. Na kraju ga šlepamo u Goricu na popravak. Prvih 2 tjedna udara još preko 300 potresa prosječne snage 3-3.5 po richteru. Kaos je, umorni smo, razjebani smo, ali čim saznamo da nekome nešto treba sjeda se u auto i ide tamo, bilo gdje, bilo kad, bilo kako. Ljudi su saznali za nas pa sami dolaze po pomoć, stižu nam donacije odasvuda. Cure pakiraju pakete ko roboti, muški razvoze po mjestima za koja nikad čuo nisam. Kad uđeš u šumu i siđeš s puta, e onda skreni lijevo kad vidiš vepra i još 4 km ravno. Onda izađi iz auta pa hodaj još kilometar.

Nakon prvih 10-ak dana crveni križ napokon počinje radit što treba, polagano dolaze nazad struja i tekuća voda pa napokon i mi hvatamo malo zraka, ali uspjeli smo. Uspjeli smo (svi volonteri po županiji) spriječiti da nitko u županiji nije ni gladan ni žedan ni smrznut. S vremenom se prebacujemo više na građevni materijal, a onda i na radne akcije. Paralelno smo otišli u dječji vrtić sa velikim kostimom Mede, maskote i odnijeli igračke i slatkiše. Medo postaje hit, zovu ga na rođendane po cijeloj županiji (samo ovaj vikend mislim 10-15), Sportske novosti pišu o tome. Ja prespavam 2 puta na posao iz čistoga umora, dolazim tamo, ispričavam se ko blesav, krivo mi kad su ljudi toliko pomogli, a ja onda ovako, a šefice me prekine u pola riječi i samo pita "jesi ti ok? jel trebaš malo odmorit da ne kreneš odma?" Ostajem paf i samo osjećam ogromnu zahvalnost prema svima.

Dojam s terena,

Sisak je relativno ok, nešto je bogatiji od ostalog pa su i zgrade bolje, izvana izgleda dobro, iznutra je već li la, npr zgrada sa 70-ak stanova izvana super, iznutra sva armatura izbijena iz nosivih zidova, morat će se rušiti. Dimnjaci porušeni, krovovi oštećeni, al generalno gledajuć relativno ok. Najveći problem je bio prvih 10-ak dana hrana/voda i onda privremeni smještaji što je dobrim dijelom riješeno.
Petrinja, uf, centar Petrinje (nisam otišao prvi dan u Petrinju, ali sam idućih 3 tjedna išao redovno nositi pomoć što tamo što u sela poslije Petrinje) izgledao kao da je bombardiran. Ostatak relativno ok jer ima dosta novijih kuća, ali isto kao u sisku, tona kuća koje su izvana ok, a iznutra razvaljeni temelji, nosivi zidovi, nije nešto gdje se smije boraviti. Centar će se praktički morati srušiti kompletan.
Sela li la. Da si ne lažemo, ljudima u tim selima je bila potrebna pomoć i daaaavno prije ovoga potresa, ovaj potres je samo osvijestio ostatak Hrvatske kakva sirotinja tamo živi. Neke kuće su ok, neke su gotove skroz. Pristupačnost je užasna, ali uspjelo se doći do svih, uspjelo se pomoći svima, negdje je trebalo ovo, negdje ono itd....

Što dalje?
Dalje nije nešto što volonteri mogu puno napraviti, radne akcije, raspodjela donacija itd... Al sad je onaj dio što Država MORA preuzeti, rušenje, obnova, financijska i građevinska pomoć. Vidjet ćemo što će biti s time.

Moj zaključak akcije:

Napisao sam na početku da bih bio presretan sa jednim kombijem i 10kn. Završilo je sa otprilike 4-5 kombija prepunih i oko 10k €. Kupovao sam ciljanu i s namjerom stvari kojih sam mislio da ih se neće svatko sjetiti (npr samo za vreće za spavanje sam potrošio oko 10k kn koje su doslovno planule) ili koje su tražene od mene od drugih ljudi s terena (npr 40 pari gumenih čizmi za Donju Bačugu). Još je nešto malo para ostalo, u posljednje vrijeme uplaćujem i ljudima na račun (prva uplata je išla 4-članoj mladoj obitelji, otac radi za malu plaću, mama nezaposlena, na kredit kupili kuću i ona oštećena, dvoje male djece, ali najtužnije, prije pola godine im najstariji sin od 10 godina preminuo, nisu se nigdje htjeli eksponirati, nećete ništa o njima naći, da Medo nije išao najmlađem na rođendan ne bi ni mi znali za njih), ostatak ću vidjeti kako što iskrsne tako ću pomoći (zadnje npr frižideri i peći za kamperice/mobilne kućice su bili potrebni). Nadam se da sam/smo uspjeli pomoći nekome i veliko, veliko, veliko Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli, što preko mene što na bilo koji drugi način. Ništa drugo ne mogu reći osim Hvala svima.


Edit:
https://tinyurl.com/3zdn3uvw (sportske novosti)
https://tinyurl.com/2h96lb5j (manekenka suzana horvat za gloria glam)
https://tinyurl.com/4k7kwru4 (24sata o Medi-Metalku)
https://tinyurl.com/y4hedto2 (intervju s metalkom)

Ima tog još, al iskreno ne da mi se tražit