Poezija

Day 4,212, 12:39 • Published in Croatia Croatia • by GeneriQ

Evo, ovako si znam ponekad posložiti riječi pa što bude. Nadam se da će vam se svidjeti 🙂




Krikom utišani koraci, već šestu godinu,

na prozoru,

slijevaju se u prašinu

obojenih stepenica.



Dok kistom brišem bore

na pločniku lutalica,

skupljao sam prazne potrebe,

i mračna stoljeća.



U odjeku vremena

i crtama tvoje mašte,

prolio sam šalicu snova

na perivoju starosti,

skrivajući hladne zidove

na tvojim usnama

i citate tuđih grobova.



Još uvijek mekani su prizori

dok čuvaš cijeli svijet

u udaljenom kutku sobe i

praznim slovima crtaš mi osmijeh

tiši od sna.



Sjenama ispisani pogledi

u razigranim prstima ulične svjetiljke

poput krhotina nasumičnog lika,

u glas mi pretvori krivnju

i oslika jednu večer.



Kao tiha slutnja,

što nepomično stoji na travi,

i godine baca na šutnju

pamtim tvoju nevinost

dok mi rukama tražiš lice.



U najluđe doba,

kad ljudi budu visoki,

jedan nalet vjetra

i udisaj dalekog sjećanja,

otkrit će miris cigarete

na zaboravljenog prolaznika.


I tamo, na hladnom prozoru,

još istog dana,

vidjet ćeš moje korake

kako slijevaju se

u prašinu obojenih stepenica.