Crna Gora i crnogorske bitke u novom vijeku

Day 2,032, 04:07 Published in Montenegro Montenegro by Orao007



-U peridu od 1496 do 1697 godine Crna Gora je u više navrata dizala ustanke i bune protiv Osmanlija. Dvije značajnije i poznatije bitke iz toga peroda bile su bitka na Lješkopolju i boj na Vrtijeljci.

BITKA NA LJEŠKOPOLJU (1603 godine)

-To je prva značajna pobjeda Crnogoraca nad Turcima, i prva pobjeda koja je izvojevana pod komandom jednog crnogorskog vladike. Vladika Rufim je napravio plan u toku noći opkolivši Turke sa tri strane. U tursku pozadinu poslao je nekoliko manjih odjeljenja sa po tri - četiri čovjeka – ukupno 50 ljudi. S obzirom da su Crnogorci poznavali svaku stopu terena, a pritom veoma vični nečujnom noćnom kretanju, Crnogorci su posjeli određene tačke da ih. Turci nijesu primijetili. Čim je počela zora, izvršili su snažan juriš jataganima sa svih strana uz gromoglasne ratne pokliče. Iznenađenje je bilo potpuno, a zabuna i strah kod Turaka strahoviti. Turci su bjezali na sve strane i svuda nalijetali na crnogorski jatagan. Turci su potpuno porazeni . Na bojistu Crnogorci su posjekli preko 3500 turskih glava. Turski komandant Ali-beg Mimibegović je ranjen, a njegov pomoćnik Šaban Ćehaja je poginuo. Crnogorski gubici su bili neznatni.


Crnogorci odbijaju turski napad na selo


BOJ NA VRTIJELJCI
-Kada je bilo najopasnije za Cetinje i za Katunska plemena, iznenada je umro vladika Rufim (smatralo se da su ga otrovali turski agenti). Nastalo je malo kolebanje; ali Katunski glavari nijesu malaksali. Nastavili su borbu uporno i žestoko. Prilaz Cetinju branili su stopu po stopu. Najkrvavija borba odigrala se na brdu Vrtijeljci kod Cetinja 26. septembra 1685. godine. Vrtijeljku je branio slavni harambasa Bajo Pivljanin (Nikolic). U toj strasnoj borbi poginuo je Bajo Pivljanin i svih 60 njegovih drugova. Svi su radije izabrali smrt nego odstupanje. Na Vrtijeljci je bilo i 400 mletackih vojnika; ali su oni svi izbjegli na mletacko zemljiste cim je pocela borba. U ovom boju učestvovalo je 3000 Crnogoraca i 23.000 Turaka nažalost Crna Gora je izgubila ovu bitku ali nanijela veliki gubitke Turcima. Prodor Sulejman-paše na Cetinje nije poljuljao borbeni moral i samopouzdanje Crnogoraca. Gotovo bi se moglo reći da je još više raspalio ratne strasti.

-Zboh neprekidnih pobuna, krševitog, planinskog i brdovitog reljefa Crna Gora je od Osmanskog carstva dobila poseban status odnsono određen stepen autonomnosti.




-Rat između Svete lige i Osmanskog carstva (1683-1699) Crna Gora iskorišćava i 1697 godine tačno nakon 199 godina pod Turskom okupacijom Crna Gora postaje ponovo slobodna.

-Godine 1710 ili 13 godina nakon oslobođenja u Crnu Goru stiže izaslanik Ruskog cara Petra I Romanova noseći poruku vezanu za zajednički rat sa Turcima.

-Iste godine vladika Danilo Petrovići posjećuje tadašnji Petrograd (Sankt Peterburg) .


Danilo Petrović i Petar Veliki

-Time se uspostavlja zvanična veza između dvije države. Crnogorci ohrabreni od strane Rusije bili su spremni da se odbrane od daleko moćnijeg neprijatelja.

-Nažalost te iste godine Rusija potpisuje mirovni sporazum sa Osmanski carstvo.

-Crna Gora sama, bez saveznika, ostavljena je dočekati daleko moćnijeg protivnika.


Balkan 1700 godina, Crna Gora

BITKA NA CAREVOM LAZU (ljeto 1711)

-U znak odmazde Turska je sredinom 1711. godine organizovala kaznenu ekspediciju. I istorijskoj nauci ostalo je dosta toga sporno šta se zapravo događalo. Neosporno je, međutim, da je te 1711. godine turski sultan izdao ferman kojim zapovijeda da se Crnogorci pokore ili istrijebe, da se sruši manastir na Cetinju i da se likvidira vladika Danilo Petrović. Nesporno je, takođe, da su turske snage od najmanje 20.000 vojnika, pod komandom Ahmet-paše, napale Crnu Goru početkom jula 1712. godine. Neki izvori kažu da su turske snage brojale i 60. 000 vojnika.
Prema onome što je poznato moglo bi se reći da su u ovom sukobu Crnogorci izveli protivudar s ciljem uništenja i razbijanja neprijatelja.
-Dok je turska vojska logorovala u Zeti, u nju su se infiltrirali crnogorski izviđači i obavještajci koji su vladici Danilu saopštili jačinu, raspored i pravac dejstva turskih snaga.
-Predio na kojem se odigrala bitka je tipičan kameniti predio crnogorskog karsa kojim dominiraju šikare i vrtače, stjenovita uzvišenja obrasla sitnom šumom, ili gola. Iznenađeni i zbunjeni Turci bježali su na sve strane. Mnogi nijesu potrefili da bježe nazad, nego su bježali u šume i nalijetali na litice bez prolaza, a Crnogorci su ih nemilosrdno satirali. Ova strašna bitka u mješavini trajala je oko pet časova, otprilike od četiri sata izjutra pa do devet sati priej podne.


Sukob crnogorske i turske vojske

-Turski leševi ležali su na bojištu kao lazina (posječena šuma). Zbog toga što su ovdje carevi vojnici ležali kao lazina, prostor na kome se odigrala bitka nazvan je Carev Laz.

-U bici na Carevom Lazu je poginulo oko 5000 Turaka, dok je crnogorskoj strani bilo 300 poginulih. Među poginulima je bio i komandant desne kolone Janko Đurašković. Vladika Danilo je bio teško ranjen u grudi.



-Da je prva velika turska ofanziva uperena isključivo protiv Crnogoraca 1712. godine i na turskoj strani doživljena kao poraz, svjedoči i činjenica da je već početkom oktobra 1714. bosanski vezir Numan-paša Ćuprilić, sa preko trideset hiljada vojnika, ponovo napao Crnu Goru iz dva pravca. Narodno predanje i neki izvori koji ga slijede pominju gotovo fantastičnu brojku od 120.000 turskih vojnika. No, i nespornih 30.000 bili su ogromna vojska.
Cilj glavnog turskog napada bila je Katunska nahija koja nije mogla mobilisati više od tri do četiri hiljade boraca… I pored žestokog otpora, turska vojska je zauzela Cetinje, Čevo i Njeguše. Okupirana je sva Katunska nahija do mletačke granice.


-Nakon toga u Crnoj Gori nije bilo većih promjena sve do 1767 godine.
U ovom peridu manje poznatu bitku kod Prediša vrijedi pomenuti. Bitka se odigrala 1756 godine.

-Detalji nisu poznati osim da je bitka završena crnogorskom pobjedom i da se odigrala blizu Cetinja i naravno da je vođena za odbranu Crne Gore protiv Turske.


-Godine 1762 ruski car Petar III Romanov svrgnut je i ubijen u dvorskoj zavjeri predvođenoj od strane njegove supruge.

-Po Evropi širile su se priče o tome da je Petar III ipak preživio i pobjegao iz Rusije.

-U jednom od crnogorskih manastira je postojala slika cara Petra III pa su Crnogorci znali kako je izgledao tadašnji ruski car.

LAŽNI CAR ŠĆEPAN MALI

-Godine 1766 pojavljuje se čovjek nepoznatog porijekla (po jednima iz sela Pelev Brijeg blizu Podgorice po drugima iz Dalmacije) predstavljajući se kao ruski car Petar III.


Petar III Fjodorovič

-Govorio je više stranih jezika između ostalog i ruski a fizički je podsjećao na Petra III. Najverovatnije on je bio Jovan Stefanov Balević iz sela Pelev Brijeg.

-Crnogorci „avetni” su ga odma doveli na Cetinje.

-U to vrijeme Crnom Gorom su vladali Sava Petrović i Vasilije Petrović,. Sava je bio duhovni vođa Crne Gore (mitropolit) dok je Vasilije bio svjetovni vladar.
-Nakon smrti Vasilija Petrovića, Crnogorci na tron postavljaju „Petra III”.

-Po pričama nekih istoričara Crnogorci su vjerovali da je on zaista bio ruski car po pričama drugih znali su da on to nije ali su namjerno to uradili da Turcima, ili bilo kakvoj većoj sili, nebi palo na pamet da dolaze u Crnu Goru.

-Dana 17 oktobra 1767 godine na svenarodnom zboru na Cetinju izabran je za gospodara naroda I biva proglašen za cara.


-Vijest o navodno živom car Petru III brzo je stigla do ruske carice koja je odma poslala svog savjetnika u ruskoj ambasadi u Beču kako bi se Šćepan mali, kako su ga kasnije nazvali, odmah uhapsio.

-Ruski oficir je došao po njega I nakon hapšenja narod je tražio da ga pušte što su Rusi I učinjeli.

-Ipak pored svega Lažni car Šćepan Mali bio je odličan vladar I doveo je u Crnu Goru u red. Najvažnije od svega uspio je suzbiti krvne osvete I uveo je stroge kazne za takav čin.

-Formirao je stalni sud sastavljen od 12 plemenskih starješina. Formirao je i prvi stalni oružani odred.
Radio je na izgradnji puteva. Ojačao je centralnu vlast u Crnoj Gori što je bilo protiv intesa većine većih sila Rusije, Austrije, Mletačke Republike kao I Turske.

Crnom Gorom vladao je 6 godina. Turci su, zanjući da on zaista nije ruski car, u više navrata pokušali da ga ubiju mada se vješto izvlačio. Nažalost 1773 godine biva ubiven od svog telohranitelja Grka potplaćenog od strane Turaka.



Nakon Šćepana Malog prvi poznatiji vladar Crne Gore bio je Petar I Petrović. Kao I svi Petrovići nastojao je održati dobre odnose sa Rusijom.

-Tokom posjete Rusiji 1785 godine Mahmud-paša Bušatlija napada Crnu Goru I prodire do Cetinja gdje spaljuje Cetinjski manastir.

-Mahmud-paša Bušatlija je navodno bio predak Staniše Crnojevića, poturčenog Crnogorca. Tvrdio je kako je direktan potomak Staniše - Skender-bega i kako mu je Crna Gora i prijestolnica Cetinje "đedovina".

Rusija I Austrija zatim traže da Crna Gora obajvi rat Turcima I da zajednički ratuju. Godine 1791 I 1792 Austrija I Rusija potpisuju mirovne sporazume sa Turcima, Crne Gore na tom papiru nije bilo.

Tako da je Crna Gora, sama, bila suočena sa starim neprijateljom Bušatlijom. Godine 1796 Bušatlija je 2 puta napao Crnu Goru.
U bici na Martinićima mnogo jača I brojnija turska vojska biva poražena.

BITKA NA KRUSIMA (jesen 1796 godine)


- Početkom septembra, Mahmut-paša, sa 30.000 Turaka, došao je na Doljane, blizu Podgorice. Prema toj Mahmut-pašinoj vojsci, vladika Petar I, prikupio je 6.000 boraca i rasporedio ih na položaj ispod brda Busovnika u selu Kruse. Uoči bitke na Malu Gospojinu 8. septembra, turska vojska je počela ulaziti u prva Ljesanska sela i zauzimati polazne položaje. 22. septembra u samu zoru, vladika Petar I očita molitvu i blagoslovi vojsku. Onda pojaha konja i s krstom u lijevoj, a mačem u desnoj ruci, povede Crnogorce na juriš. Uz gromoglasne ratne pokliče, Crnogorci žestoko napadoše Turke jataganima i mačevima. Nasta strašna sječa u mješavini. Crnogorci probiše turski front u centru; nađose se u turskoj pozadini. Okrenuše front i udariše Turke s leđa. U toku najžešće borbe, Bogdan Vukov iz sela Zalaza ubi Mahmut-pašu, odsječe mu glavu i donese je Vladici. Poslije Mahmut-pašine pogibije, kod Turaka je nastala panika i bježali su u paničnom strahu. U toj panici, Turci su se međusobno ubijali.




-Ovo strašno klanje trajalo je oko četiri sata. Prilikom bježanja mnogi su se Turci udavili u Morači. Borba je prekinuta kada je posljednji Turčin prešao na lijevu obalu rijeke Morače. Turski poraz bio je potpun. Koliki su bili tačni gubici Turaka nije poznato; jer su udavljeni Turci prejazili rijeku Moraču. Na bojištu je nađeno preko 8500 Turaka.


Odsječena glava Mahmut-paše biva ponesena u Cetinjski manastir koji je zapalio deceniju ranije.