San ljetne noći

Day 5,340, 03:03 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by s1haya
Bila je lijepa ljetna noć.
Kad se malo bolje razmisli, ovdje su sve noći lijepe,
a bogami i dani.
Kako i da ne budu kad je e-svijet šarena ravna ploča.
U školi učimo da je godina vrijeme koje je potrebno da
Zemlja obiđe oko Sunca. Ovdje nema godina, kako da ih i bude
kada svijet nije kugla i ovdje nema Sunca.
Na ravnoj ploči se ne broje godine.
Vrijeme se ovdje broji algoritamskim brojčanikom.

Dan 5,338

( u glavnim ulogama: tri masona, džoker, Pacovska smrt,
opšti metež, Arman, zlatna ribica i Zetner)

Noć nije bila mračna i bez mjeseca.
U središtu noći bilo je more, u moru su plivale ribice, a za ravnom pločom sjedila su tri masona i igrala šah.
Iz daljine se ču nerazgovijetan glas: „ Konce kolonda povede 8ti.“

Masoni podigoše glave, prestadoše da varaju i načuljiše uši.
“ Da li ste čuli ovo? “ upita najbrbljiviji.
“ Nešto se definitivno čulo.” Progovori i Pacovska smrt pomaljajući se iz mraka.

“ La pivjuqu klap9ewi!”

U noći kao što je ova, uglavnom se ne očekuje da bilo ko strada.
U noći kao što je ova uvijek se može desiti neočekivano.
Ovoga puta kockica sudbine pala je na ribicu, i to ne bilo kakvu,
već na onu zlatnu. Kao što običaj nalaže, stradavanje je imalo
smrtonosne posljedice po život ribice.
Međutim, stradavanje se nikad ne zaustavlja na jednoj žrtvi,
neumitno je moralo doći i do odumiranja moždanih ćelija.

Siva moždana masonska masa je vrištala u samrtnom grču pokušavajući da odgonetne smisao vizije koja im se ukazala, ali ne samo vizije već i riječi koje su lebdile nad njima...

“ Sas j3 psm sam!”

Lice Pacovske smrti se pomalo ukrutilo. Oči joj lucidno zaiskriše a onda pobjedonosno reče: “Zetner!”





Među masonima nasta opšta pometnja, džoker se poče gromoglasno smijati.
Sve je sada dobijalo smisao. Zamagljen i lelujev, ali ipak smisao. I to ne bilo kakav, već smisao okupan alkoholnim isparenjima.

Imajući već iskustva u ovakvim situacijama, Arman poče da pakuje svoje stvari i da se sprema za povlačenje kako ne bi još jednom trpio nekontrolisane izljeve ljubavi u stilu: “ Ljuvavi, di si bankunz janku.”

Bila je to mirna noć, sve bez munja, gromova i sa punim mjesecom.
Zetner se zbunjeno osvrtao po predvorju ravne ploče, pitajući se kako se zatekao tu kad je do maločas sa društvom ispijao gajbu piva.

E-svijet je ravna ploča.
Ovdje nema godina, kako da ih i bude kada svijet
nije kugla i ovdje nema Sunca.
Sunce i kugla pripadaju nekom drugom svijetu.
Ponekad, u mirnim noćima kao što je ova, kada se steknu
posebni uslovi, otvori se mali prolazi nevidljiv za oči
običnih e-smrtnika. Tada se izgubi granica među svjetovima.
U tom procesu uvijek neko strada. Ovog puta, srećom,
samo jedna ribica.