Preksutra će sutra biti jučer...

Day 2,307, 07:04 • Published in Croatia Croatia • by Argrob

Iako sam uvijek svima savjetovao da nije dobro skakati pred rudu, trenutna situacija i događaji u ovom našem eRepu ipak su mi izazvali popriličan osjećaj zadovoljstva. Uvijek su me više veselile pobjede, ma kako one bile male, nego porazi protivnika kako god bili veliki. Ali moram priznati da postoje neki porazi koji su mi posebno dragi i prelaze ponekad iz okvira uljudnog ponašanja. Pogotovo ako se dugo čeka na njih.

Od kada igram ovu igru, ponešto ograničeno realnim okvirima, a ponešto zbivanjima u samom eRepu, sasvim jasno sam mogao označiti protivnika, ili ako više volite suparnika. Za uspjeh eHrvatske ili prosperitet među ovim pixelima najznačajniji je uvijek bio odnos prema eSrbiji. Ne želim time umanjivati i pozitivnu povezanost sa nekim starim ili novim prijateljskim e-državama, ali ona negativna stvar, mrak i bijes koji pokreće, ipak se najbolje iskazivao u navedenom odnosu. Zato i jesam uvijek bio i biti ću gorljivi protivnik bilo kakvih diplomatskih odnosa sa eSrbijom. Ostale e-države koje su se više ili manje, duže ili kraće priklanjale protivniku No. 1, proporcionalno intenzitetu i trajanju obostranih odnosa zavrijedile su poziciju na toj negativnoj ljestvici.

Kada nasuprot sebe imamo jakog protivnika, kao što eSrbija i je, potrebno je raditi neobične i nepredvidive stvari kako bi se uspjeli nositi nekako sa njime. Pogotovo ako dobar dio vremena na našoj strani nije ni količina damage, ni organiziranost ili ako jednostavno igramo više nošeni emocijama nego kalkulirajući svaku potrošeni gold ili resurs. Izgleda mi da su eHrvati ponekad strašno nestrpljivi i nespremni da održe dugotrajnu pažnju na ispunjenju strateškog cilja. Iako je protivnika ideji odlaska iz originalnih regija uvijek bilo i biti će, i dalje smatram da je to jedino što se moglo u datim okolnostima napraviti, radilo se to o eMeksiku, eMaleziji ili eIndiji. Na relativno sigurnoj udaljenosti (ne zaboravimo satelite i eSrbiji prijateljske zemlje) može se lakše i bolje sagledati način dobrog pariranja jačem protivniku.
Definitvno uspjeh nikada ne dolazi sam po sebi, a još manje ako nema i pomoći e-prijatelja, stoga je i taj element uvijek imao svoju težinu.

Ako zanemarimo varanje, koje je nepobitno i kojeg će uvijek biti, jer ljudski je zaobilaziti pravila, svaka pobjeda veseli. Što je teže izvojevana ona je slađa. Danas ne želim spominjati pobjede, nadam se da će ih uvijek biti. Danas pišem o porazima i to onim koji su jako utjecali na mene kao igrača. I bilo je potrebno ponekad dugo vremena da se oporavim od njih. Od nekih vjerojatno nikada ni neću. Ali nadam se da će mi ti porazi osvjestiti što i kako napraviti, kada me e-životni put opet dovede u sličnu situaciju.

Najznačajnije bolne točke su bile odlazak ePoljske, odlazak eRumunjske i odlazak eGrčke. Ne želim umanjiti ni ostale gubitke, prošle ni buduće, ali ove tri države su u odnosu sa eHrvatskom imale uvijek veliki utjecaj. Jednako kao što nas kao pojedinca boli odlazak prijatelja (bez obzira na razlog), tako i e-država osjeća više ili manje posljedice gubljenja prijateljstva druge. eSrbija nije imala ovakve gubitke. Uvijek su imali čvrstu vezu sa eMađarskom i eSlovenijom. Sve ostalo izgradili su na mnogoljudnosti, snazi i preuzimanju. Ne smatram to nedopustivim ili nepoštenim, ali jednostavno nisu se svo ovo vrijeme susreli sa pravim napuštanjem i odlascima. Izabrati suradnika koji će osigurati zaštitu ili povoljniji i lakši način za opstojnost je legitimno pravo svake e-države, ali način na koji se to postiže uvijek ima posljedice.

Ni sada nisam siguran hoće li „mali“ razdor unutar Asterie, imati za posljedicu da po prvi puta eSrbija osjeti što znači napuštanje značajnog prijatelja. Prerano je govoriti o tome, ali nadam se i sa posebnim zadovoljstvom bih to dočekao.

Euforičan, kakav jesam možda nisam uspio ovoga puta na papir dobro prenjeti svoja razmišljanja, ali nadam se da će me čitatelji shvatiti. Želio bih samo još dodati par rečenica, bez obzira na opasnost pretjeranog ponavljanja. Ni jedna bitka protiv eSrbije, u kojem god obliku i stadiju bila nije uzalud bačen damage. Ni jedna bitka protiv e-država kojima upravlja eSrbija, u kojem god obliku i stadiju bila nije bačen damage. eDržave koje žele biti prijatelji sa eSrbijom ne mogu biti prijatelji sa eHrvatskom i dogovora sa njima ne bi trebalo biti. Nikakav porez, ni ekonomija, neće doprinjeti zadovoljstvu igranja kao posjedovanje originalnih regija. Da Kongres donosi i najbedastije zaključke ipak je naš Kongres i treba ga sačuvati. Da je CP izašao vragu iz torbe sami smo ga izabrali, pa uvijek postoji način i da ga promjenimo kulturno i bez vrijeđanja. Stvarati nove protivnike pored eSrbije je neproduktivno. Na kraju ovo su samo moja razmišljanja i ne pretendiram da budu prihvaćena. Razumijevanje nastaje u onom trenutku kada bez straha i bez nametanja iskažemo svoje i prihvatimo što drugi iskazuju.

PS. Nadam se da ću uskoro vidjeti eSrbiju u okruženju neprijateljskih e-država, na duže vrijeme.

Argrob, za prijatelje Dida