Bio jednom tenk...

Day 4,782, 03:44 • Published in Croatia Croatia • by Argrob

Stiglo je opet onih par minuta kada je potrebno prihvatiti se slova, pa napisati poneku riječ. Nedavno sam ponovno dobio pozivnicu za onu čudovišnu reinkarnaciju starog chata, koja se sad zove Telegram ili tako nekako već.

Euforičan od gledanja i malo pucanja po Gornjoj Austriji, kao nekih davnih dana i protiv davnih protivnika, spojio sam se kako bi provjerio pokreću li se prsti još uvijek istom brzinom po tipkovnici ili su vremenom bespovratno uništeni.

Moram priznati da svo ono tenkanje nekad i nije bila dobra vježba za prste. Kada uporno satima klikaš s jednim ili dva prsta, ostali prsti se zaglave, postanu beskorisni i užasno tromi. Netko od komšija je jednom čak i pokušao izračunati koliko sam puta kliknuo sa tim prstom, pa je ispalo kako nitko tko je od krvi i mesa to ne može. I tada su me prvi puta proglasili botom.

I tako poslije te Gornje Austrije spojio se ja na Telegram, vidio da ima još uvijek poznatih (manje i više) ljudi, imena i likova, malo proigrao prste po tipkovnici i sa sjetnim osmjehom prisjetio se kako je bilo jednom. Pri odjavi, u mislima je ostala ideja, čudovišna kao i sam Telegram, kako bi možda mogao i češće navratiti, tek toliko da razgibam prste.

Rano jutros, neki bi rekli i sinoć, oko dva, pokrenem ja opet taj Telegram. Sva sreća bilo je mirno i pošteni ljudi su već svi spavali, pa sam na brzinu prelistao što je komp sve zapamtio od razgovora. Nisam otkrio nikakve državne, ljubavne ili kakve druge intrige, ali vidjeh da je netko spomenuo jedan post od prije par dana. E, na tom postu su me 73. puta proglasili botom.

Čak sam dobio i hashtag (lojtre, ljestve, taraba) #poordida… što za moje godine smatram uspjehom. Ono što me malo zasmetalo je samo to, što je izražena sumnja da sam možda i umro, pa da bi trebao nekakav spomenik ili promjenu imena na nicku. Ustvari ta malena smetnja, sičušni treptaj u matrici, ponukala me da nešto napišem.

A kao odgovor, da se zna, kako bi prijatelji slavili, a protivnici tugovali (ili obrnuto)…

Argrob je nekada bio tenk, sada možda i nije, ali to je stvar perspektive. Argrob je bio Dida i ostao je Dida za sve prijatelje i to nije promjenjivo. I dalje sve što imam ide za moju Lavicu. Ako slučajno umrem, ne brinite se, poslati ću vam obavijest na Erepu.

Dragi moji Erepovci,
do slijedećeg tipkanja i čuvajte se.

Neka vam slijedeća godina bude svima bolja.

Argrob, za prijatelje Dida

For my Lioness…