VEČE SA eIVANOM IVANOVIĆEM – JEDAN JE NAŠ, A STRANAC, DRUGI OD NAŠI, A ALBANAC

Day 1,346, 17:08 Published in Serbia Serbia by Pokac II Reinkarnisani

Dobro veče svim ljubiteljima školske lektire i Politikinih feljtona.

Još jednom ste se za.ebali i otvorili ove e-novine sa nadom da ćete pročitati tekst normalne dužine i sa ponekom lepom slikom. Ne osuđujte sebe, ljudski je nadati se. Sad kad ste već tu, izdržite do kraja. Sat-dva vremena vam ionako ništa ne znače u životu.

Kao i uvek, veče otvaramo temama vezanim za sport.

E-Političari su shvatili da je kriza našeg društva najteže pogodila omladinu i stare osobe. Stoga je na jednoj od sednica Kongresa usvojen Zakon o uvođenju obaveznog fizičkog vaspitanja u e-škole. Pošto je UčiteljSplinter trenutno na moru, pronađeni su volonteri koji će sa decom raditi i tokom raspusta.

Program je podeljen po uzrasnim kategorijama i za najmlađe se svodi na tzv. “rekreativne igre” poput: “Između dve stranke”, “Janjine-slanine-i multija planine” i “Ide AP oko tebe, pazi da te ne za.ebe”.

Osnovci, pored ovih igara, imaju i one složenije koje ih pripremaju za taktičko-logičke izazove ove igre, kao i za orijentaciju u političkom prostoru. Za njih su osnovana i posebna sportska društva poput: “Anđeli čuvari glasačkih kutija”, “Elita za izbore se pita”, “Beli orlovi i sigurni glasovi”, “Kobre, T(ak)O dobre”, “Hajduci na kongresnoj muci”, “Škorpije i Panteri – stranački nam partneri”, kao i mnoga druga…

Ako imate e-decu obavezno ih upišite na neki od ovih programa, jer time pokazujete da brinete o njima, a i pravilno ih razvijate. Pogotovo ako imate vanbračnu decu, koju Admin ne priznaje. Za njih je najbolje da se što više sportski razviju, jer je u današnjem svetu najvažnije imati lep profil i biti snažan. Što je preslikano iz stvarnog života i stoga je normalna pojava.

Kad je već reč o sportu moram da dodam i ovo – Bogu hvala da postoji eRep, inače Vojvodina nikad ne bi bila glavni region Srbije. U stvarnom životu, moja Voša gubi i od tamo nekih Lihtenštajnaca (moram posle da pitam predsednika da li se stvarno tako zovu ili su to maskirani Litvanci), a u ovom virtuelnom svetu, otkad nam je Vojvodina – CAPITAL – gazimo sve redom.

To da naši SŽ klubovi zaista sve više kopiraju naše e-političare vidi se i po rezultatima ovih klubova iz provincije Beograd. Zvezda je igrala loše, ali pobedila, a Partizan solidno, ali je izgubio. Dakle, još jednom se pokazalo da nije bitno kako igraš, već koji je izborni rezultat.

Najlepši primer za to je upravo pomenuta Voša. Nakon što smo izgubili od strane “neozbiljnijeg” protivnika svako je imao svoje viđenje neuspeha. Uprava je rekla da sada ne treba tražiti krivca za loše rezultate i da moramo UJEDINJENI nastaviti ZAJEDNO i čaSNO braniti boje kluba, I Navijači su imali svoje viđenje ovog događaja, ali ako se podvuče crta, shvatite da su ipak najkrivlji IGRAČI koji su BEZVOLJNO I BEZIDEJNO igrali na terenu, kao i oni koji nisu umeli da ih motivišu i organizuju.

Protivnički tim, iako poluamaterski, umeo je daleko bolje da se organizuje. Sa više poleta, uloženog truda i motiva su izašli na teren i pobedili. Naravno, imaju oni svoja tajna oružja, ali mi moramo gledati u svoje dvorište i koristiti ono u čemu smo mi najjači. Samo paceri svoju igru “prilagođavaju protivniku”. Pravi timovi koriste uvek svoje najjače oružje i teraju protivnika da igra tamo gde je najslabiji.

Još jedna bitna stvar koju moraju da nauče i naši sportisti, a i e-političari, da nije važno ko je favorit na papiru i ko ima veći stadion i više gledalaca. Statistika je čudo, a često se i sami zavaravamo “čitajući” podatke onako kako mi želimo, a ne onako kako oni stvarno izgledaju. Najbolji pokazatelji toga su ovde upravo izbori, tj. njihov rezultat, a ne broj članova stranke, pa čak ni broj glasača (u slučaju Kongresnih izbora).

Jedan pokazatelj toga je i Adminov današnji potez kojim je obrisao gomile pretplata mnogim e-novinama. Piše čika Platon da je to samo obrisao pretplate organizacija i multića. Lepo. Ja se ne žalim. Obrisano mi je celih 38 pretplata u ovim novinama i nešto preko 1200 u Tatinom Velikom Stomaku. Tako da sada imam skoro isti broj pretplata i na onim i na ovim novinama.

E sad, budala bi pomislila da je moje tekstove zaista čitalo, i čita, 1000 i kusur ljudi, ali realno stanje je da svega 100-200 ljudi zaista i čita moja filozofiranja i neuspešne pokušaje da ispadnem duhovit, ili pametan. A ponekad i oboje.

Slično je i sa onima koji igraju ovu igru kao “političari”. Neki od njih, pošto nemaju iskustva iz prave politike, a ni ovde “ne paze na času” nikako da ukapiraju u čemu je stvar. Za glasove se mora “raditi”. Morate znati kojoj grupi upućujete svoje poruke, kao i šta želite da postignete tim porukama. Samim tim ćete znati i kako da ih oblikujete. I ako zaista nešto želite, onda morate shodno tome da uložite i vreme i energiju.

Da bih vam dočarao kako to rade dva sasvim solidna e-političara, koji to na prvi pogled uopšte nisu, večeras sam pozvao u “goste” dva igrača koji se, možda, već sutra nađu na nekim listama kao protiv-kandidati. Naravno, zvao sam i Ministarku obrezivanja, ALI JEJA NIJE MOGLA DA DOĐE. Ili čak i ne igra više, što stvarno nije lepo od nje.

Dakle, pozdravite Jovani Tekeljija i Kauboj From Hel. (Ovaj što jaše je već drugi put sa nama, ali tako vam je to kad ste predsednik… Protekcija bato, možda mi čak i skoči broj pretplata ako Kaubojče bude glasalo za ovaj članak kao za AOD na izborima – “Od mene si dobio 57.”)

Moram samo da napomenem da smo zbog toga što su ovi ljudi vrlo vešti sa rečima morali da spontano prevodimo njihove odgovore, onako kako bi zvučali na jeziku sredine u kojoj žive. Zbog toga se izrečene stvari i naš prevod ne poklapaju uvek. Uostalom, tako je to kad političari pričaju.

JA: Tekelija dobro veče. Dobro došao u goste i što bi rekli FALEMINDERIT na ovim poklonima koje si mi doneo. Šta je to i da li me time potkupljuješ da te reklamiram na predsedničkim izborima? Molim te i da mi odgovoriš šta si po e-nacionalnosti?

JT: Faleminderit që më ftuat. Te kam sjelle nje miell pak. Pastër të bardhët. Jam shqiptare dhe kam ardhur këtu të jetë kryesor. Të gjithë serbët e vërtetë e dinë që unë jam zgjidhja më e mirë, sepse Kosova është zemra e Serbisë.
(Spontani srpsko-bosanski prevod) Đe s ba Pokac, jarane? To ja malo, nako, od tazbine don’o kilo, kilo i po. Da t’ se nađe, ne daj Bože. Nego, š’a ima kod tebe? Evo mene, ja doš’o da budem predsjednik ove naše majke Srbije. Ćujem ima ovde i neka naša stranka, a vjerujem da će i ovi ostali glasat’ za mene. Nako, mislim se, kak’i’ je sve hajvana bilo na mjestu predsjednika jedan više-manje, neće se ni primetit’. Dakle, ništa mito, ništa korupcija, a ti vidi ako mo’š nešto preko štele...

JA: Pa dobro, ali zašto govoriš na google albanskom i zbog čega se to prevodi na srpsko-bosanski? Mogli bi ljudi da pomisle da si izdajnik, ili da te ne shvate ozbiljno npr.?

JT: Unë erdha këtu, sepse kam vënë re që kërcënon paqen. Ne luftojmë çdo ditë tani, por ne nuk duhet të pushojnë. Paqe mund të shpërthej në çdo kohë. Dhe që kanë nevojë për paqe sot? Unë jam lodhur nga kjo, si ankohen. Unë dua të ofrojnë atyre pak argëtim.
(Spontani srpsko-bosanski prevod) A ćuj ba, to s’ neki jaran primio i eto. Ja volim da s’ šalim, al kad s’ neko ’vako primi onda mi pravo merak da ga zajebajem. Al biću dobar predsjednik pošto znam šta raja voli. Raja oće veselo, znaš vala k’o ono “Ibro dirka”. A svi se nešto umor’li pa kukaju ko baba Obrad. Nema tu iskre, onog elana, ’nako k’o nekad. E ja to ’oću da v’dim.

JA: Dobro je bolan Jovane, ako je šale radi, samo nemoj više da pričaš na albanskom, ubi me ovaj Google. A i ništa se ne poklapa sa ovim prevodom na srpsko-bosanski?

JT: Ja, pa to ti i kažem. Ljudi moraju naučit’ da ćitaju izmeđ’ redova i da se igraju malo. Da s’ malo potrude. Evo, ja ću da i’ naučim. Da im malo probijem dosadu.

JA: Dobro. Kakvi su ti planovi? Šta to nudiš što već sada nemamo? Najjača smo država, držimo pola sveta, ekonomija cveta, politička situacija stabilna?

JT: A jeba ga ti, pa je l’ to ne bi sad i Elez mog’o da postigne? Ako Admin promeni pravila eto nas opet gdje smo i bili. A ja ‘oću da mi prvi promenimo pravila. Da s’ malo igramo. Da sve karte opet izmešamo, pa šta bude.

JA: Zar se ne bojiš da bi tako mogli sve da izgubimo?

JT: Pa šta? Vid’ nam komšija. Nji’ su i Slovenci brisali, pa šta im je zafalilo? Eno nji’ opet ’oće napolje iz kaveza. E to je upornost. Viš’ da nam se narod smorijo k’o Novosađani na fudbalskoj utakmici. Daj da igramo k’o Arsenal. Na go’ više, pa ko pobedi. Evo, čak ni Kauboj ne tenkuje, onda mo’š misliti kako je dosadno.

JA: Hmm, ima tu i neke logike. Ali kad već pominjemo Kauboja, molio bih gospodina Predsednika da uđe u studio.

CFH: Nadam se da će ovo kratko trajati.
(Spontani prevod na srpsko-engleski) Aj did not kam hir tu ansvr jor kveščns. Aj em a veri bizi men. Aj hev meni šiips tu tejk ker of.

JA: Izvinite gospodine Predsedniče, ali činjenica je da se ne obraćate e-naciji. Ne vidimo vas ni na bojnom polju. Eventualno ostavite po neki komentar i to je sve.

CFH: Pametnom dosta. Ja sam čovek od dela, a ne od reči.
(Spontani prevod na srpsko-engleski) Ju ar veri stjupid men. If aj sej samthing pipl mej think det aj em not so klevr, or det aj em arogant san of a bič. Dets vaj aj juz det Dezert Hamster tu rajt mi sam spičiz. End hi iz samtajmz veri lejzi. End, enivej, hu kerz iz it Lituenija or Latvija, Raša or Romenija? Hu kerz ver did Elez put ol d mani det hi tuk from eSrbija Našnl Benk? Hu kerz abaut kongresmen and der grid for gold. Onli thing det meterrs iz det aj em d best.

JA: Jeste, neosporna je činjenica da je eSrbija u vaša dva manata osvojila najveći broj teritorija u svojoj istoriji, kao i da finansijski nikad bolje nismo stojali, ali zar vam se ne čini da u ovim okolnostima to i nije neki uspeh?

CFH: Ne čini mi se. Oni koji ne poštuju ovo što mi radimo, ne vole ni eSrbiju. A to su svi oni koje država ne plaća preko budžeta ili refunda. Njima je kao dosadno. Neka prave fabrike, neka se igraju politike, neka se bore na frontu, umesto što samo nešto prigovaraju.
(Spontani prevoda na srpsko-engleski) Aj dont giv a šit. Aj em d best. Van end onli. Džust mi, majself, end aj. End maj hamster end hiz papi. Aj hev mejd pasible for ol of ju tu impruv jor gejm karakters. Kolekt d medals. Sel dem lajter if ju ar smart. Baj vots end baj politikal medals. Sel sitizenšips. Sel jor es. Aj dont ker. Its fan for mi. Aj dont spend mani enimor lajk aj juzd tu. Dets najs. If samvan els bikams prezident aj vil nid to juz maj kredit kard agen to mejk majself en important politikal figjur end militari fektor. Its gud to bi d prezident koz ju ar importan iven if ju dont spend mani end dont sej enithing tu d pipl.

JA: Ali zar ne mislite da bi više informacija poboljšalo sliku o Vašem radu, i radu Vaše vlade? Ovako, nekih ministara nema, Vaš premijer-zamenik, nije reč rekao e-narodu. Ne znamo ništa ni o planovima, ni o stanju u državi, savezu...

CFH: Naravno da ne mislim. Da mislim, ja bih to i uradio. Evo, vidi koliko si ti reči ispisao ovde? I? Šta če to promeniti? Samo se dela računaju.
(Spontatni prevod na srpsko-engleski) Jep, ju ar stjupid. Ju vil never bi a prezident. Not ivn in jor hauz. Pipl dont ker for dis gejm enimor. Dej džast ker for demselvz. End dets gud thing. Ju šud think abut jorself tu insted of stiking jor noz in stejt biznis. End aj em d stejt. Ol maj pipl are gud end hard vorking pipl. Bikoz dej ar majn. End bikoz aj sej so. Du ju nid mor pruf?

JA: Dobro, pošto vidim da obojica krijete svoje adute i držite se opštih mesta očekujem da ćemo ipak videti šta nam to konkretno nudite, ako budete učestvovli u predsedničkoj trci.

Dragi čitaoci, šta da vam kažem. Nije lako biti duhovit danas. Jer stanje duha je veoma nisko, a malo ko se trudi da ga zaista i popravi. Čuli smo da lepe želje ne pomažu, da kukanje ne pomaže, da slava, sama po sebi ne pomaže.

Ako zaista želite da promenite nešto, onda vam ostaje samo ono čuveno – SRCE NA TEREN! Ali ovo je igra i kao takvu je morate i shvatiti. Učinite je zabavnom, kreativnom i motivišite ljude da je igraju.

Nemojte da se ugledate na mene. Ja sam uvek dosadan i isti. Ako želite da promenite nešto, promenite prvo sebe i svoj pristup igri.

E da je moja Voša to znala... Ko zna, možda ni oni nisu nikog slušali...