RW u Sloveniji

Day 792, 12:38 • Published in Croatia Croatia • by Dokultis
Trebalo je osvanuti jedno mirno jutro, ali...
Sjećam se kao da je bilo jučer. Tad sam još bio civil. Probudila me neka tutnjava s druma. Otvorio sam šalufe i nagnuo se kroz prozor. Prizor je bio zapanjujuć! Uskom seoskom cestom su jurili vojni kamioni krcati zbunjenim vojnicima. Nekima od njih još ni košulje nisu bile zakopčane do kraja. Da nisam pretpostavio da je situacija ozbiljna nasmijao bi se tim zbunjenim, čupavim, neuredno odjevenim čikama. Požurio sam se umiti pa u kuhinji ubacit koji komad hrane u usta kad sam iz susjedve avlije čuo dreku i ciku. Nagnem se preko taraba, kad ono imam šta i vidjet. Susjed grli ženu i odlazi polako u pratnji vojnika. Minutu kasnije došli su po mene... Tad mi je postalo jasno zašto se nisam smijao onim čikama u kamionima...

Vojska je mobilizirala sve koji su bili spremni doprijnjeti obrani nedavno proširene domovine. Eh, kako sam samo ponosan bio kad smo osvojili Sloveniju, sjećam se da sam svu ušteđevinu utukao u oružje ne bi li pomogao u njenon osvajanju...

Ušao sam u kamion i uptao jednog splašenog vojnika šta se to sad opet događa? "Slovenci su digli pobunu! Uhvatili su nas na spavanju. U pomoć su im priskočili mađari i srbi tako da dok smo se snašli već smo izgubili gotovo sav osvojeni teritorij." odgovorio je u žurbi te se udaljio do slijedeće kuće. Ubrzo smo napustili selo i krenuli prema vojarni koja je bila je gotovo prazna ako izuzmemo kamione i vojnike koji su u iste utovarali oružje. Poslani smo do skladišta gdje su nam dali odore i oružje...



Nekoliko sati kasnije nalazio sam se u sloveniji.. Kako ju opisati? Jednom riječju PUSTOŠ!!! Sve je bilo uništeno ili napušteno. Zapravo više ni sam nisam znao gdje se nalazim.. Ali vidio sam kako se vraćaju kamioni s ranjenim vojnicima.. Sva je sreća pa su nam bolnice blizu. Razmišljajući o svemu tome nisam ni primjetio da se više s nikim ne mimoilazimo, da više nema kamion s ranjenima, sve dok nešto nije eksplodiralo u blizini. Vozač je počeo naglo kočiti, skrenuo je lijevo, pa opet desno, zamalo smo se prevrnuli. Jedva da smo svi ostali na kupu kad smo se zaustavili u nekom žbunju. Kamion koji je bio ispred nas bio je u plamenu, a ni naš više nije bio u voznom stanju. Nastala je totalna zbrka. Metci su fijukali oko nas, svak je tražio neki zaklon. Napokon smo se svi našli u nekm potoku, blatnjavi i mokri. Kud sad? Naprijed ne možemo, a povlačiti se nazad nije bila baš časna idea. Nakon što smo malo došli k' sebi zdrav razum je prevladao pa smo polako krenuli nizvodno kroz potok prema lijepoj našoj domovini ili smo bar u tako mislili. Nastrijelili smo dva slovenca i jednog mađara nekoliko stotina metara nizvodno u potoku.

Nakon nekoliko sati tumaranja opet smo uletjeli u zasjedu, ali na našu sreću bili su to pripadnici naših brigada. Ali nismo bili u Hrvatskoj. Cijelo smo vrijeme išli u krivom smijeru i došli smo u dio slovenije koji su naše snage držale pod kontrolom. Tad sam čuo prve vijesti. Opako smo gubili bitku, veliki dio svojenih teritorija više nije bio pod našom kontrolm. Vojni zapovjednici bili su zbunjeni, a ni državni vrh nije zauzeo jasan stav vezano za zadržavanje osvojenih teritorija...
Uglavnom, ubrzo su nas nakon večere pripojili pripadajućem vodu. Promzrli u rovovima dočekali smo zoru, a s njom i zapovjed da udarimo čime imamo pa kud puklo da puklo. Zajedničkim djelovanjem svih vojnih rodova otpor neprijateljskih snaga je bio ubrzo svladan te je ubrzo osigurana još jedna regija.

Bitka je bila gotova. Dvije regije smo zadržali dok su ostale slovenci uspjeli vratit pod svoju kontrolu... Unatoč svemu bio sam tužan, kao i većina mojih suboraca. Ali šta je tu je, rat je rat i svi gledaju da udare neprijatelja kad se najmanje nada. Ovaj put su slovenci uz potporu Phonex-a odigrali bolje, na našu žalost.


Ovo su moje prve novine pa nemojte zamjerit na tipfelerima.
Do idućeg broja pozz!!!