Običan dan (e)Hrvata

Day 1,926, 12:56 Published in Croatia Croatia by dracmu

9 je sati. Ustajem, umivam se, nakon toga ritualna kava i cigareta, jutarnja tjelovježba i moj novi dan je službeno počeo.

Odlazim na posao, tamo pročavrljam s kolegama, nekad me nasmiju, nekad ne, i tako polako prolaze moji radni sati. S poslom sam zadovoljan, jer je danas kriterij za zadovoljstvo na poslu jedino plaća li te poslodavac redovito, ili ne, a po tome je moj poslodavac ipak više no zadovoljavajući.

S posla se kući vraćam sretan, nadajući se da sam svojim radom koristio svojoj državi. Ispred zgrade je dućan. Tu kupujem novine, sjedam na kauč i tada počinje moja agonija.

Članak prvi: Predsjednik (e)Hrvatske donosi zakon na štetu HV-a. Čitam, čitam, čitam, i ne vjerujem. Zašto bi to predsjednik napravio? Čitam komentare "Srbin je!". Čudno rekoh, pa mi smo ga izabrali, zašto bi izabrali srbina.

Članak drugi: Hrvatski sabor pun korumpiranih političara. Opet mi nije jasno. Pa sabor smo isto izabrali mi, zašto bi radio protiv nas? Pročitam još jedan komentar piše "Izbori namješteni, sve vrvi od glasova koji su nelegitimni, čovjek glasa po 10 puta u svoje ime. Multi je!". Opet mi nije jasno, pa zar toliko toga mogu izvući iz ove države samo za sebe? Pa i oni će jednom umrijeti, a kome će onda to zlato i ti novci koristiti?

Članak treći: Objavio kandidaturu za novog predsjednika (e)Hrvatske. Rekoh super, ako je onaj prošli bio Srbin, valjda ovaj neće. I tako čitam njegovu družinu i vidim da nema najsposobnije osobe u (e)Hrvatskoj. I opet mi nije jasno. Pa većeg/veću patriota/patriotkinju nitko od nas nije upoznao. On/ona nas odgaja od rođenja, kao lavica, i ne pušta svoje lavove da odu u svijet odraslih dok za to nisu dovoljno jaki.

Članak četvrti: Predsjednik (e)Hrvatske se posvađao sa zapovjednikom/com najelitnije postrojbe na svijetu u svojoj diviziji. I opet ne shvaćam, pa ta jedinica živi od donacija i vrhunske organizacije, kako netko uopće može nešto prigovoriti najsposobnijoj osobi u (e)Hrvata?


I tako se zamislim. I mislim, i mislim... Ali rješenje jednostavno ne vidim. Prošli su napakostili ovima, pa će ovi prošlima, pa opet prošli njima i tako u krug. Kad prestaje taj krug? Kad će se početi činiti nešto za dobrobit zajednice? Nemam pojma, a sve mi se čini da i ne želim znati odgovor na to pitanje.



Nazovite ovaj članak njabovskim, pi***stim, nemaštovitim, nazovite ga kako hoćete, to je vaše pravo, baš kao i moje da ga napišem, a vama ostavljam na procjenu je li (e) potrebno ili nije.

Svaka sličnost sa stvarnim (e)osobama i događajima je namjerna.

Abs ne daj se.

Jednom gugi uvijek gugi.