Nehajno ljubavno pismo
Kapetan Uks
Rekla je: Simpatičan si dečko,
ako te "dečkom" mogu nazvati,
konjino odrtavela,
matora.
A i to "simpatičan" možda nije iskreno...
Simpatičan mi je lokal koji prodaje italijanski sladoled;
Simpatičan onaj drug,
feminiziranih manira,
sa kojim uvek svašta nešto,
a nešto nikad ništa;
Simpatičan je kondukter
koji mi sam otkuca kartu.
Možda nisam mislila simpatičan,
možda si patetičan.
Nije bila naročito pismena.
Rekla je:
Dolazim za pet minuta,
skoknuću preko puta
da kupim piće i cigarete.
Tako je rekao i onaj čuveni ćaća iz priče,
koji je potom nestao i pojavio se 20 godina kasnije
u istom bade-mantilu i papučama,
k'o da se ništa nije desilo,
što je priča koju sam joj bezbroj puta pričao,
ali nikad nije bila
previše zainteresovana.
Nije bila naročito sujeverna.
Te noći, ispred mog stana,
poljubila je vrata.
Onda je prošla kroz izrezbareno drvo
i pretvorila se u brezu.
Nije nikad bila naročito stvarna.
Naterala me je da pročitam ovu "pesmu"
i izvučem skrivenu poruku
(iz prvih slova svakog reda).
Poruka je glasila:
Rakmas sf saskm mn; rd-sd t'kuk šap. Nt. Poin nii.
Nije imala naročito smisla,
kao ni život sam po sebi.
Comments
Simpatično protraćeno vreme. Uradio bih to opet.
Toliko besmisleno, a procitala sam je par puta...
Mozda onda i nije besmisleno?
Pa i da pomislim da je život besmislen, opet bih ga živeo par puta 🙂
Zaista nehajno... i divno! 🙂
Ili na engleskom: "Awwwww" 🙂
Sranje kao i uvek, vote o/
Dobro veče. 🙂
Koje i vama želimo 🙂
Opet si poceo da se proseravas,
Nehajno, neisprovocirano,
A opet poptuno smarajuce,
Pre svega - uznemirujuce.
Mozda treba da prestanes,
Ne samo da pises,
Vec i da se drogiras,
Cuo sam.
Ima ta Crna Reka,
Nisu ville,
Lopate su u pitanju,
Da probas?
Toni Cetinski te pita: Je li?
Ne znam sta da mu kazem,
Muci se covek,
Izgara iznutra.
Ako ti treba neko u zivotu,
Da popravlja kule od peska,
Ako se popraviti mogu,
Zovi Zeljka Joksimovica.
Je li?
De ti rima?
I cepici za ova dva zavijajuca krelca.
Zagledan u noć,
k'o bure crnu,
uspavljujem se mislima
o lopatama i Rekama -
Koliko bi lepše bilo
po grbini trpet' te sile
nego da čitam komentar
koji mi piše Ville.
Ah, telo vreteno,
blago onom ko te ima,
al' nije moja ljubav stvar...
i ne znam više pesama od NJIMA.
Najs Ukse brale i ne vredjaj konjine nije humano 😉
Kako? Pa onda još i da prestanem da vređam ljude jer nije konjasto? 😃
Nema para, ni cigara
Ni plime, ni rime
Prolazi i odlazi
Simpa svima!
v
potpisujem 100%
Da mi neko kaze o cemu se radi u pesmici?