Join the new world

Ovog covjeka vise nema ..... bukvalno ....
Mozda je neumjesno, znam da je beznacajno jer u ovoj medijskoj sumi i lovu na MM medalje mojih 140 subova uistinu izgleda presmijesno ali jbga .... Zelim da napisem nesto o necemu pa ....

Prije dva mjeseca sam svirao u Jelahu, jednom mjestu u opstini Tesanj u najljepsoj i najs*ebanijoj zemlji na svijetu i poslije svirke sam trebao u Doboj (12 km udaljen) pa na voz za Sarajevo. Jedan lik, koga sam to vece upoznao na svirci, ponudio se da me odveze kod sebe, da sacekam voz i da me odveze na stanicu u tri ujutro. Na putu do Doboja smo tupili price o muzici, konceptu umjetnosti, granicama ovoga i onoga, smislu icega uopste .... Sve one pijanske suplje .... I posvadjali smo se, i smijali se tome kasnije... Zezali se kasnije u stanu sa nekom rajom i opet tupili jer je obozavao nepovezane diskusije. Blesavi studenti 🙂
Odvezao me na stanicu i jedva sam ga ubijedio da se ne smrzava sa mnom cekajuci voz .... Pametan, student, relativno dobro stituiran, normalna porodica ..... Sve u svemu, totalno ok lik .......
Nekoliko sedmica kasnije, njegov prijatelj mi je javio da se ubio .... Nasli ga u sobi, objesenog .....

Danas sam procitao, cuo da je nas eDrug, a nekima i RL drug kukurek ucinio isto. Iako ga nisam poznavao u RL, iako nismo pricali/tipkali od novembra 2009 kad sam prestao igrati eRep i od vremena cvjetanja SDFa, aktivnog IRCa, baby booma, stomak mi se svezao kad sam procitao redove na IRCu jednog igraca koji je potvrdjivao najgore......

Naravno, u oba slucaja, posljedice su strasne a o uzrocima mozemo samo nagadjati. Ali razmislimo (ja i vas pet sto cete procitati ovo) sta se desava. Sta je to toliko jako, toliko tesko da se ne moze zivjeti sa tim? Neki ovdje su bili pubertetlije, neki to sada jesu a neki ce tek biti i sigurno je svima bar nekad dosla "zuta minuta".(Napomena: da je taj dan bio svetac, kada je vozac autobusa zakocio i sprijecio klinca glave pune slame i neartikulisanih emocija da postane palacinka, danas bih ga slavio pored Vidovdana) Kasnije se nadjete u gorim, bezizlaznijim situacijama. Kasnije pozelite da se ne probudite zbog sebe, zbog drugih, zbog ......... I opet izgurate. Isprebijani, fizicki i psihicki unisteni ali ustajete i puzite dalje. Ako nemate razloga onda bar iz inata! I ne date se. I grebete i urlate i bjesnite i placete ali idete dalje jer borba nikada ne prestaje. Postoji umor ali ne smije prerasti u beznadje. Ne smije! Jer smo borci, svi mi, svako od nas! I ako, a hocete sigurno, dodjete pred zid, prljav i ruzan, pred fukaru sto vas laze i vara, pred planinu, hladnu i mrtvu, okrenite ledja, opsujte, pljunite, zgazite, vristite, odebite ali se ne predajte!

Zivimo u sje8anom vremenu, sa sje8anim vrijednostima i sje8anim okolnostima i niko normalan ovdje ne moze naci mir .... ako ga ne nadje u sebi, ako ne stvori krug oko sebe. A krugovi se i raspadaju. Pravimo nove, ucvrstimo ih pouceni losim iskustvom.
Ne dajte na sebe drugima ni sebi .............