Join the new world

Nalazio se u mračnoj sobi, sjedio je! Osjećao je čudnu struju kako kola njegovim venama. Osjećao je ukočenost i nemoć tijela. Odjednom je bljesnulo svjetlo i oslijepilo ga za nekoliko sekundi. Vidio je da nalazi u bijeloj prostoriji, bez prozora. Na sredini se nalazio stol i dvije stolice. Na jednoj stolici je on sjedio. Na sebi je imao samo donji veš.

Otvorila su se vrata i u sobu je ušao krupniji gospodin u crnom odjelu, preko odjela je nosio crni kaput i kožne rukavice. Prilikom ulaska u sobu stresao se. Sjeo je nasuprot njega. Ispod ruke je nosio novine. Na stol je postavio novine i telefon, telefon je gurnuo prema njemu. Na ekranu je bila prikazana temperatura sobe, -25C. Dok je novajlija bio obučen, kao da ide na Južni Pol, on je sjedio samo u donjem vešu i nije osjećao hladnoću.

"Kako si?" – novajlija ga je upitao.
Pokušao je otvoriti usta ali nije mogao, tijelo nije bilo u njegovoj kontroli. Gledao je tajnstvenog posjetioca. Nije znao gdje je i zašto se ovdje nalazi. Čak nije znao ni ko je on a kamoli tajanstveni posjetioc.
"Nijemost ti neću uzeti za zlo. Prolaziš kroz rigor mortis. Kroz nekoliko sati ćeš biti u normalnom stanju. A mene i tebe očekuje ozbiljan razgovor. Pa da počnemo redom…" – naslonio se, skinuo rukavice i počeo.

Ostatak dana su proveli razgovarajući, rasčišćavajući nastalu situaciju. On je skoro pa bio normalan, mada njegova definicija pojma "normalan" je nekoliko drugačija od naše.
Izašli su iz bijele sterilne sobe, hodali su dugim bijelim hodnikom. Malo je šepao, sve motoričke funkcije se nisu u potpunosti vratile u normalu. Došli su do crnih vrata, na vratima su bili inicijali U.A.
"Uilosdire, tvoja soba je spremna, unutra ćeš naći sve što je potrebno. Imaš 15 minuta." – rekao je tajanstveni. Tajanstveni zapravio više i nije bio tajanstveni, njegovo ime je Ieston i on vodi glavnu riječ ovdje.

Ušao je u sobu, na stolu je bila aktovka. U aktovci je bio Glock 20, prigušivač i rezervni meci. Na zidu je bilo crno odjelo koje je odmah obukao. Ispod sakoa je namjestio futrolu za pištolj i prigušivač. Pored aktovke se nalazio telefon, 15cm dug nož i vizitka. Nož je pospravio u futrolu a telefon i vizitku u unutarnji džep sako. Stavio je korekcijske naočale i izašao vani.

Ispred vrata ga je čekao Ieston. Krenuli su prema stepenicama i dalje prema izlazu. Na izlazu ga je Ieston potrepljao po ramenu i rekao mu: "Telefon ti služi za komunikaciju s nama, zvati ne možeš nikoga osim broja na vizitki. Na volju imaš sve što ti srce može poželjeti droga, ženske, alkohol, … Ti zatraži a mi ispunjavamo. Pazi da ne prekršiš pravilo, nevine ne smiješ dirati. Mi smo ti vratili život isto tako ti ga možemo i uzeti. A sad idi, sretno!"

Sišao je niz stepenice, na predzadnjem stepeniku je stao i okrenuo se. Teška masivna drvena vrata su se polako zatvarala. Krenuo je prema kapiji koja je bila udaljena stotinjak metar od ulaza, na pola puta je zastao i pogledao prema vili. Vila se nalazila omanjem brdu, zaštićena sa šumom sa tri strane. Građena u grčkom stilu sa dva velika jonska stuba, koji su zajedno sa drvenim vratima krasili ulaz.

Pred kapijom ga je čekao crni taksi. Teška željezna vrata su se otvorila, iz male kućice je izašao čuvar ukrašen sa crnom TAR-21 puškom.
"G. Aglaron, sretan lov" – rekao je.
Zastao je, okrenuo se, pogledao ga u oči, klimnuo glavom i krenuo prema crnom taksiju…