Kršćani i "noć vještica"

Day 1,442, 07:17 • Published in Croatia Croatia • by Ivan540

Već prije blagdana Svih Svetih neki će kršćanski vjernici „okititi" svoje prozore i okućnice izrezbarenim i osvijetljenim bundevama u obli­ku demonskih lica. Posudit će filmove ove strave u videoteci i uživati u tome. Zdušno će surađivali s odgajateljicama u vrtićima i učiteljima u školi. Velikodušno će otvarati svoje novčanike kako bi njihovo voljeno dijete imalo što krvaviji kostim za vrtićku ili školsku priredbu, kako bi što bučnije i razuzdanije u kafićima slavilo „Noć vještica" ili uobičajeno domaćim rječnikom rečeno - Halloween.
Nažalost, ljudi koji sve to podržavaju u stvari često ne znaju što čine.
Stoga ih ovim tekstom želimo poučiti.
„Noć vještica" ili običaj o kojem govorimo potječe iz davne keltske i poganske religije i od njihovih svećenika - druida.
Taj poganski krvavi obred odvijao se posljednje noći u listopadu. Tada su druidi ubijali malu djecu i pri nosili ih kao žrtve svom bogu mrtvih. Ukoliko jedna obitelj ne bi sama dobrovoljno druidima predala svoje djetešce, oni bi ubijali ostale članove obitelji.
U to davno vrijeme stari su narodi (vrlo daleko od Hrvatske!!!) prakticiranjem takvih obrednih ubojstava sijali strah diljem Engleske, Irske i Škotske.
Uspomenu na takve obrede danas naivni ili nepo učeni ljudi na isti taj dan slave danas u Irskoj, Americi, Australiji, Novom Zelandu - a, nažalost, i u našoj lijepoj domovini Hrvatskoj,
Mi, Hrvati se obično diči­mo svojom kršćanskom vjerom, višestoljetnom kulturnom tradicijom i demokršćanskim načelima. Stoga je teško shvatiti koliko smo naivni: u svojoj povodljivosti za stra­nim „uzorima" odmah i rado žrtvujemo najprije svoj identitet, a potom i ono što nam je najdraže - svoju djecu.
Svaka sablasna bundeva na prozoru ili plotu, svaka proslava „Noći vještica" zapravo veliča smrt, ubojstvo i zlo.
Slavljenje navedenih obreda grubo nasrće na dušu onih koji u tome sudjeluju, a to su naša djeca i mladež. Umjesto da im utiremo put u život, mi ili učimo da se klanja­ju bogu smrti.
Roditelj danas kao pojedinac može biti neuk, neupućen i nesmotren.
Ali onaj koji je kršćanski vjernik, koji je više upućen i koji više zna nema pravo biti nesmotren, niti naivan. Inače nastaje propust.
Taj propust može činiti i roditelj - vjernik, odgajatelj, učitelj ili vjeroučitelj. Propust možda čini čak i svećenik u župi, koji, kao moralni autoritet svojoj vjerničkoj zajednici, svake godine ponovno ne protumači što je u svemu tome dobro, a što je zlo.
Naravno da nikakvo rješenje nije u tek pukoj konstataciji da „Noć vještica" svet­kuju mnogi oko nas. Nikakva utjeha nije u tome da konstatiramo da to rade i naši dobri susjedi ili znanci.
Ako je neki čovjek doista vjernik, on bi trebao uvijek i svuda biti zagovornik dobra, borac za dostojanstvo i kvalitetu tjelesnog, a napose duhovnog i duševnog zdravlja.
Živimo u svijetu koje obiluje deklarativnim pravi­ma, slobodama, i mogućnostima uvažavanja drugoga i drugačijega.
Kad čitamo ili slušamo o sebi i o pravima koja smo si izglasali, zamalo da i sami ne povjerujemo u takvu bajku.
U našem stvarnom životu tvrdimo da su nam djeca najdraža i najvažnija. Njih zato štite zakoni, uredbe, konvencije, organizacije, pravo­braniteljstva...
U našim je zakonima čak i zapisano da roditelj ima pra­vo odgajati djecu sukladno svojim moralnim i vjerskim načelima.
Zašto onda dopuštamo da nam loše društvo stalno krade naše roditeljsko pravo?
Zašto nikako ne uspijemo naći malo vremena i zajedno sa svojim djetetom porazgovaramo o tome što je dobro, a što je zlo?
Zar zaista ne znamo svom djetetu u toplini obiteljskog doma objasniti što je to blag­dan Svih svetih i što je Dušni dan?
Zar ćemo, po običaju, i dalje naivno misliti kako će to umjesto nas roditelja odraditi netko drugi?