Drina

Day 1,764, 10:15 Published in Serbia Serbia by poslednji igrac odbrane
U moru članaka o Srbima sa ove i one strane Drine. Još jedan, ali u kojem se niko ne osudjuje.

Da se predstavim pre svega...
Ja sam dvadesetdvogodišnji student iz Novog Sada.
Ja sam nacionalista.


Voleti svoje, to je nacionalizam. Poštovati tudje – i to je nacionalizam. Srpski nacionalista je onaj koji voli parče univerzuma koje se zove Srbija. Ali, Srbija nije samo ono što je unutar njenih državnih granica. Srbija je sve ono gde je svaka srpska duša.

Sticajem tužnih okolnosti imenovanih rečju rat, nastala je jedna (ne)prirodna granica. Prirodna po svom geografskom odredištu, neprirodna po suštini. Zove se Drina. Nisam jugonostalgičar, nisam živeo tada kada je SFRJ postojala. Nostalgičan sam za osmehom koje je to vreme većini donelo i romantizmom tog vremena iz roditeljskih priča, kada je postojala granica samo izmedju toga da li si dobar ili loš čovek.

„Za zlo sam teški laik“.

Sticajem okolnosti odrastao sam sa nekoliko momaka i devojaka čije su porodice napustile svoja ognjišta. Ne želim da pričam o razlozima i ne želim da pričam o ratu i odnosu Srba sa nekadašnjim sunarodnicima. Želim da pričam o Srbima kakvi jesu.

Jedna od mojih drugarica, rodjena Novosadjanka, ispričala mi dogodovštine prilikom anketiranja za neki državni zavod, ne mogu da se setim šta je tačno u pitanju (to i nije suština priče). Naime, mi, Novosadjani smo poznati po svom nepoverenju prema „dodjošima“. Možda ne znate, ali mi nismo zatvoreni samo za njih, zatvoreni smo i za sebe. Kada je Ivana odlazila od vrata do vrata po novosadskim naseljima u kojima pretežno žive starosedeoci, često joj niko nije otvarao vrata, iako je primećivala da se neko od stanara čak i prišunjao špijunci. I kada bi neko od njih otvorio, ako nije kulturno obio da se anketira, često bi od svojih sugradjana dobijala šture odgovore i malo saradnje. Najčešće je odgovore uzimala sa vrata, iz hodnika. Kako je prelazila u delove grada koja su mahom naseljana „dodjošima“, na vratima ju je uvek sačekivao osmeh, poziv da se udje u kuću/stan, nudili su je kafom, pićem, hranom. Imajte na umu i to, da starosedeoci u Novom Sadu uglavnom vrlo dobro materijalno situirani, bez obzira na klasnu pripadnost. Škrti smo, zato i imamo. Sa druge strane, ljudi koji su došli mahom bez igde ičega, koji su se jedva skućili, tu su da vam daju sve od srca i da podele „zadnje parče hleba“ sa vama. Samo ako imate dobre namere, ako ste prijatni sagovornik i ako ih uvažavate i doživljavate kao sebi ravne, bez potcenjivanja. Takva iskustva sam imao i sa svojim prijateljima.

Teške životne prilike su ih naučile da ukoliko se osete potcenjeni – reaguju burno prema onome ko je ugrozio njihovo dostojanstvo. Najburnije reaguju kada ih potceni neko koga smatraju njihovim, a to se najčešće dešava od strane starosedelaca. Iako pridošlice, oni smatraju sa pravom da su jednako Srbi. Kome to ni je jasno, nema šta da traži u društvu sa jaranom. Štaviše, imaju naglašen osećaj i svest da su Srbi. Često to ide do granice ultranacionalizma, ali... Sigurno imate rodjake negde na zapadu Evrope. Primetili ste kako je nacionalni naboj kod njih izraženiji? To je zato što se ugroženi tudjinom, gde smatraju da ako izgube svoj nacionalni identitet – izgubiće ono najvrednije što su iz Srbije poneli, a to su koreni.

Tako i Srbi sa one strane Drine – medju svojima su, ali i nisu, bar se ne osećaju tako. Ako već nemaju ono što silno žele, a to je jedinstvena teritorija, pripojena Srbiji - ostao im je naglašen nacionalni identitet. Nemojte ih zbog toga vredjati. To je sipanje soli na ranu. Znam, umeju da pretraju. Ali su naši.

“Nekom Drina teče desno
nekom Drina lijevo teče
ma sve da teče u dubinu
na dve pole svet da seče
znam tajni gaz, moje lane
most se pruži gde ja stanem
sve da vuku me konji vrani
nema meni jedne strane
dok si ti na drugoj strani”


*

Za kraj dve poruke...
- Znam, pišem o stvarima koje nisu vezana za igru. Sa pravom mi se zamera. Oprostite na tome, ali još valjda nemam hrabrosti da pišem o igri, iako imam nekih ideja.
- Političari, nemojte me pozivati da se pridružim nekoj stranci. Dovoljno sam pametan da sam izaberem stranku, ako se ikada odlučim za to.


*

Hvala na čitanju
Vaš
poslednji igrač odbrane