Dan 3069

Day 2,228, 14:00 Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina by Legolas II

Dragi dnevniče, danas je Dan 3069 novog svijeta, nakon noći koja nije bila teška kao što inače biva, probudio sam se u ne tako jasno jutro. Doduše, sunce je sijalo i ptice cvrkutale ali meni ništa nije bilo jasno. Odjednom sam začuo krike, zastrašujuće krike koji su se prolijevali i ledili krv u žilama. Bojao sam se najgorega, krici su dolazili iza trošne kuće u kojoj smo proveli noć. Da li su nas našle diktatorove trupe i da li čekaju znak da nas sve mučki pobiju. Srećom ovaj put krici su dolazili od Mutwak koji je nešto buncao i govorio nebuloze, niko nije znao zašto. Svi smo zbunjeno gledali Mutwak, niko nije bio dovoljno hrabar da mu pokuša pomoći. Njegovo stanje je bila zagonetka za sve nas. Na scenu je zadnji došao Edoxin i odmah postavio dijagnozu:

Podanici moji, dajte da vam ja objasnim šta je bilo, imam dosta iskustva sa ovakim stvarima. Momčina je sinoć prvi put vuko, momčinu još uvijek pošteno drži, ako uzmemo u obzir da je trava brata rukom trodnevne djevice, stvar je još gora. Momak sigurno sanja zmajeve, vilenjake i patuljke, lijek mu je da miruje, neko mora paziti na njega. - profesionalo odgonetnu Edoxin.

I believe I can fly, I believe I can touch the sky. - promrljao je Mutwak, skočio na noge i zbunjeno potrčao negostoljubivim hercegovačkim kršom, pritom mašući rukama.

Maši, maši samo maši, haman pa što nisi poletio. - kroz smjeh reče Zamger.

U tom trenutku BNK RIMTUTITUKI uputi oštar pogled prema Zamger zbog opaski na račun Mutwak, koji je uzalud pokušavao poletjeti. Tragikomično, rekao bih.


Dragi dnevniče, danas je Dan 3075 novog svijeta, nisam dugo vremena ništa pisao, iskreno rečeno nisam imao vremana. Udar je svakom minutom sticao sve veće poštovanje I pomoć od stanovništva potlačene eBiH, svi su govorili o podvizima i uspjesima koji su imali samo jedan cilj – slobodu za potlačeni narod eBiH. eBiH je bila kao zmaj koji je dugo spavao i koji bi svakog trenutka mogao da počne rigati vatru, samo je bilo potrebno probuditi bosanskog zmaj, koji je bio u Ljutoj Krajini. U mojoj Krajini, koju nisam vidio od onog dana kad su mene i zoriontasunu usred noći odveli na ispitivanje a nakon toga deportovali.

Ali koga izabrati za taj opasan podvig, trebao nam je neko neustrašiv i neko ko nema šta izgubiti. Jedini kandidat kojeg sam se mogao sjetiti je Senaid007, lukavog vojnika kojem je James Bond bio inspiracija u životu, pokupio je dosta njegovih fora ali te fore nisu palile kod suprotnog spola. Jeste da nije bio građen kao James Bond, nije imao Aston Martina a ni prezime ali imao je hrabro srce koje je kucalo za domovinu, znači bio je savršen kandidat za tu misiju.

Pošto nije bilo telefona koji nije prisluškivan, informaciju je bilo potrebno odnijeti lično i pomoći mu prilikom organizacije Udara. Za tu misiju su se dobrovoljno javili RobertBiH, BNK Nightwish i Sandor Szavost, koji su istog dana krenuli na dug put prema Krajini. Konačan cilj je bilo Sarajevo i rezidencija BriZgonje.

Vidimo se Dana 3083, mjesto Jeleč, nadomak Sarajeva, sretno svima. Do konačne pobjedel! - je rekao Sandor Szavost i poveo RobertBiH i BNK Nightwish prema bosanskom zmaju.

Do konačne pobjede!!- uskliknuli smo svi uglas.

Ostatak ekipe se je užurbano spakovao i umorno ali sigurno krenuo ka slobodi.


Dragi dnevniče, danas je Dan 3083 novog svijeta. Jučer je bio, moglo bi se reći, Dan D za revoluciju. Naime, jučer se konačno bosanski zmaj prbudio i počeo rigati vatru na sve strane. Na svim frontovima smo pobjeđivali, nismo imali modernog oružja kao što je imala diktatorova vojska. Kao kule od karta padale su utvrdbe tiranove vojske, ljudstvo je pokazalo kandže, kandže koje su dugo vremena brusili i krili od očiju javnosti.

Udar je sigurno koračao ka konačnem cilju – Sarajevu. Danas smo pristigli u malo mjeste Jeleče, gdje smo dočekani sa poštovanjem i divljenjem. Raspitivali smo stanovnike jesu li vidjeli Sandor Szavost i ekipu ali niko ništa nije vidio. Od straha nisu danima izlazili vani, bojali su se odmazde diktatora. Nedugo nakon što smo stigli, farmer sa obližnje farme, koja je bila u blizini šume, nam je šaretom pokazivao prema njegovoj farmi. Otišli smo gore, nismo znali šta nas čeka.
Prizorom smo bili zaprepašteni.....