Join the new world

Dragi dnevniče, danas je Dan 3068 novog svijeta, nakon besane noći probudili smo se u suncem okupano jutro, dan kao stvoren za velike historijske podvige. Još uvijek zbunjen i pospan lutao sam kompleksom, u nadi da ću pronaći nekoga, međutim nikoga nije bilo. Vratio sam se nazad, zoriontasuna je već ustala, te je polako pakovala naše stvari u malu crnu torbu. Rekao sam joj da nema nikoga i da je ovo vjerovatno još jedna igra, koju vješto igra B.N.K. na čelu sa BNK RIMTUTITUKI. Polako smo sišli niz stepenice i uputili se prema izlazu, u tom trenutku se otvorila vrata u pozadini, izlazi BNK Dante i pokretom ruke nas poziva k sebi.

''Dođite ovamo, ekipa je tu'' – rekao je mirnim tonom.

Uveo nas je u uzak hodnik te zatvorio vrata, slijedećih 15 minuta smo hodali i činilo mi se da lutamo bez cilja. No, BNK Dante je itekako znao gdje nas vodi. Hodnik je bio uzak i veoma slabo osvijetljen, sa poteškoćom sam se kretao i dosta sam zaostajao za BNK Dante. Kako smo se približavali izlazu, bilo je sve mračnije i hladnije. Odjednom smo stali, bila je tamno ko u grobu, pored mraka sa kojim sam nekako izlazio na kraj, bila je još i voda koja je curila niz zidove. Došli smo do kraja tunela, BNK Dante je kucnuo 4 puta u vrata i začula se je škripa, velika masivna vrata su se polako ali sigurno pomjerala. Opet nas je dočekala tama, ali ovaj put nije bilo vode i nije bilo hladno, već je bilo toplo i nekako domaće. Odjednom nas je zaslijepila svjetloba i nakon što smo došli sebi, sam ostao zaprepašten, nisam bio siguran da li sanjam ili je ovo stvarnost. Ukazala su mi se stara, znana lica, vjerovatno zbog tih lica, ova prostorija je bila domaća. Za ovalnim stolom su sjedili skoro svi koji su pod prisliom napustili eBiH, na kraju stola je stajao BNK RIMTUTITUKI.

''Ovo je Udar, ovo su momci i djevojke koji će osloboditi potlačano stanovištvo eBiH.'' – rekao je ozbiljnim tonom.

''Kako to namjeravate uraditi?'' – upitao sam ga nazad.

''Nemaš ti pojma šta imamo u planu.'' – kroz smijeh mi je dobacila BNK Nightwish.

''Prosvjetlite me.'' – odgovorio sam ironično.

Slijedeća dva sata su se smjenivali govornici, koji su sa euforijom govorili o podvizima i akcijama koje su ispred nas. Plan je bio da se danas u 14:00 otisnemo na epsko putovanje, putovali bi u manjim grupama da Splićani ne posumnjaju o čemu se radi. Oko 17:00 je planirano da dođemo do zapuštenog djela granice sa eBiH. Ulazak u državu je otežan, za našu grupu haman pa i nemoguć. Granicu ćemo preći ilegalano, u tome će nam pomoći adnan219, pripadnik granične policije, koji je bio svjedok tortura kroz koje prolaze građani eBiH. Ako sve prođe u najboljem redu, noć bi trebali dočekati u eBiH, podno Kamesnice. Naša veza koja se već duži period priprema za naš dolazak će nas dočekati. Ovo je bio prvi dio plana, drugi dio plana je bio u izradi.

Polako su mi se kockice složile, nakon vijuganja kroz vlažni i tamni tunel, nisam znao gdje se nalazimo, pogled kroz prozor mi je ponudio odgovor, još uvijek smo bili u Splitu.
Odjednom su svi ustali i pogubili se u kompleksu, zoriontasuna i ja smo ostali sami u prostoriji, tu smo izmjenili par riječi i složili se da je ovo jedina šansa da oslobodimo potlačeni narod eBiH. Minute su se nizale kao derđani, uskoro je zvono počelo zvoniti, to je bio znak da je vrijeme za polazak. Svi smo užurbano posjedali u q7 i uputili se ka mjestu sastanka, bili smo razbijeni u male grupice, da se lakše probijemo do granice. Put je bio veoma dug i iscrpljujući, ne fizički nego psihički. Svi smo šutili, niko nije ni progovorio ni riječi do granice, bili smo zabrinuti zbog sutra. Niko ne zna šta nas čeka i mislim da je to bio razlog jezive tišine.
Nakon 3 stata mukotrpne vožnje, q7 je odjednom stala i svi smo izašli vani, neki su stigli prije nas a neki su tek trebali stići. Do granice je bilo oko 1km, zbog jakih graničnih patroli, taj dio smo morali prepješačiti. Sa teškoćama smo gazili težak negostoljubiv teren i sa svakim korakom nervoza je rasla u nama. Oko 17.00 smo došli do granice, tu nas je nestrpljivo čekao adnan219. Signalizirao nam je da krenemo ka njemu, niko se nije pitao koliko je ovo sigurno, riskirali smo, cijela operacija je mogla pasti u vodu.

''Zar samo ti čuvaš ovaj prijelaz?'' – upitao ga je St. Edoxin el Mokrinjski.

''Da, Vaša ekselencijo, sve je spremno za ulazak u državu.'' – odgovorio je adnan219 i pritom kleknuo.

''Jel vidite ovo, još ima pristaša teokratizma i edoxnizma. Podanici moji, nije sve tako crno, vidim svjetlo na kraju tunela.'' – ponosno je odgovorio St. Edoxin el Mokrinjski.

Granicu smo brzo prešli i uputili se ka unutrašnjosti eBiH, nedaleko od granice je bila omanja farma, tu nas je dočekao farmer koji nam je ponudio 4 q7 za naše potrebe. Iako su bile trošne q7 su poslužile svojoj svrsi i nakon 3h vožnje stigli smo, zaustavili smo nedaleko od Kamesnice, ostatak puta smo prepješačili. Podno Kamesnice nas je trebala sačekati naša veza, međutim nikoga nije bilo. Osim krša i tri stare kuće, koje je dobrano načeo zub vremena, nije bilo ništa. Odjednom su se otvorila vrata, na vratima se ukazala piixiie, nisam mogao vjerovati svojim očima, znači ona je bila ta veza, koja nas je trebala dočekati. Izmjenili smo par toplih riječi, u šoku sam tražio najbolje mjesto da naložimo vatru i da se ogrijemo.
Nakon što smo se smjestili, bilo je vrijeme da se malo opustimo, mada sam imao utisak da nikome nije do toga.

''Podanici moji, vidite je, brata rukom trodnevne djevice, da nam popravi raspoloženje.'' – rečeSt. Edoxin el Mokrinjski i pokaza nam vrećicu sa travom.

Ma ko će ti sad pušti, nisam to ni uspio izgovoriti već su u redu za jedan dim stajali BNK RIMTUTITUKI, BNK Dante, mr.ciro, fosejk1, Zamger i Mutwak. Cure su bile zajedno i samo su posmatrale šta se dešava, kao da su slutile da neće na dobro izaći. Dim po dim došao je i na mene red, nećkao sam se, da li da povučem ili ne, ali ipak sam povukao. Odjednom sam bio lagan kao pero, bez problema i briga.

''Dobra, dobra.'' – govorio je St. Edoxin el Mokrinjski.

''Vala ekselencijo, ovaj put si sam sebe nadmašio.'' – reče mr.ciro.

''Ja ne osjećam noge.'' – odjednom izusti Mutwak.

''Ko dade ditetu da vuče?'' – upita BNK Dante.

''Neka ba, pustite ga, nek se malo orasploži, sranje je napravio u Indiji.'' – reče mr.ciro.

''Jel' brale šta si sad uradio, vazda neki belaji sa tobom?'' – kroz smjeh ga upita fosejk1.

''Šta je uradio, momak obrnuo lovu, napravio žurku, pozvao raju i kresnuo od načelnika ćerku. Haj što je kresnuo ćerku, još je pijan vozio i pregazio više krava na ulicama Kalkute. Svi znamo šta je kazna za ovakvo ponašanje, ha joj samo ako te ja dam jednu uzgojnu, nećeš nas sramotiti više. Ko bubreg u loju je živio a sad se ne smije vratiti u eIndiju.'' – ljutito reče BNK RIMTUTITUKI.
Zaista svi smo meračili, niko nije mislio na sutra i na teške dane koji se pred nama, meni nije bilo jasno otkud zmajevi u Hercegovini, mada to nije bilo važno.

P.S. Članak je pisan za zabavu, sa člankom nikoga ne želim uvrijediti ili popljuvati.